Pavao nije osobno upoznao Isusa za vrijeme njegovog ovozemaljskog života, ali ga je susreo kasnije, na putu u Damask, u milosnom času svog obraćenja.
Bio je to susret oči u oči, od kojeg je Pavao istovremeno i oslijepio i progledao. Oslijepile su mu oči, a progledala duša!
Od tog trenutka njegova je jedina želja bila::
"... umrijeti i biti s Kristom, jer je to mnogo bolje...", ali je znao, da prije toga mora ispuniti svoj životni zadatak.
Danas se o smrti ne smije govoriti jer to plaši ljude. (Mogli bi pomisliti da će umrijeti...?!)
I tu nam je sv. Pavao uzor i primjer. Nije se bojao smrti. Čeznuo je za njom i smatrao ju dobitkom:
"Život mi je Krist, a smrt dobitak!" (Fil 1,21)
Svakome kome je Krist život, smrt će biti siguran dobitak!
Kako će izgledati taj trenutak susreta, što će mu reći, hoćemo li moći izdržati?
Oči u oči
Pitam se što ću reći, kad se budemo gledali
Oči u oči, ja i ti? Sto ću li tada reći?
Hoću li izdržati, kad se budemo gledali
Oči u oči, ja i ti? Hoću li moći izdržati?
Kad se budemo gledali, oči u oči,
Kad se budemo sreli, ja i ti.
Sjeti se da sam samo čovjek,
Sjeti se da sam samo čovjek,
A Bog, da si ti, a Bog, da si ti.
Kakav li ću biti, kad se budemo gledali
Oči u oči, ja i ti? Kakav li ću onda biti?
Kakav će to biti susret, kad se budemo gledali
Oči u oči, ja i ti? Jedan čovjek i njegov Bog!