"I ja, kad dođoh k vama, braćo,
da vam navijestim svjedočanstvo Božje,
ne dođoh s visokim govorom ili s mudrošću,
jer ne držah zgodnim među vama išta drugo znati
osim Isusa Krista, i to razapetoga.
I sam vam se pokazah slabim, bojažljivim i drhtavim.
Moja riječ i moje propovijedanje
nije se sastojalo u uvjerljivim riječima mudrosti,
već u očitovanju Duha i snage,
da se vaša vjera ne oslanja na ljudsku mudrost,
nego na Božju snagu." (1 Kor 2,1-5)
Po sv. Pavlu, što se tiče spasenja, sve su naravne prednosti bez ikakve vrijednosti, jer sve potpuno zavisi o Bogu. Možda tu sv. Pavao ide malo u skrajnost i namjerno omalovažava ljudske sposobnosti, koje su isto dar Božji i mogu biti od velike koristi, samo da bi jače naglasio, da je temelj svega djelovanja i uspjeha uvijek Bog.
Kao primjer kako Bog djeluje u navještanju, Pavao navodi samog sebe. Njegove su riječi bile slabe, bojažljive, drhtave...Nije se oslanjao na velike i mudre riječi, nego na Božju snagu i mudrost. Jer "
što je ludo u očima svijeta, izabra Bog da posrami mudre, što je slabo u očima svijeta, izabra Bog da posrami jake....da se ni jedan čovjek ne može ponositi pred Bogom...Tko se ponosi, neka se u Gospodinu ponosi!"
Ne obraćaju se ljudi zbog naše mudrosti, ni zbog naših lijepih riječi ni naše sposobnosti uvjeravanja, nego je Bog taj, koji kroz naše riječi, bile one mudre ili slabe ili nespretne, moćno dotiče ljudska srca i obraća ih.