Jutrima osunčanim sam te dočekala,
poput dunja čiji se miris širio,
nošen mislima i osjećajima,
podsjećajući na bakine skute,
na djetinjstvo, prvu ljubav, mladost.
Dunja, zrela i mirišljava,
na ormaru, u toplini sjećanja,
kao svjetionik moje duše,
kao znak moga srca.
Ugostila sam te u sebi,
okupala te čarobnim bojama i mirisom,
snove ti uronila u jesen,
mislima te svojim obavila,
kišu ljubavi prosula po nama i ostavila trag,
mirisni trag dunje, da nas sjeća na naše vrijeme,
prije nego prestanemo
trajati i odemo u vječnost.
Tebi sam podarila sebe,
miris svojih snova i ljepotu trenutka
uokvirenu ljubavlju
mirisne dunje.

Čitajte stihove kao poeziju, kao moj izričaj, ne kao moj život. Stihovi koje pišem nemaju uvijek veze sa mojim stvarnim životom. Oni su tek trenutak zabilježen u vremenu, inspiracija koju ne crpim isključivo iz svog života, nego iz realnosti koja me okružuje!

Richard Clayderman - Ballade pour Adeline

Mirisni tragovi u meni

Miris zrele Dunje


"Posrnut ćete, ali nećete pasti; a ako se i desi - izuzetan slučaj - baš i sam pad, nećete se povrijediti nego ćete, čim se pridignete, produžiti mirno i bodro svoj put. Različiti ste od svega oko sebe, sve vam prijeti i sve vas ugrožava, ali vam se ne može ništa zlo i nepopravljivo dogoditi, jer u vama, od začetka vašeg, živi skrivena i neuništiva iskra životne radosti koja je moćnija od svega što vas okružuje. Samo ćete cijelog vijeka, sve do posljednjeg daha, patiti zbog svog neprirodnog položaja u svijetu u koji ste bačeni. Tako se može reći da vam je, kroz sve mijene i obrate dugog života, dvoje zajamčeno i osigurano: duga patnja i sigurna pobjeda."






ponedjeljak,17.04.2006.




Zabranjena ljubav


Jutro miriše na naša dva pospana tijela,
Noć je prošla u zanosu ljubavi i strasti.
Hoće li novo jutro neku novu misao donijeti,
Ili ćemo i slijedeći put ovakav susret morati krasti.

Gledam ti u spuštene kapke i trepavice,
Usne što su sinoć svoju strast ispreplele.
Znam da su moje želje kao male lastavice,
Dođu tu, udomaće se, da bi opet odletjele.

Sve znam i sve osjećam i potpuno sam svjesna
Kako tvoje ruke vole i žele samo moje tijelo,
Ali mi ne pripadaš onako, kako bi trebalo biti,
Jer te ne smijem puštati u svoj svijet tako smjelo.

Kradem te, kradem naše trenutke sreće,
Gušim se u osjećanjima koja me preplavljuju.
Zašto svako buđenje donosi tužnu spoznaju,
Kako se naša tijela i ovaj put moraju da rastaju.

Do novog susreta, živim u snovima i mašti,
Ne dam nikome da viri u taj moj svijet tišine.
Kad opet dođeš, sve svoje nemire ću zaboraviti
I prepustiti se ljubavi koja ima svoje tužno ime.

Zovu je zabranjena ljubav, osuđena je i nepriznata,
Ali ona u nama samima ne pobuđuje značenje takvo.
Ona je nešto što oboje podjednako trebamo i želimo,
I što se u stvarnost može pretvoriti veoma brzo i lako.







Moj banner:






"Lako je perje pustiti, ali nije ga lako natrag skupiti.
Lako je zapaliti požar ljubavi,
ali tko ga nije spreman uzvraćenom ljubavlju gasiti ~
neodgovorno se poigrava.

Ne reci nikad nikome da ga voliš ako znaš
da ćeš svojom izjavom u njemu probuditi lavinu ljubavi
od koje ćeš pobjeći.
Jer, ranu koju ljubav otvara
samo ista ljubav moze poviti i izliječiti.".....

F.L.