Marketing
"Uzmi, čitaj! " - 114. dan Pavlove godine
Sv. Augustin ( 354 - 430 )
U svojim ispovijestima ((knjiga 8., gl.11. i 12.) sv. Augustin opisuje svoju tešku borbu između duha i tijela. Trebao se odlučiti za duh, ali odluka nikako da padne:
"Govorio sam sam sebi u srcu: - Evo, neka odmah bude, neka odmah bude! - I s riječju sam već išao k odluci. Već sam gotovo to činio, ali nisam činio. Nisam ipak ni padao natrag u prijašnje stanje, nego sam stajao u blizini i hvatao dah. Ponovo sam pokušavao, i malo sam manje bio udaljen od cilja, i još malo manje. Već sam ga gotovo doticao i držao ga, ali nisam bio ondje, niti sam ga doticao niti sam ga držao, jer sam oklijevao umrijeti smrti i živjeti za život. Veću je moć nada mnom imalo ukorijenjeno zlo nego nenaviklo dobro. I sam onaj trenutak u koji sam trebao postati drugi čovjek, koliko se više približavao, toliku mi je veću grozu ulijevao; ali me nije bacao natrag niti me odvraćao, nego me držao u neodlučnosti.
Još su me zadržavale ludosti nad ludostima i ispraznosti nad ispraznostima, stare prijateljice moje. Hvatale su me potajno za haljine moje putenosti i tiho šaptale: Zar na ostavljaš? Pa onda: Od ovoga časa nećemo više bit s tobom dovijeka! .....
...a s druge strane kamo sam upravio pogled i kamo sam se žacao zakoraknuti, pokazivala mi se u čistoj ljepoti uzdržljivost. Ozbiljna i vesela bez razuzdanosti, ljupko me pozivala da dođem i ne oklijevam, pružajući pobožne ruke da me primi i zagrli, pobožne ruke pune mnoštva lijepih primjera..... I smijala mi se lakim smiješkom poticaja kao da mi govori: Zar ti nećeš moći što su mogli ti i ti?... Baci se k njemu, ne boj se! Neće on uzmaknuti da padneš! ...
Takva se borba vodila u mom srcu, borio sam se sam protiv sebe..."
I dok je Augustin gorko plakao nad svojom nemoći i neodlučnosti da ostavi grijeh, čuo je iz susjedne kuće dječji glas kako pjevajući govori i često ponavlja: Uzmi, čitaj! Uzmi, čitaj! I odmah je shvatio da mu to Bog govori:
" Suspregoh navalu suza i ustadoh ne misleći drugo nego da mi s Božje strane dolazi zapovijed da otvorim knjigu i čitam poglavlje na koje najprije naiđem....Stoga se žurno vratih do mjesta... gdje sam ostavio knjigu Apostolovu... Zgrabim je otvorim i pročitam u tišini poglavlje na koje su najprije pale moje oči:
Taj nadahnuti tekst bio je Božji odgovor na njegov zov i vapaj. U 32. godini Augustin je konačno pronašao Gospodina.
Eto, kako je dobro, a ponekad i sudbonosno, čitati poslanice sv. Pavla!
Post je objavljen 20.10.2008. u 23:42 sati.