Kad budeš dolazio, nasmijan i stvaran,
I životu mome daš neki novi smisao,
Molim te, ne reci kako se i sada varam,
I kako mi je opet teška ova moja misao.
Volim te, trebam te, ti si moja sreća,
U mojim venama kolaš kao nada.
Ti si moja radost i moja želja najveća,
I strast što će zauvjek da me savlada.
Takvu me i prihvati, podatnu i meku,
Moja duša neka tvojim srcem vlada.
U očima mojim naći ćeš toplinu neku,
I ne pitaj me nikad gdje sam bila do sada.
Neću ti to nikada priznati, jer se stidim,
Jer sam pustu mladost potrošila u prazno.
Hoću samo strast i ljubav u očima da ti vidim,
I da ti se tijelom svojim predam tako mazno.