"Zar ne znate da se oni
koji obavljaju svetu službu
hrane od hramskih dohodaka,
da službenici žrtvenika sa žrtvenikom dijele?
koji navješćuju Radosnu vijest
da od Radosne vijesti žive.
A ja se nisam ničim od toga poslužio." (1 Kor 9,13-15)
Naravno da navjestitelji Riječi Božje imaju pravo da žive od svog rada. Međutim, taj život može biti skroman a može biti i raskošan. Svi to znamo. Ponekad se bogoslužni prostor gradi desetljećima, a župni dvor se podigne za šest mjeseci i za godinu dana zablista iznutra i izvana sa dvije garaže i, ne ćete vjerovati ali poznat mi je taj slučaj, sa tri auta: jedan mali za kratke relacije, jedan veći za duge relacije i kombi, ako treba nešto prevesti. Ipak, više je onih drugih, koji krpaju kraj sa krajem i zaista žive kao siromasi. Imaju prava, ali se poput sv. Pavla njima ne koriste. Zato smo dužni doprinositi za uzdržavanje i svećenika i naših crkvi. .
Za Pavla biti apostol ne znači da mu drugi trebaju služiti, klanjati mu se i uzdržavati ga. On nije imao slobodne dane niti određeno radno vrijeme. Nevjerojatno je upravo koliko je kilometara propješačio na svojim misijskim putovanjima! Putovao je lađom ili pješice. Ova slika prema nekim istraživačima ne odgovara istini.
Neću kritizirati, jer je kritiziranje uglavnom beskorisno. Vidjela sam da se ovih dana pokreću intenzivne molitve za Crkvu i svećenike, pa umjesto kritike bolje da se pridružimo molitvi.
Na kraju, moram se opet sjetiti uzornog svećenika, bogatog Božjeg siromaha, legendarnog župnika Franje Juraka sa Selske ceste. Pročitajte ovaj post! Svidjet će vam se!
.
.
Post je objavljen 26.11.2008. u 23:50 sati.