Jutrima osunčanim sam te dočekala,
poput dunja čiji se miris širio,
nošen mislima i osjećajima,
podsjećajući na bakine skute,
na djetinjstvo, prvu ljubav, mladost.
Dunja, zrela i mirišljava,
na ormaru, u toplini sjećanja,
kao svjetionik moje duše,
kao znak moga srca.
Ugostila sam te u sebi,
okupala te čarobnim bojama i mirisom,
snove ti uronila u jesen,
mislima te svojim obavila,
kišu ljubavi prosula po nama i ostavila trag,
mirisni trag dunje, da nas sjeća na naše vrijeme,
prije nego prestanemo
trajati i odemo u vječnost.
Tebi sam podarila sebe,
miris svojih snova i ljepotu trenutka
uokvirenu ljubavlju
mirisne dunje.

Čitajte stihove kao poeziju, kao moj izričaj, ne kao moj život. Stihovi koje pišem nemaju uvijek veze sa mojim stvarnim životom. Oni su tek trenutak zabilježen u vremenu, inspiracija koju ne crpim isključivo iz svog života, nego iz realnosti koja me okružuje!

Richard Clayderman - Ballade pour Adeline

Mirisni tragovi u meni

Miris zrele Dunje


"Posrnut ćete, ali nećete pasti; a ako se i desi - izuzetan slučaj - baš i sam pad, nećete se povrijediti nego ćete, čim se pridignete, produžiti mirno i bodro svoj put. Različiti ste od svega oko sebe, sve vam prijeti i sve vas ugrožava, ali vam se ne može ništa zlo i nepopravljivo dogoditi, jer u vama, od začetka vašeg, živi skrivena i neuništiva iskra životne radosti koja je moćnija od svega što vas okružuje. Samo ćete cijelog vijeka, sve do posljednjeg daha, patiti zbog svog neprirodnog položaja u svijetu u koji ste bačeni. Tako se može reći da vam je, kroz sve mijene i obrate dugog života, dvoje zajamčeno i osigurano: duga patnja i sigurna pobjeda."






ponedjeljak,24.04.2006.




Vrijeme je neumoljivo

U mojim snovima noćas je tišina boravila,
Nisi se u njima pojavio niti kao obična sjena.
Jutro je donijelo samo još jedno novo pitanje,
Možemo li ovako dalje ili se nešto mora da mijenja?

Vrijedi li čekati i strpljivo gajiti nadu u bolje,
Dok pored nas kola života bjesomučno jure?
Zašto se problemi tako sporo i teško rješavaju,
Zašto i oni, prokletnici, poput dana i godina ne žure?

U čekanju nam prolazi vrijeme, cijeli život,
U vječnom isčekivanju da bude ljepše i bolje.
Mi, onako u grču, očekujemo da se sve samo riješi,
polako gubeći strpljenje, živce i ono malo volje.

I kad sve okončamo, kad konačno budemo spremni
Da se potpuno posvetimo, bez zadrške, jedno drugom,
Godine su nas pregazile, vrijeme je učinilo svoje,
I počinjemo se udaljavati , družeći se samo s tugom.

Još nitko nije dobio niti jednu bitku nad vremenom,
Tim neumoljivim diktatorom što sve zakone slaže.
Onaj tko ti je rekao kako vrijeme samo donosi, a i ne odnosi,
Pogriješio je potpuno, ili još gore, taj te sigurno laže.
- 05:42 - "Mirisni trag" (26) - "Pohranjen u vječnost" - #


Moj banner:






"Lako je perje pustiti, ali nije ga lako natrag skupiti.
Lako je zapaliti požar ljubavi,
ali tko ga nije spreman uzvraćenom ljubavlju gasiti ~
neodgovorno se poigrava.

Ne reci nikad nikome da ga voliš ako znaš
da ćeš svojom izjavom u njemu probuditi lavinu ljubavi
od koje ćeš pobjeći.
Jer, ranu koju ljubav otvara
samo ista ljubav moze poviti i izliječiti.".....

F.L.