Večeras želim da negdje izađemo sami,
Želim da besciljno šetamo ulicama grada.
Imam potrebu da hodam, da šetam,
Samo da ne ostanem u sobi, kao sada.
Uzmi me za ruku ili zagrli, sasvim je svejedno,
I izađimo negdje, lutajmo do dugo u noć.
Možda na nekoj klupi za tren odmor pronađemo,
I možda odmorom spoznamo da noć ima čudnu moć.
Želim da pokažemo i ovoj današnjoj omladini,
kako ljubav u zrelim godinama zna biti lijepa,
Kako se u njoj može voljeti, uživati i predavati,
I kako zna biti božanska, strasna, divlja i slijepa.
Zašto bi ona bila samo privilegija mladosti,
Mi jesmo svoje godine isuviše dobro progazili,
Ali da se i dalje možemo istinski voljeti i željeti,
To smo svojim primjerom svima i dokazali.
Večeras hoću da šetam, da posjetim sve one staze,
Kojima i mladi, isto tako prolaze, zagrljeni i poletni.
Hoću da dokažem kako i u ovim godinama zrelim
Dvoje koji se vole mogu biti zadovoljni, zaljubljeni i sretni.