Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/mvko

Marketing

Veliki značaj posl. Rimljanima - 126. dan Pavlove godine

Image and video hosting by TinyPic

Koloseum, jedan od simbola Rima, najveći amfiteatar ikada izgrađen u Rimskom carstvu.

Danas sam završila s čitanjem poslanice Rimljanima. Trebalo mi je za to čak 43 dana.
Vremena je malo i sumnjam da ću do kraja Pavlove godine uspjeti pročitati i obraditi sve Pavlove poslanice. Međutim, neću se požurivati, jer i poslije "Pavlove godine" sv. Pavao i njegove poslanice ostaju.

Kao zaključak i mali podsjetnik na bitne dijelove ove poslanice, donosim izvadak iz Biblijskog priručnika (Kršćanska sadašnjost 1989.g):

Poslanica Rimljanima

Pavao, veliki putnik i rimski građanin, nije bio u Rimu prije pisanja ove poslanice (oko 57. g. po Kr.). Završivši tri velika putovanja, šireći kršćansku poruku i osnivajući Crkve po istočnim pokrajinama imperija, nalazeći se najvjerojatnije u Korintu, a spreman da odnese u Jeruzalem darove što ih je sabrao (vidi Dj 20), osjeća se slobodnim da napokon krene na Zapad, ciljajući čak na Španjolsku. Idući tamo zadržat će se u Rimu, gdje će moći ostvariti davni san da sretne kršćane Grada.....

U Pavlovo je vrijeme Rim bio prijestolnica carstva, koje se protezalo od Engleske do Arabije. Bio je bogat, kozmopolitski grad, političko i trgovačko središte svega tada poznatoga svijeta; košnica raznih naroda.
U vrijeme kada Pavao piše svoju poslanicu, u Rimu je već postojala velika cvatuća kršćanska zajednica, sabrana kao i obično od Židova i pogana.

Poslanica zauzimo povlašteno mjesto među apostolskim pismima. U njoj naalazimo osnovne kršćanske istine, zapravo manifest Pavlovog evanđelja. Nije nam poznato koji je razlog naveo Pavla da piše taj jedinstveni spis. Možda je naslućivao da idući u Jeruzalem izlaže život opasnosti, te da neće nikada moći usmeno izreći svoju poruku rimskim kršćanima.

Središnja tema poslanice je vjera u Krista, koja postaje isključivim i jedinim izvorom spasenja.

Za Pavla su svi ljudi, bili Židovi ili pogani, jednaki. Pred Bogom svi smo pod osudom, pa i Židovi sa svojom jedinstvenom povlasticom poznavanja Božjeg Zakona. Bog nam, međutim, besplatno nudi oproštenje i novi život. Isus se predao za nas. Slobodni smo i možemo započeti iznova, ali sada imajući uza se Božju silu. Zašto onda pogani odgovaraju na Božji spasiteljski dar, a Židovi ga odbacuju? Ovi posljednji postupaju tako, misleći da im spas dolazi od njihovih zaslužnih djela, ali će na koncu i oni upoznati stvarnost.
Oproštenje i Božja ljubav nukaju nas da živimo u skladu s novim pozivom, da promijenimo svoj način mišljenja i življenja. Radosna vijest nije sama sebi svrhom, već smjera na promjenu i preobražaj ljudskih odnosa. Ona pruža priliku i omogućuje i Židovima i poganima da se u Crkvi susreću kao jednaki. Prožima sve vidove našeg života.


To su glavne misli ove poslanice, čiji je utjecaj bio ogroman.
Ona je osvojila velike ljude - Augustina, Luthera, Karla Bartha... i preko njih oblikovala povijest Crkve, kao što je utjecala i na život nebrojenih anonimnih pojedinaca, jednostavnih muževa i žena koji su je čitali, povjerovali u njenu poruku i djelovali dosljedno toj poruci.

Priključimo se i mi toj vojsci oduševljenih kršćana! Uzmimo Bibliju i čitajmo!
To je prvi korak. A zatim, uz Božju pomoć slijedi drugi korak: produbljivanje i učvršćivanje naše vjere i na kraju promjena života u skladu sa Porukom.




Post je objavljen 01.11.2008. u 20:25 sati.