Vidim da se neke vrijedne blogerice vraćaju pisanju, što me jako veseli! Moramo blogosferu ispunjavati Kristovim duhom i evanđeoskim porukama ljubavl, dobrote, mira, tolerancije...
Baš danas me ražalostila vijest da se u Velikoj Britaniji sprema velika ateistička propaganda! Nije im dosta što su sami odlutali nego žele i druge zavesti. Zbog takvih trebamo se još više angažirati oko evangelizacije pa i pisanjem blogova. Zato i ja idem dalje. Nastavljam čitati Pavlove poslanice i voditi svoj svakodnevni dnevnik čitanja.
"Slaboga u vjeri prigrlite, ali ne da se prepirete o mišljenjima.
Netko vjeruje da smije sve jesti, slabi opet jedu samo povrće.
Tko jede, neka ne prezire onoga tko ne jede;
tko pak ne jede, neka ne sudi onoga tko jede.
Ta Bog ga je prigrlio.
Tko si ti da sudiš tuđega slugu?
Svojemu Gospodaru i stoji i pada!
A stajat će jer moćan je Gospodin da ga podrži.
Netko razlikuje dan od dana,
nekome je opet svaki dan jednak.
Samo nek je svatko posve uvjeren u svoje mišljenje.
Tko na dan misli, poradi Gospodina misli;
i tko jede, poradi Gospodina jede: zahvaljuje Bogu.
I tko ne jede, poradi Gospodina ne jede i - zahvaljuje Bogu. (Rim 14,1-6)
Bilo je nekih pitanja u kojima se kršćani nisu slagali. Do podjela je dolazilo i zbog toga što su jedni dolazili iz židovskog a drugi iz poganskog svijeta. I jedni i drugi su sa sobom donosili svoja razmišljanja, svoje običaje, navike i tradiciju, koje se je teško bilo riješiti.
Pavao govori o "slabima i jakima." "Slabi" su bili oni, koji nisu bili dovoljno jaki u vjeri da Isus spašava, pa su i nadalje držali stare židovske propise obzirom na hranu i na blagdane, a "jaki" su im to zamjerali.
Pavao traži toleranciju i poštivanje drugih i drugačijeg mišljenja. Ne smijemo siliti druge da misle kao mi.
Ne treba se nadmudrivati i prepirati, a još manje drugoga osuđivati. Ne moraju svi misliti kao mi! Važno je da se svaki ravna po svojoj savjesti i da to što radi, radi poradi Gospodina!