Jutrima osunčanim sam te dočekala,
poput dunja čiji se miris širio, nošen mislima i osjećajima,
podsjećajući na bakine skute, na djetinjstvo, prvu ljubav, mladost. Dunja,
zrela i mirišljava,
na ormaru, u toplini sjećanja, kao svjetionik moje duše,
kao znak moga srca. Ugostila sam te u sebi,
okupala te čarobnim bojama i mirisom, snove ti uronila u jesen,
mislima te svojim obavila,
kišu ljubavi prosula po nama i ostavila trag,
mirisni trag dunje, da nas sjeća na naše vrijeme,
prije nego prestanemo trajati i odemo u vječnost.
Tebi sam podarila sebe, miris svojih snova i ljepotu trenutka
uokvirenu ljubavlju mirisne dunje.
"Posrnut ćete, ali nećete pasti; a ako se i desi - izuzetan slučaj - baš i sam
pad, nećete se povrijediti nego ćete, čim se pridignete, produžiti mirno i bodro
svoj put. Različiti ste od svega oko sebe, sve vam prijeti i sve vas ugrožava,
ali vam se ne može ništa zlo i nepopravljivo dogoditi, jer u vama, od začetka
vašeg, živi skrivena i neuništiva iskra životne radosti koja je moćnija od svega
što vas okružuje. Samo ćete cijelog vijeka, sve do posljednjeg daha, patiti zbog
svog neprirodnog položaja u svijetu u koji ste bačeni. Tako se može reći da vam
je, kroz sve mijene i obrate dugog života, dvoje zajamčeno i osigurano: duga
patnja i sigurna pobjeda."
srijeda,26.04.2006.
Kad me natjeraš na odlazak
Kad budem nestajala u daljinama,
Neka me ne prate dva labuda bijela.
Neka se u meni sve raskomada,
Samo neka mi duša ostane cijela.
Kad budem odlazila tako, jednom,
Nemoj se niti ustati i otvoriti vrata.
Nemoj me pratiti svojim pogledom
Niti brojati otkucaje zidnoga sata.
Ja ne odlazim u ritmu Zemaljskih minuta,
Moji odlasci su van svakog vremena.
Ja trajem dok bićem te svojom ljubim,
A umirem kad mi bol ljubavi padne na ramena.
Kad budem odlazila,jednom u nepoznato,
Nemoj me vraćati ničim smišljenim.
Pusti me, neka korak čvrst uhvatim,
Da ne bih okret napravila nepromišljeni.
Jer si me na korak ovaj sam natjerao,
Povukavši se iz svega bez objašnjenja.
Misliš li da je fer čas htjeti, čas ne htjeti
I da ima još smisla za bilo kakva razjašnjenja.
Dragi blogeri, moji prijatelji!
Nemam snage da vam se svima pojedinačno javim.
Ima neke istine u ovim stihovima, nešto me je jako, jako
"zdrmalo" u ponedjeljak navečer, vratila se prošlost na
trenutak, u svoj svojoj mračnosti i zasjenila sreću, ljubav,
radost života. Zašto ljudi vole kopati po prošlosti i podsjećati
na nju one koji je žele zaboraviti. Nikad mi to neće biti jasno,
ali, na žalost, nikad mi neće biti jasno ni kako netko, tko je znao
kroz što prolazim, u tom trenutku, na moj vapaj, nije zaboravio,
(makar na tren), svoje probleme i našao se uz mene. Osjetila sam
se povrijeđenom, jako, tako samom i odbačenom, nezaštićenom.
To me jednako pogodilo kao i rane iz prošlosti. Ne brininite,
toliko sam tuga prebacila preko svojih leđa, toliko boli odbolovala,
još jedna rana će se pretovriti u ožiljak i idem dalje. Istina, potrajat
će malo, ali preživjet ću ja to i preboljeti. U meni ima onog
dalmatinskog prkosa i inata, pokazat ću da mogu, a vrijeme će mi,
valjda, biti saveznik....Na kraju ćemo vidjeti tko će ovim dobiti, a tko izgubiti.
Život je, na žalost, kako sam u jednoj pjesmi napisala, tako
savršeno nesavršen, a ljubav najveći izdajnik srca. Možda jednom
osjeti grižnju savjesti ali sve će biti oprašteno, ja drugačije niti znam, a
niti umijem. Svatko pojedinačno ispašta za svoje pogreške. A bol nanesena
drugome ispašta se cijeli život i najveća je kazna.
Ukoliko preuzimate
moje pjesme
i postavljate ih na
blog ili forum,
ili uopće negdje na
internet, molim vas
da ih potpišete mojim
nickom "Dahlia" ili
mojim imenom
Danja Đokić ili
stavite link do
ovog bloga.
Hvala unaprijed!!!
"Da nema
"Iskrice" ovaj blog ne bi bio ovako lijepo dizajniran i sređen, hvala
ti, od srca, predivna ženo i prijateljice, sto si podnosila moja stalna
dodavanja i moja zaboravljanja. Zahvaljujem se dragom prijatelju
Elvisu što mi je uradio dizajn prvog bloga, dragoj prijateljici
Auroraisi
na promjeni fonta, dragom prijatelju Željku iz Belgije, koji se
potrudio i poslao mi Clydermanovu pjesmu, jer sam baš njegovu izvedbu htjela,
hvala
Nijazu na "Vangelisu", zatim posebno hvala mom sinu koji stalno
ispravlja mamine pogreške tehničke prirode. Nisam zaboravila ni
Gogija, koji uvijek uskoči kad je potrebno, a sina nema trenutno tu.
Dragoj
Kseniji hvala na prekrasnim fotografijama dunje u cvatu koje mi je
ustupila rado, od srca. Hvala
Borisu na ustupljenoj fotografiji dahlie ili georgine. Zahvaljujem dragim
prijateljima što su me nagovorili da dođem na stranice " blog.hr" i otvorim svoj
blog, a posebno zahvaljujem svima
VAMA koji ovaj blog posjećujete, čitate moje uratke i podržavate me.
Moj
banner:
