Kako izdržati još jednu noć bez tebe,
Bez tvoga lika, tvog glasa i topline tijela?
A tako sam željna tvog dodira mekog,
I da došetam ti u snove, samo kad bih smjela.
Tvoje usne ljube najnježnije i najtoplije,
Oči tvoje imaju onaj jedinstveni sjaj.
U tvom krilu najmekše uzglavlje nalazim,
I u dodiru tijela onaj neponovljivi drhtaj.
Ti najljepše izgovaraš ono "srce moje",
Sa tvojih usana dolazi najgorljiviji dah.
Tvoji prsti naljepši vez po meni vezu,
I izazivaju u tijelu onaj veličanstveni uzdah.
Tako te trebam pored sebe, ovog trena,
Tako sam usamljena i prazna u ovoj noći.
Zašto se ne sjetiš da me obiđeš u snovima,
Zašto se ne potrudiš kad si obećao da ćeš doći?
Ni ti ne spavaš, sigurno si budan i razmišljaš,
Pitajući se da li je vrijedno čekanja i strpljenja,
I da li riječi koje smo jedno drugom zavjetno dali,
Mogu doći na kušnju i biti najava razočaranja?