"Po milosti, koja mi je dana, kažem svakom od vas, da ne cijeni sebe više nego se razložno smije cijeniti, nego neka sebe cijeni trijezno prema mjeri vjere, koju je Bog udijelio svakom pojedinomu.
Kao što u jednom tijelu imamo mnogo udova, a svi udovi nemaju iste službe, tako smo i mi mnogi jedno tijelo u Kristu, a pojedinci, udovi jedan drugomu. Imamo različite darove, već prema danoj nam milosti.
Tko ima dar proricanja, neka proriče primjereno vjeri!
Tko ima dar služenja, neka služi!
Tko ima dar pouke, neka poučava!
Tko ima dar utjehe, neka tješi!
Tko dijeli, neka dijeli darežljivo!
Tko predsjeda, neka postupa revno!
Tko čini milosrđe, neka ga čini veselo!" (Rim 12, 3-8)
Svoj jedinstveni nauk o mističnom tijelu Kristovu Pavao je počeo graditi na riječima koje je čuo od samog Isusa kod svog čudesnog obraćenja: Savle, Savle, zašto me progoniš? (Dj 9,4).Tim riječima Isus se jasno identificirao sa svojim učenicima. Tko njih progoni, progoni i njega. Tu je savršeno izraženo jedinstvo koje vlada između Isusa i njegovih vjernika okupljenih u Crkvu.
Kasnije, pišući poslanice, Pavao na više mjesta razrađuje taj svoj nauk o mističnom tijelu Kristovu. Jedno od tih mjesta je i ovaj dio iz poslanice Rimljanima. Pavao uspoređuje ljudsko tijelo i njegove udove sa mističnim tijelom Kristovim. Različliti su udovi i imaju različite službe, ali svi smo jedno tijelo u Kristu. I zato ne smije biti nadmetanja i nitko samog sebe ne treba precjenjivati, jer ono što jesmo i što imamo, sve nam je darovano milošću Božjom.
Svaki ud tijela ima svoju funkciju i svoj zadatak i treba ga savjesno i revno izvršavati.
Od svih tih Pavlovih primjera, tko što i kako treba raditi, posebno izdvajam zadnji: