I Pavao je bio samo čovjek i kolikogod je mrzio grijeh a ljubio Isusov zakon, osobno je iskusio dramatičnu borbu između duha i tijela. Bio je duboko svjestan ljudske nemoći i bijede kad je zavapio: "Jadan li sam ja čovjek! Tko će me izbaviti od ovoga tijela podložna takovoj smrti?" (Rim 7,24)
Čovjek je stalno izložen unakrsnoj vatri dvaju zakona: zakona Božjega i zakona grijeha. Nutarnji čovjek pristaje uz zakon Božji, ali ga privlači i mami i zakon grijeha - požuda tijela - i čovjek, premda voli zakon Božji, slijedi zakon grijeha.
Pavao o tome piše: "Zakon je, to znamo, duhovan, ali ja sam tjelesan, prodan u ropstvo grijeha. Ja zbilja ne razumijem što radim, jer ne činim ono što hoću, nego činim ono što mrzim. No, ako činim ono što neću, tim priznajem da je Zakon dobar. Onda ono ne činim ja, nego grijeh koji prebiva u meni. Ja znam da dobro ne prebiva u meni, to jest u mom tijelu.
Uzrok zla nije u Zakonu nego u našoj sklonosti grijehu. Ni obraćenje ne uklanja tu sklonost. Prepušteni sami sebi bili bismo nesposobni oduprijeti se grijehu. Zato pomoć tražimo od Boga i molimo ga, da on napravi ono, što mi ne možemo. Sami se ne možemo popraviti. To može samo Božja milosti. Krist daje novom čovjeku unutarnju snagu da mogne izvršiti dobro, koje Zakon naređuje.
Umjesto starog Zakona nastupio je novi Zakon, zakon milosti i vjere, koji se u konačnici svodi na zakon ljubavi.
"Hvala Bogu po Isusu Kristu, našem Gospodinu!" (Rim 7, 25)
Post je objavljen 01.10.2008. u 23:22 sati.