Jutrima osunčanim sam te dočekala,
poput dunja čiji se miris širio,
nošen mislima i osjećajima,
podsjećajući na bakine skute,
na djetinjstvo, prvu ljubav, mladost.
Dunja, zrela i mirišljava,
na ormaru, u toplini sjećanja,
kao svjetionik moje duše,
kao znak moga srca.
Ugostila sam te u sebi,
okupala te čarobnim bojama i mirisom,
snove ti uronila u jesen,
mislima te svojim obavila,
kišu ljubavi prosula po nama i ostavila trag,
mirisni trag dunje, da nas sjeća na naše vrijeme,
prije nego prestanemo
trajati i odemo u vječnost.
Tebi sam podarila sebe,
miris svojih snova i ljepotu trenutka
uokvirenu ljubavlju
mirisne dunje.

Čitajte stihove kao poeziju, kao moj izričaj, ne kao moj život. Stihovi koje pišem nemaju uvijek veze sa mojim stvarnim životom. Oni su tek trenutak zabilježen u vremenu, inspiracija koju ne crpim isključivo iz svog života, nego iz realnosti koja me okružuje!

Richard Clayderman - Ballade pour Adeline

Mirisni tragovi u meni

Miris zrele Dunje


"Posrnut ćete, ali nećete pasti; a ako se i desi - izuzetan slučaj - baš i sam pad, nećete se povrijediti nego ćete, čim se pridignete, produžiti mirno i bodro svoj put. Različiti ste od svega oko sebe, sve vam prijeti i sve vas ugrožava, ali vam se ne može ništa zlo i nepopravljivo dogoditi, jer u vama, od začetka vašeg, živi skrivena i neuništiva iskra životne radosti koja je moćnija od svega što vas okružuje. Samo ćete cijelog vijeka, sve do posljednjeg daha, patiti zbog svog neprirodnog položaja u svijetu u koji ste bačeni. Tako se može reći da vam je, kroz sve mijene i obrate dugog života, dvoje zajamčeno i osigurano: duga patnja i sigurna pobjeda."






četvrtak,27.04.2006.





Nisu me slomili

Samo ja znam koliko u meni ima snage i volje,
Koliko sam bolnih trenutaka prošla u životu.
Savijali me vjetrovi, crni i mračni oblaci obavijali,
Ali nisu uspjeli uništiti moju unutarnju dobrotu.

Nisam se dala pokolebati ni na upućene prijetnje,
Čak ni po cijenu da mi se i sam život oduzme.
Pomagala sam drugima nudeći ruku i dušu svoju,
Mene nisu dodirnule tuđe kletve i oči suzne.

Naborali su mi lice, oduzeli mi dio najljepšeg života,
Htjeli su biti gospodari moga srca i moga tijela.
Ne može nitko reći da sam prodala svoju dušu,
I nitko me ne može optužiti za neka ružna djela.

Uvijek sam bila jaka, čvrsta, snažna i ponosna,
I svoj obraz i poštenje čuvala onako kako to i treba.
Mislili su kako će me uspjeti slomiti i pridobiti za sebe,
Oni, čija vražija duša pohlepno, anđeoske duše vreba.

Izborila sam se ja za svoje mjesto pod Suncem,
Iskrenošću, istinom, poštenjem i zaslugama drugim.
I onaj što me gleda odozgo, sa neba, vidio je valjda sve
Pa me i nagradi srećom, osmijehom i zdravljem dugim.
- 07:03 - "Mirisni trag" (35) - "Pohranjen u vječnost" - #


Moj banner:






"Lako je perje pustiti, ali nije ga lako natrag skupiti.
Lako je zapaliti požar ljubavi,
ali tko ga nije spreman uzvraćenom ljubavlju gasiti ~
neodgovorno se poigrava.

Ne reci nikad nikome da ga voliš ako znaš
da ćeš svojom izjavom u njemu probuditi lavinu ljubavi
od koje ćeš pobjeći.
Jer, ranu koju ljubav otvara
samo ista ljubav moze poviti i izliječiti.".....

F.L.