Više cvijeća, manje smeća- 121. dan Pavlove godine
"Ja sam osobno, moja braćo, za vas uvjeren
da ste i sami puni čestitosti,
prepuni svakog znanja
i da ste u stanju opomenuti jedan drugoga."(Rim 15, 14)
Ovdje mi se sviđa Pavlovo pozitivno mišljenje o kršćanima u Rimu i njihovoj zajednici. Nikad još kod njih nije bio, ne pozna ih osobno ali u svojim razmišljanjima o njima polazi od one pozitivne strane. Vjeruje u njihovu punu čestitost, dobru obaviještenost i znanje o radosnoj vijesti. Pretpostavlja da su na pravom putu, čvrsti u vjeri i međusobnoj ljubavi. U takvom ozračju i bratska opomena bit će dobro prihvaćena. On je uvjeren da oni mogu jedan drugoga opominjati a da to ne bude loše prihvaćeno. Jednom riječju, ima o njima dobro mišljenje - ne pozna ih, ali pretpostavlja da su dobri.
Koliko puta se čuju rasprave o nepoznatim ljudima, koji se već unaprijed osuđeni i proglašeni negativcima. Proglašeni su lošim osobama, nalijepljene su im etikete a mnogima je tako i život uništen.
Ako se već govori o nečemu što nije provjereno, zašto uvijek kritizirati i početi s negativne strane?
Ako se ne može reći nešto lijepo, pozitivno i korisno, bolje bi bilo šutjeti, jer negativne riječi mogu biti i bolne i destruktivne i još ako nisu istinite, spadaju u područje grijeha.
Možda bi i za govor trebalo vrijediti :
Više cvijeća, manje smeća!
Razumijevanje, ljubaznost, nekritiziranje, vedrina, opraštanje, dobrota, sućutna ljubav, osmijeh ... ......to su oznake po kojima bi trebalo prepoznavati kršćane. Ne po krsnom listu!
Nije mi namjera nikoga prozivati. U tom smjeru mi lete misli dok čitam Pavlovu poslanicu.
Pišem ovo za samu sebe, a svi drugi su za mene dobri dok se ne dokaže suprotno. A i onda ih treba prihvaćati sa razumijevanjem i praštanjem.