Usnama mi nježnim obriši ovu suzu
Što je pala iz oka, jer sam te povrijedila.
Obriši je, njenu slanost upij i zagrli me,
Ova naša ljubav nije još kraj zavrijedila.
Ti znaš kako sam ponekad plaha i nesigurna,
I u toj svojoj panici htjela bih da se iskažem.
A zapravo ništa ne postižem time, osim što te naljutim,
I onda uvijek moram, ispočetka, svoju ljubav da dokažem.
Zagrli me nježno, vjerujem ti iskreno, da ne lažeš
Samo sam neku zebnju i strah u sebi osjetila.
Molim te, kad me takav osjećaj obuzme, razumi me,
Znaš da će proći, samo me opet prošlost posjetila.
Ta prošlost u kojoj mi je ukradeno samopouzdanje,
U kojoj nisam bila ono što uz tebe jesam sada.
Zna ponekad doći nepozvana i bezobrazno nastupiti,
I podapinjati mi nogu ili me uporno gurati, do pada.
Tada me privij uz sebe, reci kako je sve u redu,
Kako razumiješ ovo moje trenutno stanje.
Reci mi da me voliš i više nego što vjerujem
I da ljubav nije školsko "pišem-brišem" i "sad te volim manje".
Jer ako si me volio sinoć i ako je ljubav postojala,
Nema razloga da se nešto danas promijeni.
U ljubavi je važno vjerovati i znati opraštati,
I naučiti da se svaka greška i slabost uvidi i izmijeni.
Draga Rajna, upravo onako kako smo i planirale,
susret i šetnja , jučer Baščaršijom je bio predivan.
Hvala ti na vremenu koje si izdvojila da se susretnemo i
porazgovaramo i nadam se da će se ovakav susret
uskoro ponoviti. Vidiš, iako si se bojala hoće li pjesma
biti napisana, ipak je napisana.... Hvala ti za poklonjeno vrijeme!