"Onima koji su se pouzdavali u se kao u pravednike, a druge prezirali, reče (Isus) ovu prispodobu:
Dva čovjeka uziđu u Hram da se mole; jedan farizej, drugi carinik. Farizej je, stojeći, ovako molio u sebi: - Bože, zahvaljujem ti, što nisam kao ostali ljudi: razbojnici, nepravednici, preljubnici, ili kao ovaj carinik ovdje. Postim dva puta u tjednu i dajem desetinu od svega što steknem. - A carinik ostajući podalje, ne usudi se ni očiju podignuti prema nebu, već se udarao u prsa i molio: - Bože, smiluj se meni grešniku! - Kažem vam, ovaj se vrati opravdan kući a ne onaj." (Lk 18, 9-14)
Kad je Pavao govorio da djela i vršenje Zakona ne opravdavaju čovjeka, mislio je u prvom redu na ovakve, kao što je bio taj farizej: ohol i pun samog sebe, revan samo u doslovnom opsluživanju Zakona, prezadovoljan sa samim sobom, jer eto, nije ni preljubnik ni razbojnik, do u tančine vrši propise Zakona, moli dva puta dnevno, daje milostinju. Nitko mu nije ravan u "pobožnosti". Zato je sve druge omalovažavao, smatrajući da samo on ima pravo na Boga i nitko drugi, a kamoli pogani. Kadgod je Pavao samo spomenuo da je spasenje namijenjeno i poganima, Židovi su poludjeli od bijesa i htjeli su ga ubiti.
Protiv takvog židovskog shvaćanja opravdanja vlastitim djelima Pavao se žestoko borio i stalno tumačio: nikakva djela nas ne mogu opravdati pred Bogom, nego samo Isus Krist, vjera u Isusa Krista i pouzdanje u njegovu milost. Nikakvim molitvama ni djelima ne možemo steći "pravo" da nam Bog nešto da. Poniznim molitvama možemo moliti za svoje potrebe i Bog ih čuje i uslišava, to je Isus puno puta rekao, ali s Bogom nema trgovine: ja tebi 10 Očenaša, a ti meni zdravlje, ili ja tebi devetnicu i post punih devet dana - valjda sam sada zaslužila da mi daš to što tražim. Nema toga!
Kad mislimo da nismo uslišani, razočarani smo i mislimo da je Bog nepravedan. A on uvijek čuje naše molitve.
Njegov odgovor može biti:
još ne, ili
imam nešto bolje za tebe!
Post je objavljen 09.10.2008. u 23:16 sati.