Pregled posta

Nitko ne živi sam(o) sebi - 116. dan Pavlove godine

Nitko nije otok, dostatan sam sebi!

"Nitko od nas sebi ne živi,
nitko sebi ne umire.
Doista, ako živimo, Gospodinu živimo,
i ako umiremo, Gospodinu umiremo.
Živimo li, dakle, ili umiremo - Gospodinovi smo.
Ta Krist zato umrije i oživje da gospodar bude i mrtvima i živima." (Rim 14, 7-9)

Svoj napredak i ljudsko ispunjenje čovjek postiže samo u zajedništvu s drugima i sve što pojedinac čini, dobro ili loše, utječe ne samo na njega, nego i na cijeli svijet i svakog čovjeka.

Nema osobnog puta do Boga; svi smo mi jedan organizam sa puno udova (mistično tijelo Kristovo) i nijedan od udova ne živi sam za sebe. Svi zajedno rastemo ili zajedno nazadujemo.
Kršćanin ne može reći:" Samo moj Bog i moja besmrtna duša. Ne želim imati posla s ljudima." To ne bi bilo na tragu Isusove evanđeoske poruke i zapovijedi ljubavi.

Katekizam KC, govoreći o Zajedništvu duhovnih dobara, u točki 953. navodi Pavlove riječi i kaže:
"Nitko od nas sebi ne živi, nitko sebi ne umire.(Rim 14,7). "I ako trpi jedan ud, trpe zajedno svi udovi: ako li se slavi jedan ud, raduju se zajedno svi udovi. A vi ste tijelo Kristovo i, pojedinačno, udovi" (1 Kor 12,26-27). "Ljubav ne traži svoje" (1 Kor 13,5).

po toj solidarnosti sa svim ljudima, živima ili mrtvima, koja se temelji na općinstvu svetih. Svaki grijeh škodi tom općinstvu."

Ako želimo sudjelovati u izgradnji nove kršćanske civilizacije ljubavi, ostavimo se grijeha i činimo djela ljubavi.

"Ako ne možemo činiti velika djela - činimo mala djela s velikom ljubavlju! " (bl. Majka Tereza)

Post je objavljen 22.10.2008. u 23:54 sati.