U 8. pogl. posl. Rimljanima Pavao nastavlja tumačenje pozitivnih posljedica opravdanja: slobodni smo od ropstva grijeha i Zakona.
Isusovim žrtvovanjem
nastupio je novi poredak:
ne više život u grijehu po tijelu,
nego život po Duhu u Kristu Isusu!
Postali smo sinovi Božji što nam daje pravo na baštinu. (Zahvaljujući Isusu dobit ćemo nasljedstvo!!!!) Bit ćemo proslavljeni i "jednaki slici njegova Sina" jer to "puteno" tijelo ipak nije određeno za uništenje nego za preobrazbu po Duhu Svetom na sliku uskrsnulog tijela Kristova.
Pavao o tome piše:
"Oni koji žive po tijelu, teže za onim što je tjelesno, a koji po Duhu, za onim što pripada Duhu; težnja je tijela smrt, a težnja Duha život i mir......
Oni pak koji su u tijelu, ne mogu se Bogu svidjeti. A vi niste u tijelu, nego u Duhu, ako Duh Božji prebiva u vama. A nema li tko Duha Kristova, taj nije njegov.....Ako li Duh Onoga koji uskrisi Isusa od mrtvih prebiva u vama, Onaj koji uskrisi Kirsta od mrtvih, oživjet će i smrtna tijela vaša po Duhu svome koji prebiva u vama. Dakle, braćo. dužnici smo, ali ne tijelu da po tijelu živimo. Jer ako po tijelu živite, umrijeti vam je, ako li pak Duhom usmrćujete tjelesa svoja, živjet ćete! (Rim 8, 5-13)
Pavao često suprotstavlja život po tijelu ( život prema neurednim tjelesnim prohtjevima) sa životom po Duhu u Kristu Isusu. Ovog prvog se treba odreći da se može živjeti puninom kršćanskog života.
Pavlu, koji je bio 100% Kristov, to je bilo posve jasno: krštenjem smo umrli grijehu, naš stari čovjek je zajedno s Kristom raspet, postali nova stvorenja koja žive jedino Bogu! Ništa drugo! To je ta "ludost" sv. Pavla.
Tko još danas ima želju i odvažnost da ide tim putem?