"Ako koji brat ima ženu nevjernicu
koja pristaje da živi s njim, neka je ne otpušta!
A žena koja ima muža nevjernika
koji pristaje da živi s njom, neka ne otpušta muža,
jer muža nevjernika posvjećuje žena,
a ženu nevjernicu posvećuje brat kršćanin.
Inače bi vaša djeca bila nečista, a sada su sveta.
Ali ako nevjernička stranka traži rastavu,
neka se rastavi!
U takvim prilikama nije ropski vezan brat ili sestra.
Štoviše, Bog nas je pozvao da živimo u miru.
A što znaš ti, ženo, da li ćeš spasiti muža?
Što li znaš ti, mužu, da li ćeš spasiti ženu?" (1 Kor 7, 12-16)
To je bilo jedno od pitanja upućenih Pavlu od korintske crkve:
Kako se ponašati u braku, sklopljenom u poganstvu, u kojem je jedna stranka prešla na kršćanstvo, a druga ostala u poganstvu? Da li kršćanin treba ostati u takvom braku ili se može rastaviti?
Pavao naređuje slijedeće:
... - ako nekršćanska stranka želi i dalje u miru živjeti sa kršćanskom strankom, u tom slučaju kršćanin je dužan ostati u ženidbenoj vezi i neka se brak ne rastravlja.
... - ako nekršćanska stranka ne želi dalje živjeti u takvom braku i želi rastavu, brak se smije prekinuti i kršćanska stranka je slobodna i može sklopiti novi brak.
To se u kršćanskom ženidbenom pravu zove
"Pavlova povlastica".