Molitveni vijenac Kraljice obitelji
29.01.2016., petak
|
.................................
 |
13.01.2016., srijeda
Iz života naših molitvenih vijenaca
DUHOVNA OBNOVA U CERNI
........................................  Cerna, lijepo naselje na istoku Slavonije u kojem je početkom 2013. godine formiran molitveni vijenac. Molitelje je okupila gđa Lucija Mioč uz podršku gđe Vinke Pavelić iz Vinkovaca. Tadašnji župnik vlč. Ilija Aračić ( + 1.9.2014.) radosno je prihvatio osnivanje MVKO u svojoj župi Svetog Mihaela Arkanđela jer je u tome prepoznao duhovnu korist za svoje župljane i njihove obitelji. Duhovna obnova održana je 12. prosinca 2015. g. uz podršku i suglasnost sadašnjeg župnika vlč. Krešimira Jukića, a bila je namijenjena prvenstveno moliteljima iz župe, ali i voditeljicama i članovima i drugih molitvenih vijenaca susjednih župa (Vinkovci, Nuštar ...). Dugo priželjkivana i pripremana duhovna obnova stalno se je iz nekih razloga odgađala. " Izgleda da je ipak došao taj blagoslovljeni trenutak da se to danas dogodi" - pomislila je Lucija Mioč, voditeljica MV koja se je najviše angažirala i pregovarala oko realizacije duhovne obnove. I tog popodneva krenula je malo ranije u crkvu razmišljajući što još treba učiniti i hoće li sve biti dobro odrađeno.....I dok je slagala stolove i čekala da joj se pridruže i drugi iz MV, prva koja je došla bila je predsjednica Marina Šturlić i njen suprug Darko!!! I kako sama kaže, to joj je bila velika radost i ohrabrenje. "Daleki put, magla, a Marina je ipak došla čak iz Zagreba.... znači da joj je jako stalo do nas i do ovog susreta......" ........................................  ........................................Okupilo se je oko 100-tinjak zainteresiranih molitelja i župljana. ........................................   ........................................Duhovnu obnovu i domjenak organizirale su vrijedne "Marije i Marte" iz Cerne. ........................................  ........................................Prigodno predavanje, misu i klanjanje vodio je vlč. Matej Glavica, župnik župe Srca Isusova iz Vinkovaca. ........................................  Zašto je predsjednica došla u Cernu? " Kako je opisala svoj put u Slavoniju i kako je doživjela duhovnu obnovu i susret s moliteljima? Evo njezinog odgovora: "Rado sam se odazvala pozivu i zajedno sa svojim suprugom krenula put Slavonije. Željela sam i tim našim dragim slavonskim članovima uputiti nekoliko riječi u ime vodstva Udruge, učvrstiti ih u zajedništvu i ohrabriti u djelovanju. Put je bio naporan, ali nisam požalila nijednog trenutka... Uvjeti za vožnju bili su najblaže rečeno katastrofalni! Zbog guste magle jedva smo vozili; metar po metar, doslovce smo zalutali tražeći Cernu, to pitomo, lijepo slavonsko mjesto potpuno se izgubilo u magli. Već prvi zagrljaj i raširane ruke naših domaćina uvjerili su nas da smo na pravom mjestu, a miris toplih kolača dao je naslutiti da dolazimo svojima; da nas čeka topla obitelj naših dragih molitelja koji su usprkos gustoj magli došli na duhovnu obnovu. U župnoj crkvi sv. Mihaela arkanđela dočekao nas je domaćin, župnik, vlč. Krešimir Jukić i vlč. Matej Glavica, župnik iz Vinkovaca. Pobožno nizanje Zdravo Marija i zazivi Gospodinu koji su izlazli iz dubine duše tih pobožnih, jednostavnih ljudi, bili su samo početak jednog divnog uvoda u duhovnu raspoloživost naše duhovne obnove. ........................................  Tema duhovne obnove bila je RADOST. U svome se je izlaganju vlč. Matej na vrlo temperamentnom načinu počeo pitati, a i sve nas propitivati - gdje je nestala radost iz naših obitelji, sela i gradova i iz naše domovine? Gdje je nestala radost iz naših molitvenih vijenaca? Zar smo se umorili i postali lijeni i samodostatni u svojemu članstvu Molitvenog vijenca pa nam se zato vijenci gase i nestaje žara u našoj karizmi? Vlč Matej je dao odgovor :"Kada izgubimo vertikalu i horizontalu u svojoj molitvi i pobožnosti, ne možemo djelovati ni kao obitelji niti kao zajednica. To znači, ako je Bog naša vertkala, a je (zbog toga ne trebamo biti molitvena zajednica!), onda horizontala mora biti moj brat i sestra kraj mene, moj bljižnji i član moje Udruge u konačnici. Kako možemo sklopiti ruke i moliti, a pritom "mrđiti"na svoga bližnjega? - zapitao se naš nadahnuti svećenik. Bože, pomislih, zar sam morala doći po toj magli i studeni, iz blještavila i topline naše metropole, da bih u svome srcu pohranila tako jednostavne a bitne stvari? U sv. misi ponovno smo slušali kako nas Isus poziva na radost, ali radost koju ne daje čovjek, nego radost koja je u Isusu ucijepljena i kojoj je On izvor i početak. Pogledala sam u radosna lica tih dragih slavonskih ženica i osjetila mir i ispunjene u srcu - naša domovina i naš narod je zapravo radostan narod jer živi u savezu s Bogom i poštuje Njegove zapovijedi. Zapravo smo duboko ranjeni i zavedeni (zahvaljujući našim "neovisnim" medijima) pričom kako je sve loše, kako smo svi jedni protiv drugih, kako se ne volimo. Kada sam bila pozvana obratiti se našim moliteljima, bila bih najradije o tome posvjedočila, ali sam se uplašila krivih zaključaka. Uplašila sam se da netko ne pomisli kako usprkos adventskom blještavilu u našoj metropoli nema radosti i kako usprkos materijalno boljoj situaciji u našoj metropoli nema siromašnih jer i u Zagrebu se trudimo spojiti horizontalu i vertikalu i radovati se u Kristu. U zajedništvu je naša snaga, pomislih i kada sam zaokružila pogledom cijelu crkvu osjećala sam da je doista Marijino djelo te naše latice kojima kitimo Gospu. Naši postovi, žrtve i djela milosrđa za Crkvu, obitelj i domovinu, što su, ako ne naš vapaj Gospodinu da nam se smiluje i podari našem narodu mir i blagostanje (duhovno i materijano). ........................................  Pozdrav predsjednice upućen vlč. Mateju i moliteljima: Dragi vlč. Matej, drage Marije I Marte, dragi molitelji, pozdravljam vas u ime vodstva MVKO i svoje osobno ime i zahvaljujem Gospodinu koji nas je večeras ovdje okupio. Dvoumila sam se zbog vremenskih neprilika zaputiti se danas na tako dalek put, ali moram vam reći da već duže vrijeme osjećam veliki unutarnji poticaj za vašom blizinom. Vi znate da sam željela, ( zato sam molila vašu Vinku da bude dopredsjednica Udruge) da se MVKO decentralizira, da sa nekako bolje uskladi naše djelovanje i rast. Ne bih voljela da se moj dolazak među vas protumači kao dolazak vodstva među vas molitelje nego kao posjet obitelji, gotovo rodbinski pohod na kojem ćemo izmjeniti iskustva, ohrabriti jedni druge i povezati sve krajeve naše domovine. Moram vam priznati da sam oduševljena vašom prirodnom vjerom koja je tako jednostavna i spontana kao ova vaša ravnica i sve mi se više čini da smo morali danas (kao guske u magli) otisnuti se iz blještavog Zagreba da bismo shvatili kako je jednostavno biti radostan. Što vam mogu reći osim riječi zahvale što ste se dali Mariji u službu i postali članovi MVKO. Hvala vam što volite Crkvu, obitelj i domovinu i ništa vam nije teško učiniti za naš narod. Hvala vam što molite za naše svećenike, redovnike i redovnice, i za duhovna zvanja u našem narodu. Posvećene osobe su jako važne u djelovanju naše molitvene zajednice.Tko bi nam donosio živoga Krista u svetoj euharistiji, tko bi nas jačao i poticao na molitvu da nemamo svećenika kao što imamo vas, dragi naš vlč. Matej? Naše redovnice, koje u skrovitosti mole za naš rad, nose nas u našim nastojanjima da slijedimo poticaje Duha da Molitveni Vijenac doista bude jedno svjetlo i znak Kristovog prisustva u našem narodu. Budimo radosni radnici na njivi Gospodnjoj, i u našim obiteljima, crkvi i na radnim mjestima. Ne gledajmo se poprijeko, oslobodimo se duhovne oholosti i služimo jedni drugima jer samo tako će se Gospodin poslužiti s nama. I na kraju ono što nas sve "žulja": Molitveni vijenci se gase iz puno razloga, da ih sad ne nabrajamo. Svatko neka se upita koliko doprinosi rastu ili gašenju naših vijenaca. Mislim da moramo raditi i truditi se, u radosti i veselju poticati članstvo na molitvu i pokoru, svijesni da smo kao ljudi ograničeni, ali da smo važni u Božjim očima. Ne boj se stado malo i čuvaj žeravicu naših molitvenih vijenaca! Kada Duh Sveti zapuše, sve će ogrijati svojom toplinom i svjetlošću. Željela bih da to bude moja poruka vama: NE BOJTE SE I USTRAJTE, jer vaša poruka meni i vodstvu Molitvenog vijenca je jasna i nedvosmislena: Slavonija moli jer je to u njezinu biću i nasljeđu. Dao Bog da se i ostali krajevi Lijepe Naše ugledaju u vas! |
- Bože milosrdni i svemogući, preporučujemo ti ovih dana naše maturante. Pošalji svoga Duha da ih prosvijetli i pomogne u rješavanju testova. Posebno Ti preporučujemo Josipa V.