Jutrima osunčanim sam te dočekala,
poput dunja čiji se miris širio,
nošen mislima i osjećajima,
podsjećajući na bakine skute,
na djetinjstvo, prvu ljubav, mladost.
Dunja, zrela i mirišljava,
na ormaru, u toplini sjećanja,
kao svjetionik moje duše,
kao znak moga srca.
Ugostila sam te u sebi,
okupala te čarobnim bojama i mirisom,
snove ti uronila u jesen,
mislima te svojim obavila,
kišu ljubavi prosula po nama i ostavila trag,
mirisni trag dunje, da nas sjeća na naše vrijeme,
prije nego prestanemo
trajati i odemo u vječnost.
Tebi sam podarila sebe,
miris svojih snova i ljepotu trenutka
uokvirenu ljubavlju
mirisne dunje.

Čitajte stihove kao poeziju, kao moj izričaj, ne kao moj život. Stihovi koje pišem nemaju uvijek veze sa mojim stvarnim životom. Oni su tek trenutak zabilježen u vremenu, inspiracija koju ne crpim isključivo iz svog života, nego iz realnosti koja me okružuje!

Richard Clayderman - Ballade pour Adeline

Mirisni tragovi u meni

Miris zrele Dunje


"Posrnut ćete, ali nećete pasti; a ako se i desi - izuzetan slučaj - baš i sam pad, nećete se povrijediti nego ćete, čim se pridignete, produžiti mirno i bodro svoj put. Različiti ste od svega oko sebe, sve vam prijeti i sve vas ugrožava, ali vam se ne može ništa zlo i nepopravljivo dogoditi, jer u vama, od začetka vašeg, živi skrivena i neuništiva iskra životne radosti koja je moćnija od svega što vas okružuje. Samo ćete cijelog vijeka, sve do posljednjeg daha, patiti zbog svog neprirodnog položaja u svijetu u koji ste bačeni. Tako se može reći da vam je, kroz sve mijene i obrate dugog života, dvoje zajamčeno i osigurano: duga patnja i sigurna pobjeda."






utorak,11.04.2006.




Samo da znaš

(Iako ništa ne može uništiti ljubav)


Ne želim ti se prva javiti, kao što to uvijek radim,
Eto, baš neću, navikao si se na to kad ti to želiš.
Jutros me obuzela neka sjeta, tuga, ljutnja i bijes,
Jer si obećao, a nisi bio u stanju da se samnom veseliš.

Znaš li koliko sam se radovala tome danu,
Koliko sam samo žudila da ti poklonim sebe?
A ti si jednostavno napisao da te moram razumjeti,
I zašto ne ti mene, nego uvijek ja razumijem tebe.

I da znaš, suza je pala, onako iskrena i čista,
A ti je ni ovaj put usnama obrisati nećeš.
Ma i ne moraš, ako ne želiš, ako si tako odlučio,
Misli i dalje na sebe, nemoj na mene da se osvrćeš.

Pa kad te tuga stisne, kad osjetiš potrebu,
A ti se javi, dođi, očekuj sigurno razumjevanje.
Nemoj se iznenaditi ako me sretneš drugačiju
I ako u meni pronađeš samo bol i suzdržavanje.

Zapitaj se samo jesi li možda negdje i ti pogriješio,
Je li se moja suza baš uvijek otkine kad ne treba,
Ili ne osjećaš i zaboravljaš da i meni treba malo topline
I da i ja postojim ispod ovoga našega Sunca i Neba?
- 05:59 - "Mirisni trag" (39) - "Pohranjen u vječnost" - #


Moj banner:






"Lako je perje pustiti, ali nije ga lako natrag skupiti.
Lako je zapaliti požar ljubavi,
ali tko ga nije spreman uzvraćenom ljubavlju gasiti ~
neodgovorno se poigrava.

Ne reci nikad nikome da ga voliš ako znaš
da ćeš svojom izjavom u njemu probuditi lavinu ljubavi
od koje ćeš pobjeći.
Jer, ranu koju ljubav otvara
samo ista ljubav moze poviti i izliječiti.".....

F.L.