"I ja, kad dođoh k vama, braćo,
da vam navijestim svjedočanstvo Božje,
ne dođoh s visokim govorom ili s mudrošću,
jer ne držah zgodnim među vama išta drugo znati
osim Isusa Krista, i to razapetoga.
I sam vam se pokazah slabim, bojažljivim i drhtavim.
Moja riječ i moje propovijedanje
nije se sastojalo u uvjerljivim riječima mudrosti,
već u očitovanju Duha i snage,
da se vaša vjera ne oslanja na ljudsku mudrost,
nego na Božju snagu." (1 Kor 2,1-5)
Po sv. Pavlu, što se tiče spasenja, sve su naravne prednosti bez ikakve vrijednosti, jer sve potpuno zavisi o Bogu. Možda tu sv. Pavao ide malo u skrajnost i namjerno omalovažava ljudske sposobnosti, koje su isto dar Božji i mogu biti od velike koristi, samo da bi jače naglasio, da je temelj svega djelovanja i uspjeha uvijek Bog.
Kao primjer kako Bog djeluje u navještanju, Pavao navodi samog sebe. Njegove su riječi bile slabe, bojažljive, drhtave...Nije se oslanjao na velike i mudre riječi, nego na Božju snagu i mudrost. Jer "što je ludo u očima svijeta, izabra Bog da posrami mudre, što je slabo u očima svijeta, izabra Bog da posrami jake....da se ni jedan čovjek ne može ponositi pred Bogom...Tko se ponosi, neka se u Gospodinu ponosi!"