Jutrima osunčanim sam te dočekala,
poput dunja čiji se miris širio, nošen mislima i osjećajima,
podsjećajući na bakine skute, na djetinjstvo, prvu ljubav, mladost. Dunja,
zrela i mirišljava,
na ormaru, u toplini sjećanja, kao svjetionik moje duše,
kao znak moga srca. Ugostila sam te u sebi,
okupala te čarobnim bojama i mirisom, snove ti uronila u jesen,
mislima te svojim obavila,
kišu ljubavi prosula po nama i ostavila trag,
mirisni trag dunje, da nas sjeća na naše vrijeme,
prije nego prestanemo trajati i odemo u vječnost.
Tebi sam podarila sebe, miris svojih snova i ljepotu trenutka
uokvirenu ljubavlju mirisne dunje.
"Posrnut ćete, ali nećete pasti; a ako se i desi - izuzetan slučaj - baš i sam
pad, nećete se povrijediti nego ćete, čim se pridignete, produžiti mirno i bodro
svoj put. Različiti ste od svega oko sebe, sve vam prijeti i sve vas ugrožava,
ali vam se ne može ništa zlo i nepopravljivo dogoditi, jer u vama, od začetka
vašeg, živi skrivena i neuništiva iskra životne radosti koja je moćnija od svega
što vas okružuje. Samo ćete cijelog vijeka, sve do posljednjeg daha, patiti zbog
svog neprirodnog položaja u svijetu u koji ste bačeni. Tako se može reći da vam
je, kroz sve mijene i obrate dugog života, dvoje zajamčeno i osigurano: duga
patnja i sigurna pobjeda."
nedjelja,30.04.2006.
Jedno drugom suđeni
Mojim vremenom i godinama odavno gospodariš,
Vrijeme koje protiče mjerim tvojim dolascima i odlascima.
Tvoje pojavljivanje u mom životu i postojanju,
Bilo je suđeno i nije se obilježilo samo prolascima.
Jer kad si došao u moj život i osvojio me,
Ostao si stalno u meni, vječan i zapečaćen.
Nisi imao potrebu da ideš nekud dalje od mene,
Jer si se uz mene osjećao i voljen i obogaćen.
Pa sad oboje podržavamo i snažimo jedno drugo,
Želimo da ova veza uspije i da još dugo traje.
Strašno dugo smo oboje tugovali, patili i mučili se,
Da bi tek tako sve ovo odbacili i sami krenuli dalje.
Jer kad se u ljubavi udruže dva čista i iskrena srca,
Takva ljubav u ovom svijetu jedino i može da opstane.
Nas dvoje, dva ranjena srca i dvije ranjene duše,
Trudimo se da ova sreća i ljubav nikad ne nestane.
Previše smo tuge i boli iskusili u svojim životima,
Previše nas je vjetrova lomilo i odnosilo nam snove.
Sad kad smo se konačno pronašli i zavoljeli se,
Idemo zajedno naprijed u životne pobjede nove.
Noćas je moje tijelo gorjelo plamenom čežnje,
Tvoje ruke sam trebala, tvoju strast i tijelo.
Jedino ti i ljubav koju mi nudiš i poklanjas,
Stvara u meni osjećaj da ne radim ništa što se ne bi smjelo.
Tvoje usne ljube najljepše i najslađe na svijetu,
Tvoje je naručje najmekše uzglavlje i raj.
Samo tvoje tijelo izaziva drhtaje putenosti u meni
I samo tvoje prisustvo u mojim očima izaziva sjaj.
Ti si moja snaga, moja sreća, pokretač moga života,
Tvoja čista i iskrena duša jedina zna oprost tražiti.
Kad pogriješiš i kad u meni izazoveš tugu i sjetu,
Pomirenjem i toplinom jedino me ti možeš osnažiti.
U tvojim očima blistaju sve zvijezde sa neba,
U tvojim mislima boravim uvijek vesela i sretna.
Ti imaš jedini tu snagu i moć da me isčupaš
Iz onih osjećaja straha i tuge, kad sam tako sjetna.
Samo ti i tvoja ljubav mogu učiniti da budem vesela.
Tebe je život poslao da mi konačno svoj dug vrati.
Ti si ono što sam godinama čekala, tražila i snivala
I ostani vječno uz mene jer samo ti mi možeš ljubav dati..
Naslonila sam glavu na svoj jastuk,
Onako slično, kao na tvoje grudi.
Nikad lakše nisam u san otplovila,
Smirenije čekajući zoru da zarudi.
Odjednom se u meni javilo spoznaja,
Kako se prava ljubav ne gubi tek tako.
Kako se zakletve i snovi jednom dani,
Ne odbacuju i ne mijenjaju baš olako.
Moja je ljubav postojana, jaka i čvrsta,
U nju si siguran i neka si, to nije mana.
Volim što sam ti pokazala da sam samo tvoja,
I priznala da me još boli ona moja stara rana.
Shvatila sam da nisi besćutan ni hladan,
Samo te trebalo prodrmati, protresti malo.
Da bi onda priznao grešku i zatražio oprost,
Pokazujući mi da ti je do mene ipak stalo.
Ne može nitko i ništa ugušiti pravu ljubav.
Ona postoji, ona je vječna, ona traje.
Ljubav koju smo nas dvoje ostvarili i živimo,
Nešto je što se ljubomorno čuva i nikome ne daje.
Samo ja znam koliko u meni ima snage i volje,
Koliko sam bolnih trenutaka prošla u životu.
Savijali me vjetrovi, crni i mračni oblaci obavijali,
Ali nisu uspjeli uništiti moju unutarnju dobrotu.
Nisam se dala pokolebati ni na upućene prijetnje,
Čak ni po cijenu da mi se i sam život oduzme.
Pomagala sam drugima nudeći ruku i dušu svoju,
Mene nisu dodirnule tuđe kletve i oči suzne.
Naborali su mi lice, oduzeli mi dio najljepšeg života,
Htjeli su biti gospodari moga srca i moga tijela.
Ne može nitko reći da sam prodala svoju dušu,
I nitko me ne može optužiti za neka ružna djela.
Uvijek sam bila jaka, čvrsta, snažna i ponosna,
I svoj obraz i poštenje čuvala onako kako to i treba.
Mislili su kako će me uspjeti slomiti i pridobiti za sebe,
Oni, čija vražija duša pohlepno, anđeoske duše vreba.
Izborila sam se ja za svoje mjesto pod Suncem,
Iskrenošću, istinom, poštenjem i zaslugama drugim.
I onaj što me gleda odozgo, sa neba, vidio je valjda sve
Pa me i nagradi srećom, osmijehom i zdravljem dugim.
Kad budem nestajala u daljinama,
Neka me ne prate dva labuda bijela.
Neka se u meni sve raskomada,
Samo neka mi duša ostane cijela.
Kad budem odlazila tako, jednom,
Nemoj se niti ustati i otvoriti vrata.
Nemoj me pratiti svojim pogledom
Niti brojati otkucaje zidnoga sata.
Ja ne odlazim u ritmu Zemaljskih minuta,
Moji odlasci su van svakog vremena.
Ja trajem dok bićem te svojom ljubim,
A umirem kad mi bol ljubavi padne na ramena.
Kad budem odlazila,jednom u nepoznato,
Nemoj me vraćati ničim smišljenim.
Pusti me, neka korak čvrst uhvatim,
Da ne bih okret napravila nepromišljeni.
Jer si me na korak ovaj sam natjerao,
Povukavši se iz svega bez objašnjenja.
Misliš li da je fer čas htjeti, čas ne htjeti
I da ima još smisla za bilo kakva razjašnjenja.
Dragi blogeri, moji prijatelji!
Nemam snage da vam se svima pojedinačno javim.
Ima neke istine u ovim stihovima, nešto me je jako, jako
"zdrmalo" u ponedjeljak navečer, vratila se prošlost na
trenutak, u svoj svojoj mračnosti i zasjenila sreću, ljubav,
radost života. Zašto ljudi vole kopati po prošlosti i podsjećati
na nju one koji je žele zaboraviti. Nikad mi to neće biti jasno,
ali, na žalost, nikad mi neće biti jasno ni kako netko, tko je znao
kroz što prolazim, u tom trenutku, na moj vapaj, nije zaboravio,
(makar na tren), svoje probleme i našao se uz mene. Osjetila sam
se povrijeđenom, jako, tako samom i odbačenom, nezaštićenom.
To me jednako pogodilo kao i rane iz prošlosti. Ne brininite,
toliko sam tuga prebacila preko svojih leđa, toliko boli odbolovala,
još jedna rana će se pretovriti u ožiljak i idem dalje. Istina, potrajat
će malo, ali preživjet ću ja to i preboljeti. U meni ima onog
dalmatinskog prkosa i inata, pokazat ću da mogu, a vrijeme će mi,
valjda, biti saveznik....Na kraju ćemo vidjeti tko će ovim dobiti, a tko izgubiti.
Život je, na žalost, kako sam u jednoj pjesmi napisala, tako
savršeno nesavršen, a ljubav najveći izdajnik srca. Možda jednom
osjeti grižnju savjesti ali sve će biti oprašteno, ja drugačije niti znam, a
niti umijem. Svatko pojedinačno ispašta za svoje pogreške. A bol nanesena
drugome ispašta se cijeli život i najveća je kazna.
Postoji nešto što ne mogu prihvatiti,
Da nemaš potrebu da me čuješ i vidiš.
Da si uz mene uvijek, u svakom trenutku
I da se zbog tog osjećaja pred drugima ne stidiš.
Siguran si potpuno u mene i ljubav moju,
Pa misliš kako je nepotrebno da se javljaš.
Po tebi je dovoljno javiti se jednom tjedno,
Po meni svaki dan, zbog čega se samnom raspravljaš.
Tipično muški, vi ne možete razumjeti žene,
Naše osjećaje, potrebe i želju za pažnjom.
Mislite kako je dovoljno što ste nas osvojili,
Pa daljnje udvaranje i osvajanje ne smatrate važnim.
A ženama je potrebna stalna toplina i nježnost,
I osjećaj da vaše srce kuca samo za nas.
Kako ne možete razumjeti da trebamo isto,
Baš ono isto što i mi pružamo samo za vas.
Niti te želim mijenjati, a niti mijenjati tvoj stav,
Jednostavno, takav si i takvog te volim i prihvaćam.
Nemoj misliti kako ti opet prigovaram zbog nečeg,
Samo ti kažem da ti mene ne razumiješ, ali ja tebe shvaćam.
U mojim snovima noćas je tišina boravila,
Nisi se u njima pojavio niti kao obična sjena.
Jutro je donijelo samo još jedno novo pitanje,
Možemo li ovako dalje ili se nešto mora da mijenja?
Vrijedi li čekati i strpljivo gajiti nadu u bolje,
Dok pored nas kola života bjesomučno jure?
Zašto se problemi tako sporo i teško rješavaju,
Zašto i oni, prokletnici, poput dana i godina ne žure?
U čekanju nam prolazi vrijeme, cijeli život,
U vječnom isčekivanju da bude ljepše i bolje.
Mi, onako u grču, očekujemo da se sve samo riješi,
polako gubeći strpljenje, živce i ono malo volje.
I kad sve okončamo, kad konačno budemo spremni
Da se potpuno posvetimo, bez zadrške, jedno drugom,
Godine su nas pregazile, vrijeme je učinilo svoje,
I počinjemo se udaljavati , družeći se samo s tugom.
Još nitko nije dobio niti jednu bitku nad vremenom,
Tim neumoljivim diktatorom što sve zakone slaže.
Onaj tko ti je rekao kako vrijeme samo donosi, a i ne odnosi,
Pogriješio je potpuno, ili još gore, taj te sigurno laže.
"Vaskrs je najsvečaniji praznik u godini; on je "praznik nad praznicima". Na taj dan skidaju se dveri u crkvi na oltaru, čime se želi pokazati da je Isus svojim vaskrsenjem pobjedio smrt i otvorio rajska vrata. Cijela nedelja po Vaskrsu naziva se "Sveta nedelja", a crkvene pjesme koje se tada pjevaju pune su radosti i veselja. Umjesto uobičajenog pozdrava, narod se na Vaskrs i cijele „Svete nedelje“ pozdravlja sa "Hristos voskrese!" i "Vaistinu voskrese!" Tropar Vaskrsenju glasi: "HRISTOS VASKRESE IZ MRTVIH, SMRĆU SMRT UNIŠTI I SVIMA U GROBOVIMA ŽIVOT DAROVA."
Da bi se hrišćani dostojno pripremili za ovaj praznik, još od apostolskih vremena ustanovljen je "Veliki post" ili "Četrdesetnica", po uzoru na Isusa koji je 40 dana postio na Gori iskušenja. U narodu postoji običaj da se o Vaskrsu, na Veliki petak, jaja boje crvenom i drugim jarkim bojama i da se daruju poznanici i prijatelji. To je u znak podsjećanja na Mariju Magdalenu koja je caru Tiberiju, objašnjavajući mu Hristovo vaskrsenje, darovala kokošije jaje kao simbol Vaskrsa."
Ti znaš da se ne mogu vječno duriti i ljutiti,
Sve je samo trenutno, kad naleti od sebe.
Čim se pojaviš s osmijehom ili ti čujem glas,
Ne mislim na ništa drugo osim samo na tebe.
Pa sve ono što sam rekla naprasno,u bijesu,
Jednostavno zaboravim i za oproštaj te molim.
Znam da nećeš zamjeriti jer si navikao na ishitrenost,
I jer si svjestan da te iskreno i bezgranično volim.
Oboje smo u zadnje vrijeme nervozni i napeti,
I dovoljna je samo sitnica ili riječ protumačena krivo,
Da bismo se oboje u trenutku toliko izoptuživali
I umjesto u duginim bojama, sve doživljavali sivo.
A znamo da barem jedno mora imati "hladnu glavu",
Da u ovim trenucima samo zajedno naprijed možemo.
Eh, kad bi oboje smogli toliko snage i samokontrole,
Sve bi lakše rješavali i ne bi izgledalo toliko složeno.
Ali inpulsivnost, temperament, nervoza i ljutnja,
Što nahrupi u trenu i iskalimo je jedno na drugom,
Samo može učvrstiti našu ljubav i našu vezu
I održati nas u sretnom i zajedničkom životu dugom.
Čekanje sam pretvorila u svoj život,
Muklo je odjekivala prošlost u noći.
Željela sam da mi ponovo dođeš u snove,
Bojeći se zapravo hoćeš li htjeti doći.
Nekako si drugačiji, nisi više onaj stari,
Promijenilo se toliko toga među nama.
Osjećam da je život nešto novo donio
I da me priprema da učim živjeti sama.
Ali ne razumijem tebe i tvoje ponašanje,
Do jučer si mi se kleo na ljubav dugu.
Sada, kao da izbjegavaš i običan razgovor,
Tražeći način da izađeš iz svega, ostavljajući tugu.
Ma ne moraš se brinuti, preživjet ću ja i to,
Neće me boljeti tako ni prvi, a ni zadnji put.
Samo ti odvažno kreni u neka nova svitanja,
I nitko na tebe, zbog tvoje odluke, neće biti ljut.
Ali, kad jednom osjetiš da me ponovo trebaš,
Da ničije srce ne pruža tako iskrenu ljubav i sreću,
Nemoj dolaziti, nemoj me tražiti i moliti ponovo,
Budi siguran, iako sama, vratiti se tebi,ovaj put neću.
Tu, gdje si iznenada došao onog divnog dana,
Zagospodario si svim budućim danima mojim.
Ovladao si mojim osjećajima, raspoloženjima,
I otvorio mi vrata u novi svijet, osmijehom svojim.
Pa i kad nisi tu,tako te živo osjećam kraj sebe,
Tvoje prisustvo je intenzivno, opipljivo i slatko.
To što u meni probudiš samom pomišlju na tebe,
To ne može ni uraditi, ni doživjeti, ni razumjeti svatko.
Naša si dva svijeta povezao i stopio u jedan,
Pa sad oboje uživamo u našim trenicima sreće.
Kako je lijepo osjetiti se voljenom i poželjnom ženom,
I ne razmišljati da li je ovo ljubav, strast ili nešto treće.
Vjerujem ti, dokazao si toliko puta na pravi način,
Osjećaji su tvoji iskreni i upućeni samo meni.
Hvala ti za svaki trenutak sreće koju mi daješ,
I za svaki tvoj pogled, divan, zaljubljen i sneni.
Hvala ti što si ušao u moj život i gospodariš njime,
Što mi te nebo poklonilo kad mi je najteže bilo.
Uzvraćam ti ljubav toplinom i strašću svoga bića,
Samo me zagrli i privij jako, a nježno, u svoje krilo.
Još sam tu i još uvijek te isto volim,
Iako sam onako burno i ljutito nastupila.
Možeš li jednom i ti mene razumjeti,
Upravo mi je bujica nemoći i tuge nahrupila.
I mene su vezali nekim svojim rokovima
I ja moram drugima podnositi životne račune.
Zašto ne možeš shvatiti da je takav život,
I da se i u takvoj realnosti ogleda ljubav u koju se kune.
Ponekad sam tako tužna, ne razumiješ me,
Previše si se okupirao problemima samo svojim.
Moraš li uvijek svoju ljutnju tako bijesno iskazati,
Kad te samo dodirnem nekim problemom mojim.
Ljubav nije samo ljepota, davanje i primanje,
Ljubav je i rješavanje problema kad naiđu.
Ma koliko god se ljutio i bijes na mene iskalio,
Takvi trenuci svugdje postoje, pa i u ljubav zađu.
Ne ljuti se na mene, molim te još jednom,
Znaš da se neke obveze moraju i izvršiti.
Ma kako tebi tvoji problemi izgledali najveći,
Ni moji nisu maleni i neće se sami od sebe riješiti..
Trebam tvoj glas, tvoje usne, tvoje oči,
Trebam tvoje tijelo da bude uz moje.
Najljepše akorde da na mom tijelu izvijaš
I da me zauvijek dodiruju samo ruke tvoje.
Volim tvoje zagrljaje, tvoju širinu duše,
Tvoje niježne riječi kad zadrhtim od nemira.
Nemoj me nikada ostavljati i ići tako daleko,
Kad znaš da hranim se ljepotom tvojih dodira.
Uvijek me voli, jedino moje, budi samo moj,
Čak i kad daljina na trenutak mora da nas dijeli.
Što može daljina protiv ove naše sretne ljubavi
I što mogu zlobni jezici, rastanci i svijet cijeli.
Mi imamo jedno drugo, ljubav je naša jaka
I tijela su naša stvorena samo jedno za drugo.
Kad dodirima započnemo naša treperenja,
Znamo da će strast u nama trajati još dugo.
Mi se volimo, jer su nam srca kao jedno,
Duše su nam se utopile u čežnji predugoj.
Nikada nemoj zaboraviti toplinu ove ljubavi
I nikad nemoj tražiti oslonac u nekoj ženi drugoj.
Jutro miriše na naša dva pospana tijela,
Noć je prošla u zanosu ljubavi i strasti.
Hoće li novo jutro neku novu misao donijeti,
Ili ćemo i slijedeći put ovakav susret morati krasti.
Gledam ti u spuštene kapke i trepavice,
Usne što su sinoć svoju strast ispreplele.
Znam da su moje želje kao male lastavice,
Dođu tu, udomaće se, da bi opet odletjele.
Sve znam i sve osjećam i potpuno sam svjesna
Kako tvoje ruke vole i žele samo moje tijelo,
Ali mi ne pripadaš onako, kako bi trebalo biti,
Jer te ne smijem puštati u svoj svijet tako smjelo.
Kradem te, kradem naše trenutke sreće,
Gušim se u osjećanjima koja me preplavljuju.
Zašto svako buđenje donosi tužnu spoznaju,
Kako se naša tijela i ovaj put moraju da rastaju.
Do novog susreta, živim u snovima i mašti,
Ne dam nikome da viri u taj moj svijet tišine.
Kad opet dođeš, sve svoje nemire ću zaboraviti
I prepustiti se ljubavi koja ima svoje tužno ime.
Zovu je zabranjena ljubav, osuđena je i nepriznata,
Ali ona u nama samima ne pobuđuje značenje takvo.
Ona je nešto što oboje podjednako trebamo i želimo,
I što se u stvarnost može pretvoriti veoma brzo i lako.
Svim vjernicima katoličke vjeroispovijesti želim sretan i blagoslovljen Uskrs!
"Uskrs je najveći i najvažniji kršćanski blagdan. Na Uskrs slavimo središnji događaj kršćanstva - Kristovo uskrsnuće. Zato biti kršćanin znači ponajprije vjerovati da je Bog Isusa, onog istog kojeg su ljudi raspeli, uskrisio i učinio Gospodarem svega stvorenoga. Kristovo uskrsnuće je bilo pripravljeno kroz cijeli Stari zavjet, a kad je jednom ostvareno, sva kršćanska pokoljenja riječju i životom svjedoče za tu temeljnu istinu povijesti. Krist je uskrsnuo, s njime i mi neprestano uskrsavamo. Prvo svjedočanstvo za uskrsloga Krista dali su njegovi učenici. Prema Djelima apostolskim, kršćanska se zajednica zasniva, razvija i širi na toj činjenici i na vjernosti uskrslome Kristu. Činjenica Kristova uskrsnuća prenosi se tako svim budućim kršćanskim naraštajima, sve do danas. Kristovo uskrsnuće početak je novoga svijeta i zalog je našeg uskrsnuća koje se već sada ostvaruje dok se s mukom i naporom opiremo zlu i grijehu, a koje će se u punini očitovati kad se Krist jasno objavi svijetu na kraju vremena. Uskrs nas poziva na uskrsnu radost i poručuje nam da zbilju uskrslog Krista širimo oko sebe pobjeđujući smrt i unoseći u svijet pouzdanje, vjeru i nadu."
Ti si moja stvarnost, istina koja živi,
U meni, uz tvoje prisustvo, raste nova želja.
Radošću sam te ogrnula, ljubavlju obavila
I želim da nam život ubuduće bude pun veselja.
Uzglavlje neka ti bude na mojim rukama,
U očima mojim zelim da se samo ti ogledaš.
Usnama svojim hoću da šapućem ti nježno
I tijelu tvome cijela želim da se predam.
Volim kad me obasipaš nježnostima,
Kad drhtim kao šipka u rukama tvojim.
Hoću da zauvijek budemo jedno uz drugo
I da i ti osjetiš sigurnost u osjećajima mojim.
Pruži mi sreću, primi me u strasni zagrljaj
I neka nas bujica emocija samo nosi.
U mojim očima neka tvoje oči odmaraju
I tvoje ruke neka budu u mojoj kosi.
I miluj me usnama, tijelo mi pretvori u žar
Neka vrelina izađe iz njega, baš kao vulkan.
Ti me tako vješto znaš uvesti u čulnost ljubavi
I ne treba mi više ništa, kad tebe takvog imam.
Ti znaš koliko te volim i trebam
I koliko ljubavi stane u srce moje,
Da može opasati cijelu zemaljsku kuglu
I još da preplavi ljubavlju i srce tvoje.
Ta ljubav nije ni naivna ni djetinjasta,
Nije ni neiskrena niti joj treba potvrda.
Ona je prštava, ona iskri i obasjava,
Ali je u ovom svijetu i prava jaka utvrda.
Jer je mnogi žele ogoliti, obezvrijediti, srušiti,
Zbog zavisti i ljubomore, smeta im naša sreća.
Nemojmo dozvoliti da uspiju u svojim namjerama
I da se u našu ljubav uvuče osoba neka treća.
Ne zaboravi naš iskreni zavjet koji smo dali,
Zakleli se jedno drugom na ljubav vječnu i poletnu.
Ja želim da ti pružim sve propušteno od života
I želim da u tvom naručju pronađem sebe sretnu.
Znam da mi ti možeš i znaš pravu ljubav pružiti,
Iskrene osjećaje i sve ono što mi zapravo treba.
Ova ljubav što je zajedno osjećamo i doživljavamo
Pobijedit će sve ono što iz prikrajka na nju vreba.
Postoji svijet van ovog svijeta,
Tamo gdje ljepota duše caruje,
Gdje nema podmuklosti ni ujeda zmije,
I gdje se samo istinom daruje.
Gdje nema riječi suvišnih, niti laži,
Niti zvijezda pruženih, olako, na dlanu,
Niti iko ikome zadaje udarce i stavlja,
Svjesno, umjesto melema sol na ranu.
Taj život se zove "Svijet istine srca"
U njermu vlada ljubav, sreća i smijeh.
Tu se ne moraš bojati kako ćeš biti povrijeđen,
Ili će te nečim nagnati da napraviš grijeh.
Samo se opusti, predaj u ruke sreći,
Neka te istina srca uvede na prava ljubavi vrata.
I uživaj u svemu što tamo će te dočekati
I ne bježi od ljepote, osjećaja i duhovnog zlata.
Ne želim ti se prva javiti, kao što to uvijek radim,
Eto, baš neću, navikao si se na to kad ti to želiš.
Jutros me obuzela neka sjeta, tuga, ljutnja i bijes,
Jer si obećao, a nisi bio u stanju da se samnom veseliš.
Znaš li koliko sam se radovala tome danu,
Koliko sam samo žudila da ti poklonim sebe?
A ti si jednostavno napisao da te moram razumjeti,
I zašto ne ti mene, nego uvijek ja razumijem tebe.
I da znaš, suza je pala, onako iskrena i čista,
A ti je ni ovaj put usnama obrisati nećeš.
Ma i ne moraš, ako ne želiš, ako si tako odlučio,
Misli i dalje na sebe, nemoj na mene da se osvrćeš.
Pa kad te tuga stisne, kad osjetiš potrebu,
A ti se javi, dođi, očekuj sigurno razumjevanje.
Nemoj se iznenaditi ako me sretneš drugačiju
I ako u meni pronađeš samo bol i suzdržavanje.
Zapitaj se samo jesi li možda negdje i ti pogriješio,
Je li se moja suza baš uvijek otkine kad ne treba,
Ili ne osjećaš i zaboravljaš da i meni treba malo topline
I da i ja postojim ispod ovoga našega Sunca i Neba?
Večeras želim biti tvoja princeza,
Želim da doživim svoj najljepši bal.
U tvom zagrljaju da plešem do ponoći,
I neka me ljubavi zanosne ponese val.
A kad ponoć otkuca, neću pobjeći,
S rukom u ruci skupa ćemo krenut
U neke nove i ljepše dimenzije ljubavi,
I iz tog sna nas nitko ne smije prenut.
Jer to više i neće biti san,nego java,
U tvojim rukama ću dočekati svitanje,
Sretna, nasmijana, s očima punim ljubavi
I crveneći se pomalo od pomisli na naše preplitanje.
Želim da me voliš, da ti budem jedina,
Mojim venama već tvoja ljubav teče.
Prepuštam ti se, podatna i zaljubljena,
Zauvijek tvoja, i kad prođe ovo veče.
Svu strast, svu ljubav, dušu svoju cijelu,
Darovala sam ti sve, poklanjam ti se na dlanu.
Ostani zauvijek uz mene, i kad zora svane,
I neka svaki dan bude sličan ovom sretnom danu.
Kada si osmjehneš, kao da sunce zasja,
I sve oblake tuge otjeraš iz mog života.
Tvoj osmijeh kojim zrači drago lice i oči,
Predstavljaju ono što se naziva ljepota.
I kad te naljutim, pa samo vrisneš, zaurlaš,
Na tren to je samo i onda se osmjehneš,
Onim svojim čarobnim, prekrasnim očima
Kao da zvjezdani sjaj za nas oboje dosegneš.
Da nije tvog osmijeha i sjaja očiju tvojih,
Tko bi moj nemir i nesigurnost otjerao?
Tko bi se trudio da me razumije i utješi
I tko bi me drugi na smijeh i samu natjerao?
Ti se smiješ i kad znam da imaš problema,
Ta bora tuge na čelu tvojim osmjehom će proći.
Učiš me da se smijehom liječi svaka bol i rana
I da ću se smijehom, sigurno, zadovoljstva domoći.
I trudim se da budem vesela, raspoložena,
I kad su mi oči suzne, pogled pun tuge.
Ne mogu da te ne poslušam i ne nasmiješim se,
Iako znam kako boli, ipak ću zavarati druge.
Jer mnogi uživaju u suzama i nesreći tuđoj
I pakosno se smiju kad drugog nevolja snađe.
Naučio si me da osmijehom sve ljude razoružam,
Pa makar poslije, u samoći, suza se u oku nađe.
Koliko mi nedostaje tvoja blizina,
Tvoja nježnost i dodir blag.
Željela bih da potraje ta intima
I taj osjećaj u nama tako drag.
Možeš li zamisliti koliko mi znači
Poljubac tvoj ili umilan glas,
Koliko uživam u tvom prisustvu,
Kad ljubav i strast ponese nas?
Kad šutiš i samo me nježno gledaš,
Kad se riječi ne trebaju izgovarati,
Možeš li slutiti koliko jasno pogled
Može na sva pitanja odgovarati?
I prsti isprepleteni jedni u druge,
Ili samo sasvim slučajan ruke dodir,
Koliko samo drhtaja izazovu u nama
I stvore osjećaj susprezanja i nemir.
Znaš li koliko mi znači tvoja blizina,
I kad si daleko ali te mislima ljubim,
Uranjam u svaki tvoj zamišljeni zagrljaj
I u toplini tvog strasnog tijela se gubim?
Osjećaš to isto tako dobro kao i ja,
Znam i tvoje srce treperi dok me sanja.
Ne može ovoj našoj ljubavi ništa daljina,
Jer ona je od naših osjećaja puno manja!
Kad budeš dolazio, nasmijan i stvaran,
I životu mome daš neki novi smisao,
Molim te, ne reci kako se i sada varam,
I kako mi je opet teška ova moja misao.
Volim te, trebam te, ti si moja sreća,
U mojim venama kolaš kao nada.
Ti si moja radost i moja želja najveća,
I strast što će zauvjek da me savlada.
Takvu me i prihvati, podatnu i meku,
Moja duša neka tvojim srcem vlada.
U očima mojim naći ćeš toplinu neku,
I ne pitaj me nikad gdje sam bila do sada.
Neću ti to nikada priznati, jer se stidim,
Jer sam pustu mladost potrošila u prazno.
Hoću samo strast i ljubav u očima da ti vidim,
I da ti se tijelom svojim predam tako mazno.
Sad, kad si mi konačno došao u snove,
Nemoj odlaziti, nemoj ni slučajno, molim te,
Ostani tu, uz mene, zagrli me snažno,
S tvojih usana hoću da čitam riječi "Volim te".
Uzmi me nježno u zagrljaj, mek i topao,
S obje ruke me stisni i privuci k sebi.
Toplinu tvog tijela i miris tvoje kože,
Ni za što na svijetu mijenjala ne bih.
Znaš kako ne volim noću biti sama,
I da mi prija čak i ovakva tvoja blizina.
Zaista osjećam kao da si tu, pored mene,
I kao da je sve ovo stvarnost i prava istina.
A kad se ujutro probudim, u krevetu, sama,
Jastuci će samo šaputati što su vidjeli.
Ja ću svjesno uhvatiti rukom rub prekrivača,
I sanjariti o svemu sto smo u snu doživjeli.
Volim ja i ove naše surete u snovima,
Jednako te volim i želim kao i na javi.
Jedino što ne mogu istinski doživjeti
To je jutarnje buđenje dva tijela puna ljubavi.
Kako izdržati još jednu noć bez tebe,
Bez tvoga lika, tvog glasa i topline tijela?
A tako sam željna tvog dodira mekog,
I da došetam ti u snove, samo kad bih smjela.
Tvoje usne ljube najnježnije i najtoplije,
Oči tvoje imaju onaj jedinstveni sjaj.
U tvom krilu najmekše uzglavlje nalazim,
I u dodiru tijela onaj neponovljivi drhtaj.
Ti najljepše izgovaraš ono "srce moje",
Sa tvojih usana dolazi najgorljiviji dah.
Tvoji prsti naljepši vez po meni vezu,
I izazivaju u tijelu onaj veličanstveni uzdah.
Tako te trebam pored sebe, ovog trena,
Tako sam usamljena i prazna u ovoj noći.
Zašto se ne sjetiš da me obiđeš u snovima,
Zašto se ne potrudiš kad si obećao da ćeš doći?
Ni ti ne spavaš, sigurno si budan i razmišljaš,
Pitajući se da li je vrijedno čekanja i strpljenja,
I da li riječi koje smo jedno drugom zavjetno dali,
Mogu doći na kušnju i biti najava razočaranja?
U tvom glasu kao da je skupljena
Sva raskoš i toplina ovoga svijeta,
Tvoje riječi, tvoju čistoću i ljepotu duše
Poštujem, kao da je kristalna i sveta.
Kako volim čuti tvoj topao i nježan glas,
Riječi što mi odmjerenošću dušu liječe.
Onog trenutka kad si ušao u moj život,
Kao da me dodirnuo čarobni štapić sreće.
Prepuštena tebi i tvojim toplim usnama,
Najljepše nježne riječi mogla sam čuti.
Ti, tako pun divnih i najiskrenijih misli,
Nisi dozvoljavao da se nešto samo tek nasluti.
Uvijek si progovarao jasnoćom svojih riječi,
Ono što bi rekao, bila je istina i Zakon.
I odzvanjalo je to dugo u ušima mojim
I svaka misao se slagala sa istinom svakom.
Te tvoje riječi, vrele i razlivene, poput lave
Naviru iz tebe i raskošne padaju na moje tijelo.
Obećala sam da ću ti poklanjati svaki dan novu pjesmu,
A u zamjenu za to ti meni svojih riječi nepresušno vrelo.
Kažeš mi da se ne brinem, sve je u redu,
Pronaći ću način od zlih slutnji da se branim.
Znam da moram vjerovati samo intuiciji i tebi
I ne smijem dozvoliti mračnim mislima da se hranim.
Kako to izvesti, kad daljina je tako velika,
Kad niti ne mogu naslutiti gdje se nalaziš.
Znam, javit ćeš se, čim budeš to mogao,
Jer ti se u svemu tome odlično snalaziš.
Ali ja sam u tome tako krhka i slaba,
Nemam snage da se borim protiv nemira.
Moraš me naučiti da budem jaka i čvrsta,
Da bih opstala u ovoj širini Svemira.
Pomozi mi da prebrodim drugu stepenicu,
Nju smo nazvali lekcijom "čekanje i strpljenje".
Onu prvu, davno sam naučila i savladala,
Ona je bila najvažnija, a to je povjerenje.
Potrudit ću se da te pratim u tome u stopu,
Jer želim da ti pokažem da imam jaku volju.
I sam si kazao da si pronašao ono što si želio
I da ne trebaš ni drugu, ni ljepšu, ni bolju.
Usnama mi nježnim obriši ovu suzu
Što je pala iz oka, jer sam te povrijedila.
Obriši je, njenu slanost upij i zagrli me,
Ova naša ljubav nije još kraj zavrijedila.
Ti znaš kako sam ponekad plaha i nesigurna,
I u toj svojoj panici htjela bih da se iskažem.
A zapravo ništa ne postižem time, osim što te naljutim,
I onda uvijek moram, ispočetka, svoju ljubav da dokažem.
Zagrli me nježno, vjerujem ti iskreno, da ne lažeš
Samo sam neku zebnju i strah u sebi osjetila.
Molim te, kad me takav osjećaj obuzme, razumi me,
Znaš da će proći, samo me opet prošlost posjetila.
Ta prošlost u kojoj mi je ukradeno samopouzdanje,
U kojoj nisam bila ono što uz tebe jesam sada.
Zna ponekad doći nepozvana i bezobrazno nastupiti,
I podapinjati mi nogu ili me uporno gurati, do pada.
Tada me privij uz sebe, reci kako je sve u redu,
Kako razumiješ ovo moje trenutno stanje.
Reci mi da me voliš i više nego što vjerujem
I da ljubav nije školsko "pišem-brišem" i "sad te volim manje".
Jer ako si me volio sinoć i ako je ljubav postojala,
Nema razloga da se nešto danas promijeni.
U ljubavi je važno vjerovati i znati opraštati,
I naučiti da se svaka greška i slabost uvidi i izmijeni.
Draga Rajna, upravo onako kako smo i planirale,
susret i šetnja , jučer Baščaršijom je bio predivan.
Hvala ti na vremenu koje si izdvojila da se susretnemo i
porazgovaramo i nadam se da će se ovakav susret
uskoro ponoviti. Vidiš, iako si se bojala hoće li pjesma
biti napisana, ipak je napisana.... Hvala ti za poklonjeno vrijeme!
Večeras želim da negdje izađemo sami,
Želim da besciljno šetamo ulicama grada.
Imam potrebu da hodam, da šetam,
Samo da ne ostanem u sobi, kao sada.
Uzmi me za ruku ili zagrli, sasvim je svejedno,
I izađimo negdje, lutajmo do dugo u noć.
Možda na nekoj klupi za tren odmor pronađemo,
I možda odmorom spoznamo da noć ima čudnu moć.
Želim da pokažemo i ovoj današnjoj omladini,
kako ljubav u zrelim godinama zna biti lijepa,
Kako se u njoj može voljeti, uživati i predavati,
I kako zna biti božanska, strasna, divlja i slijepa.
Zašto bi ona bila samo privilegija mladosti,
Mi jesmo svoje godine isuviše dobro progazili,
Ali da se i dalje možemo istinski voljeti i željeti,
To smo svojim primjerom svima i dokazali.
Večeras hoću da šetam, da posjetim sve one staze,
Kojima i mladi, isto tako prolaze, zagrljeni i poletni.
Hoću da dokažem kako i u ovim godinama zrelim
Dvoje koji se vole mogu biti zadovoljni, zaljubljeni i sretni.
Ukoliko preuzimate
moje pjesme
i postavljate ih na
blog ili forum,
ili uopće negdje na
internet, molim vas
da ih potpišete mojim
nickom "Dahlia" ili
mojim imenom
Danja Đokić ili
stavite link do
ovog bloga.
Hvala unaprijed!!!
"Da nema
"Iskrice" ovaj blog ne bi bio ovako lijepo dizajniran i sređen, hvala
ti, od srca, predivna ženo i prijateljice, sto si podnosila moja stalna
dodavanja i moja zaboravljanja. Zahvaljujem se dragom prijatelju
Elvisu što mi je uradio dizajn prvog bloga, dragoj prijateljici
Auroraisi
na promjeni fonta, dragom prijatelju Željku iz Belgije, koji se
potrudio i poslao mi Clydermanovu pjesmu, jer sam baš njegovu izvedbu htjela,
hvala
Nijazu na "Vangelisu", zatim posebno hvala mom sinu koji stalno
ispravlja mamine pogreške tehničke prirode. Nisam zaboravila ni
Gogija, koji uvijek uskoči kad je potrebno, a sina nema trenutno tu.
Dragoj
Kseniji hvala na prekrasnim fotografijama dunje u cvatu koje mi je
ustupila rado, od srca. Hvala
Borisu na ustupljenoj fotografiji dahlie ili georgine. Zahvaljujem dragim
prijateljima što su me nagovorili da dođem na stranice " blog.hr" i otvorim svoj
blog, a posebno zahvaljujem svima
VAMA koji ovaj blog posjećujete, čitate moje uratke i podržavate me.
Moj
banner:
