.
"vrijeme je već da se oda sna prenemo
jer nam je sada spasenje bliže nego kad povjerovasmo.
Noć poodmače, dan se približi!
Odložimo dakle djela tame
i zaodjenimo se oružjem svjetlosti.
Kao po danu pristojno hodimo,
ne u pijankama i pijančevanjima,
ne u priležništvima i razvratnostima,
ne u svađi i ljubomoru,
nego zaodjenite se Gospodinom Isusom Kristom,
i u brizi za tijelo, ne pogodujte požudama".
(Rim 13, 11-14)
Čitajući te Pavlove riječi, sjetila sam se pjesme legendarnog
svećenika Alfreda Fluryja, kompozitora i izvođača mnogih duhovnih "hitova" : Ja znam za jedan dalek put, Kud lutaš ti, Pusti sitne brige i Tmina... u kojoj kapelan Flury pjeva i vapi: ..
ja želim iz tmnine do svjetlosti doć! (Inače, te duhovne šansone uvrštene su u prvu pjesmaricu duhovnih šansona na ovom prostoru pod imenom "Jutro života", koju je 1971. godine izdao Josip Pustički).
Taj prelazak iz tmine u svjetlost dogodio se
kod našeg krštenja.
Tada smo odložili djela tame:
- Odričete li se Sotone? Odričemo!
- I svih djela njegovih? Odričemo!
- I svega sjaja njegova? Odričemo!
Dobili smo tada bijelu haljinicu i bilo nam je rečeno da ju sačuvamo tako lijepu, čistu, bijelu i neokaljanju i donesemo pred lice Svevišnjega u onaj dan, kad nas On k sebi pozove. Dobili smo tada
i upaljenu svijeću. Tada smo obukli Krista i zaodjenuli se oružjem svjetlosti, kako kaže Pavao.
Kako danas izgleda ta naša krsna haljinica? Hmmm...
Na sreću, još imamo vremena da ju operemo i uredimo. Koliko? To nitko ne zna. Ali sigurno je da vrijeme istječe i sve prolazi kao san:
"Idu danci kao sanci, a godišta kao ništa..."