Koloseum, jedan od simbola Rima, najveći amfiteatar ikada izgrađen u Rimskom carstvu.
Danas sam završila s čitanjem poslanice Rimljanima. Trebalo mi je za to čak 43 dana.
Vremena je malo i sumnjam da ću do kraja Pavlove godine uspjeti pročitati i obraditi sve Pavlove poslanice. Međutim, neću se požurivati, jer i poslije "Pavlove godine" sv. Pavao i njegove poslanice ostaju.
Kao zaključak i mali podsjetnik na bitne dijelove ove poslanice, donosim izvadak iz Biblijskog priručnika (Kršćanska sadašnjost 1989.g):
Poslanica Rimljanima
Pavao, veliki putnik i rimski građanin, nije bio u Rimu prije pisanja ove poslanice (oko 57. g. po Kr.). Završivši tri velika putovanja, šireći kršćansku poruku i osnivajući Crkve po istočnim pokrajinama imperija, nalazeći se najvjerojatnije u Korintu, a spreman da odnese u Jeruzalem darove što ih je sabrao (vidi Dj 20), osjeća se slobodnim da napokon krene na Zapad, ciljajući čak na Španjolsku. Idući tamo zadržat će se u Rimu, gdje će moći ostvariti davni san da sretne kršćane Grada.....
U Pavlovo je vrijeme Rim bio prijestolnica carstva, koje se protezalo od Engleske do Arabije. Bio je bogat, kozmopolitski grad, političko i trgovačko središte svega tada poznatoga svijeta; košnica raznih naroda.
U vrijeme kada Pavao piše svoju poslanicu, u Rimu je već postojala velika cvatuća kršćanska zajednica, sabrana kao i obično od Židova i pogana.
Poslanica zauzimo povlašteno mjesto među apostolskim pismima. U njoj naalazimo osnovne kršćanske istine, zapravo manifest Pavlovog evanđelja. Nije nam poznato koji je razlog naveo Pavla da piše taj jedinstveni spis. Možda je naslućivao da idući u Jeruzalem izlaže život opasnosti, te da neće nikada moći usmeno izreći svoju poruku rimskim kršćanima.