Marketing
Svi smo pozvani da naviještamo Radosnu vijest - 152. dan Pavlove godine
"Ako, naime, propovijedam Radosnu vijest,
to mi ne daje pravo na slavu,
jer sam na to obvezan.
....Koja je onda moja nagrada?
Da propovijedajući Radosnu vijest
predajem je badava,...." ( 1 Kor. 9, 16-18)
Sv. Pavao je sebe smatrao slabim i nesposobnim propovjednikom, ali se uzdao u pomoć Onoga, koji ga je pozvao u tu službu. Ali mi, koji pratimo njegov život i čitamo njegova pisma, nipošto ga ne doživljavamo kao nesposobnog slabića. Dapače, prepoznajemo u njemu velikog propovjednika i najvećeg apostola svih vremena.
On nije ništa skrivao. Svoju dušu i srce nosio je na otvorenom dlanu i darivao ih svima. Bio je poput knjige iz koje se moglo čitati. Osvajao je ljude svojom osobnošću, snagom činjenica i žarom svoje strasti. Njegove riječi aktualne su i danas. One pale i žare i nikoga ne ostavljaju ravnodušnim. Tjeraju ljude na razmišljanje i radikalne promjene....
Mi možda nemamo tih sposobnosti i nespretni smo u izražavanju pa se ni ne usudimo govoriti o Bogu. Onda je dobro da se opet podsjetimo da se najbolje propovijeda primjerom i životom, da svako naše djelo i svaka naša riječ, i kad Boga uopće izrijekom ne spomenemo, bude propovijed o Bogu.
Kao u ovoj simpatičnoj priči od indijskom Božjem čovjeku, koji je nakon dugog razgovora slijedećim riječima odgovorio, zašto već jednom ne govori o Bogu: "Zar nemate uši? Zar nemate oči? Ćitavo vrijeme govorim o Njemu!"
Post je objavljen 27.11.2008. u 23:11 sati.