u 6. pogl. 1. posl. Korinćanima Pavao prelazi na treću manu Korinćana a to je parničenje među dvjema kršćanskim strankama pred poganskim sudovima. ( Prva je mana bila strančarenje, a druga rodoskvrnuće i bludništvo.)
Pavao smatra da kršćani svoje razmirice ne trebaju iznositi pred poganske sudove, nego ih trebaju riješiti sami, međusobnim dogovorom na miran način. Sve ostalo je nedostojno kršćana.
"I sad, ako imate parnice o svagdašnjim stvarima,
vi uzimate za suce one koji u Crkvi ništa ne vrijede!
Neka vas je stid što sam prisiljen ovo govoriti!
Tako, među vama nema ni jednog mudra
koji bi mogao rasuditi između svoga brata i brata!
Umjesto toga, brat protiv brata traži pravdu,
i to pred nevjernicima!
Bez sumnje vam je već to nedostatak
što uopće imate parnice među sobom.
Zašto radije ne pretrpite nepravdu?
Zašto radije ne pregorite štetu?
Naprotiv, vi nanosite nepravdu i štetu, i to braći! " (1 Kor 6, 4-7)
Imamo i mi tu dosta za razmišljati. Naši su sudovi zatrpani tužbama, dijelom zbog njihove slabe organizacije rada, a dijelom i zbog onog našeg poznatog: Sve vas bum tužil! Pa se tako vodi parnica za minijaturni komad zemlje širine svega pola metra. I kad sudac pokušava tužitelja nagovoriti da odustane od tužbe zbog tako uskog komadićka zemlje, tužitelj se ne da "zbuniti": Gospon sudac, možda je uska, ali je duuuuuuuuuuboka! Na kraju su sudski troškovi veći od vrijednosti predmeta tužbe.
Pa onda ono naše istjerivanje pravde i dokazivanje da smo u pravu ( tu sam stručnjak!), bez obzira koliko predmet sporenja može biti beznačajan. Važno je istjerati mak na konac i dokazati da smo u pravu.
A sv. Pavao mudro kaže: