Marketing
Kad me natjeraš na odlazak
Kad budem nestajala u daljinama,
Neka me ne prate dva labuda bijela.
Neka se u meni sve raskomada,
Samo neka mi duša ostane cijela.
Kad budem odlazila tako, jednom,
Nemoj se niti ustati i otvoriti vrata.
Nemoj me pratiti svojim pogledom
Niti brojati otkucaje zidnoga sata.
Ja ne odlazim u ritmu Zemaljskih minuta,
Moji odlasci su van svakog vremena.
Ja trajem dok bićem te svojom ljubim,
A umirem kad mi bol ljubavi padne na ramena.
Kad budem odlazila,jednom u nepoznato,
Nemoj me vraćati ničim smišljenim.
Pusti me, neka korak čvrst uhvatim,
Da ne bih okret napravila nepromišljeni.
Jer si me na korak ovaj sam natjerao,
Povukavši se iz svega bez objašnjenja.
Misliš li da je fer čas htjeti, čas ne htjeti
I da ima još smisla za bilo kakva razjašnjenja.
Dragi blogeri, moji prijatelji!
Nemam snage da vam se svima pojedinačno javim.
Ima neke istine u ovim stihovima, nešto me je jako, jako
"zdrmalo" u ponedjeljak navečer, vratila se prošlost na
trenutak, u svoj svojoj mračnosti i zasjenila sreću, ljubav,
radost života. Zašto ljudi vole kopati po prošlosti i podsjećati
na nju one koji je žele zaboraviti. Nikad mi to neće biti jasno,
ali, na žalost, nikad mi neće biti jasno ni kako netko, tko je znao
kroz što prolazim, u tom trenutku, na moj vapaj, nije zaboravio,
(makar na tren), svoje probleme i našao se uz mene. Osjetila sam
se povrijeđenom, jako, tako samom i odbačenom, nezaštićenom.
To me jednako pogodilo kao i rane iz prošlosti. Ne brininite,
toliko sam tuga prebacila preko svojih leđa, toliko boli odbolovala,
još jedna rana će se pretovriti u ožiljak i idem dalje. Istina, potrajat
će malo, ali preživjet ću ja to i preboljeti. U meni ima onog
dalmatinskog prkosa i inata, pokazat ću da mogu, a vrijeme će mi,
valjda, biti saveznik....Na kraju ćemo vidjeti tko će ovim dobiti, a tko izgubiti.
Život je, na žalost, kako sam u jednoj pjesmi napisala, tako
savršeno nesavršen, a ljubav najveći izdajnik srca. Možda jednom
osjeti grižnju savjesti ali sve će biti oprašteno, ja drugačije niti znam, a
niti umijem. Svatko pojedinačno ispašta za svoje pogreške. A bol nanesena
drugome ispašta se cijeli život i najveća je kazna.
Post je objavljen 26.04.2006. u 06:09 sati.