"Znamo pak da Bog u svemu na dobro surađuje s onima koji ga ljube, s onima koji su odlukom njegovom pozvani. Jer koje predvidje, te i predodredi da budu suobličeni slici Sina njegova te da on bude provorođenac među braćom. Koje pak predodredi, te i pozva; koje pozva, te i opravda; koje opravda, te i proslavi." (Rim 8, 28- 30)
To je samo jedan od sličnih tekstova sv. Pavla koji je Lutheru, i kasnije Calvinu, bio temelj za nauk o predestinaciji ili predodređenju, prema kojem je čovjeku sudbina unaprijed određena: jednima je Bog namijenio spasenje dok su drugi iz njega isključeni. Na onima prvima se očituje Božja ljubav, a na drugima Božja pravednost.
Katolička Crkva ima drugačije učenje i smatra da Bog ima za svakog čovjeka plan, ali mi taj plan možemo ali i ne moramo izvršiti jer imamo slobodnu volju i slobodan izbor, kojim prihvaćamo ili odbacujemo Božji plan, a plan Božji je da se svi ljudi spase: Nije meni do smrti grešnika, nego da se obrati i spasi!"
Ima puno biblijskih tekstova koji idu u prilog i jednom i drugom učenju. Neću to nabrajati niti ću pokušati shvatiti ono što nije u mojoj moći.
Ipak postavljam pitanje, ako bi sve unaprijed bilo određeno, kakvog smisla uopće ima sve ovo što radimo? Onda nema smisla ni patnja ni ljubav, ni rad ni borba, pa ni sav ljudski život. Onda bismo bili samo marionete u rukama svemoćnog Boga. Ako nas je Isus učio da molimo "Oče" naš, što podrazumijeva da smo svi djeca Božja i da je on naš Otac, kakav bi to bio otac, koji bi svoju djecu podijelio na spašene i na proklete? Ja kao nesavršena majka nikad to ne bih napravila! I tu bi se sa mnom složile sve majke i svi očevi, ako su zdravog razuma. Što to onda znači: da sam ja bolja od Boga? I od kuda mi onda taj poticaj da tako činim ili ne činim? Na koga sam se uvrgla?
U poslanici Efežanima odmah u 1. poglavlju Pavao govoreći o otajstvu spasenja kaže:
"U njemu (Isusu Kristu) nas sebi izabra prije postanka svijeta, da budemo sveti i bez mane pred njim;
dobrohotnošću svoje volje,
na hvalu Slave svoje milosti".
Puno puta sam slušala i čitala te riječi i uvijek sam to shvaćala da je Bog u svojoj ljubavi sve ljude odabrao sebi za sinove i da nas ništa ne može odijeliti od ljubavi Božje osim nas samih.
Tko su onda ti odabranici, o kojima govori sv. Pavao?
Po mom mišljenju, to su svi ljudi koje je Bog svojom odlukom predodredio i pozvao u život, njih, dakle, sve, Krist je opravdao i dao im mogućnost da budu subaštinici Božji.
Post je objavljen 05.10.2008. u 23:49 sati.