"Nikomu ništa ne dugujte, osim da jedni druge ljubite. Jer tko drugoga ljubi, ispunio je Zakon.
Uistinu: Ne čini preljuba!
Ne ubij!
Ne ukradi!
Ne poželi! i ima li koja druga zapovijed, sažeta je u ovoj riječi:
Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga.
Ljubav bližnjemu zla ne čini.
Punina, dakle, Zakona jest ljubav" (Rim 13, 8-10).
Nakon što je Pavao kršćane poučio da svakomu daju ono što mu pripada i da nikome ništa ne duguju, ipak tu čini jednu iznimku:
"Nikome ništa ne dugujte, osim da jedni druge ljubite."
U ljubavi ne treba izravnavati račune. Tu se smijemo nadmetati, tko će više ljubiti, jer je ljubav smisao cijelog Božjeg Zakona.
Nisu nam potrebne druge obveze osim onih što ih već imamo: ljubiti braću i ne činiti nikome zla.
Kršćanska ljubav prema bližnjemu razlikuje se od obične humanosti po tome, što se ona ravna prema božanskoj ljubavi objavljenoj u Kristu.
Kršćanska ljubav je nadnaravna ljubav. Njezin je izvor Bog, a uzor Isus Krist.
...- Ona nema granica.
...- Ona ljubi sve ljude, bez razlike, kao što je i Krist umro za sve.
...- Ona ljubi prva kao što je i Bog nas prvi ljubio: " Bog pokaza ljubav svoju prema nama ovako: dok još bijasmo grešnici Krist za nas umrije. " (Rim 5,8)
...- Ona ljubi do kraja i mjeri se mjerom naše spremnosti da trpimo za druge.
Toliko puta se u Bibliji spominje ljubav prema bližnjima, i u Starom i Novom Zavjetu, i u poslanicama, i u svetačkim spisima. Ipak, na zemlji ima premalo kršćanske ljubavi. Promatrajući katastrofalnu svjetsku politiku, koja dozvoljava da više od milijardu ljudi živi u neljudskim uvjetima i svakodnevno umire od gladi i izlječivih bolesti - teško je povjerovati da kršćani čine čak jednu trećinu čovječanstva. Po čemu smo mi to onda kršćani? Zakazali smo u onom najvažnijem što trebamo činiti, a to je ljubav prema bližnjemu.
Ne može se ljubiti Boga, ako se ne ljubi bližnjega.
Lijepo je rekao Sören Kierkegaard :