Sad, kad si mi konačno došao u snove,
Nemoj odlaziti, nemoj ni slučajno, molim te,
Ostani tu, uz mene, zagrli me snažno,
S tvojih usana hoću da čitam riječi "Volim te".
Uzmi me nježno u zagrljaj, mek i topao,
S obje ruke me stisni i privuci k sebi.
Toplinu tvog tijela i miris tvoje kože,
Ni za što na svijetu mijenjala ne bih.
Znaš kako ne volim noću biti sama,
I da mi prija čak i ovakva tvoja blizina.
Zaista osjećam kao da si tu, pored mene,
I kao da je sve ovo stvarnost i prava istina.
A kad se ujutro probudim, u krevetu, sama,
Jastuci će samo šaputati što su vidjeli.
Ja ću svjesno uhvatiti rukom rub prekrivača,
I sanjariti o svemu sto smo u snu doživjeli.
Volim ja i ove naše surete u snovima,
Jednako te volim i želim kao i na javi.
Jedino što ne mogu istinski doživjeti
To je jutarnje buđenje dva tijela puna ljubavi.