"Da i bezbroj učitelja imate u Kristu,
ipak nemate mnogo otaca,
jer vas ja Evanđeljem rodih u Kristu Isusu.
svoga ljubljenog i vjernog sina u Gospodinu.
On će vam dozvati u pamet moja pravila vladanja u Kristu,
kako ih učim svagdje i u svakoj crkvi.
Neki su se oholo uznijeli,
kao da ja neću doći k vama.
Ali eto me ubrzo, ako Gospodin htjedne,
i tada ću vidjeti ne što govore te oholice,
već što mogu,
jer Kraljevstvo Božje nije u riječi nego u snazi. " (1 Kor 4, 14-20).
Koji bi se još propovjednik ili učitelj usudio pozvati učenike da ga nasljeduju? Vjerojatno malo njih. Ali Pavao je to mogao. On je sve ostavio radi Isusa Krista, predao mu je sav svoj život i živio je samo za Boga i ljude. Ustvari, nije više ni živio: Ne živim više ja, nego Krist živi u meni. U tome je bila tajna uspjeha njegovog misionarenja.
"Samo onaj koji se sjedinjuje s Kristom,
koji na njemu temelji svoj život,
može preporađati i obnavljati druge, preporađati svijet.
Možda je upravo čovjekovo nedovoljno participiranje
na nadnaravnom životu razlog,
što danas mnoga pastoralna nastojanja,
mnoge katehetske metode
i mnogi evangelizacijski planovi ne daju plodove"
(Iz Predgovora knjizi Duša svakog apostolata cistercitskog monaha Dom Chautarda).
A papa Pavao VI., govoreći upravo o toj knjizi, kaže:
"Ne može biti istinski apostol, tko nema vlastiti duboki i gorući nutarnji život.