Sv. Pavao i sv. Petar pred Isusom
Pavao je ispunjen žalošću zbog Izraela koji nije povjerovao u svoga obećanog Mesiju:
"Istinu govorim u Kristu, ne lažem; susvjedok mi je savjest moja u Duhu Svetom: silna mi je tuga i neprekidna bol u srcu. Da, htio bih ja sam proklet biti, odvojen od Krista, za braću svoju, sunarodnjake svoje po tijelu. Oni su Izraelci, njihovo je posinstvo, i Slava, i Savezi, i zakonodavstvo. i bogoštovlje, i obećanja: njihovi su i oci,od njih je, po tijelu, i Krist, koji je iznad svega, Bog blagoslovljen u vjekove. Amen" (Rim 9, 1-5)
Židovi, koji su imali bezbroj povlastica, odbili su Dar Božji, za razliku od pogana koji su ga s oduševljenjem prihvatili. Tko je za to kriv? Da li je Bog nevjeran i nepravedan prema Izraelu? Bog ostaje vjeran svojim obećanjima ali
"nisu Izrael svi koji potječu od Izraela i nisu svi djeca Abrahamova zato što su njegovo potomstvo..." (Rim 9,6-7).Nije dovoljno samo rođenjem pripadati narodu Abrahamovu, kao što nije dovoljno samo imati krsni list!
Bog ima pravo da izabire kako hoće i mi nemamo pravo da mu prigovaramo;
"Ta Mojsiju veli: - Smilovat ću se komu hoću da se smilujem; sažalit ću se nad kim hoću da se sažalim. - Nije dakle do onoga koji hoće ni do onoga koji trči, nego do Boga koji se smiluje. Jer Pismo veli faraonu: - Zato te upravo podigoh da na tebi pokažem svoju moć i da se razglasi ime moje po svoj zemlji.- Tako dakle: smiluje se komu hoće, a otvrdnjuje koga hoće" (Rim 9, 15-18).
Tumači Biblije kažu da ovdje nije toliko riječ o vječnom spasenju pojedinaca koliko o njihovu poslanju u djelu spasenja: Bog je u svome izboru suvereno slobodan. I kad kaže: "Jakova sam zavolio, a Ezav mi omrznu" - u biblijskom jeziku to ne znači ni ljubav ni mržnju prema tim osobama, nego se samo ističe sloboda s kojom Bog odabire pojedinca za svoje poslanje u povijesti spasenja.
Što dalje čitam sv. Pavla to više shvaćam sv. Petra kad je rekao da u Pavlovim poslanicama ima teško razumljivih mjesta. Kad bih poznavala Stari Zavjet barem upola kao sv. Pavao, vjerojatno bi mi puno toga bilo jasnije. Ne može se pravilno razumjeti sv. Pavla ako se ne pozna povijesnu pozadinu i vrijeme u kojem je živio. Najlošije bi bilo pokušati tumačiti samo jedan dio ili još gore jednu njegovu rečenicu. Treba se osloniti na crkveno učiteljstvo koje se opet oslanja na tradiciju i na prve crkvene naučitelje kojima je to sve bilo puno bliže i jasnije nego nama nakon 2000 godina.
Teško je shvatiti na koji način se isprepleće božansko i ljudsko djelovanje, Božji odabir i odlučivanje s jedne, a slobodna ljudska volja i odgovornost s druge strane. Ali zar to moramo znati? U konačnici sve je podređeno spasenju svih ljudi, To kaže i sv. Pavao: "Jer Bog je sve zatvorio u neposlušnost,
da se svima smiluje!"(Rim 11,32)
"O dubino bogatstva, i mudrosti, i spoznanja Božjega! Kako su nedokučivi sudovi i neistraživi putovi njegovi!" (Rim 11,35)