Mikitarije

30.07.2020., četvrtak

(O)pusti se

Treba se znati (o)pustiti. Ne ide mi to od ruke, od uma, od srca, od duše. Uhvatim se nečeg pa ne puštam, vučem, grizem, čupam, ako treba i laktom i koljenom... i zdravljem, nažalost. I mislim neću više tako... do sljedećeg puta. I čudim se kad vidim da je sve ipak dobro, svako meni nemilo skretanje donijelo mi je samo dobroga, ali ne puštam, vučem, grizem, čupam, ako treba i laktom i koljenom... jer strah me (o)puštanja.

(dogodi se da čitajući druge spoznaš sebe)

29.07.2020., srijeda

Nastavno na fraze

Zadnjih dan, dva, tri... u komentarima se s nepoznatim nekim nabacujem frazama, izrekama, poslovicama pa evo inspiracije/šalabahtera ako nekom zatreba (pa i nepoznatom nekom).


FRAZARIJ - fraze, frazemi, mudre izreke, citati, poslovice, aforizmi, grafiti



28.07.2020., utorak

Znam da je fraza

Znam da je fraza... a i to da znam da je fraza također je fraza jer nakon upravo izrečene fraze navodimo frazu. Zapravo, htjela sam napisati nešto jedinstveno na temu ispijanje kave u ugodnom društvu, a sve se nekako svodi na fraze ili nešto njima slično pa ostavljam tu temu za neku opširniju objavu. Zato sam samo nalijepila riječ, dvije (a i više) o frazama. Želim vam svima ugodan dan, uz kavu, čaj ili nešto treće, četvrto... nije bitno. Uživajte, bili s ili bez društva.



Etimologija ili iskonoslovlje riječi fraza:
fraza (grč., izričaj, govor, način govorenja).
1. Spoj riječi, izričaj ili rečenica koji imaju ustaljen oblik, a kojima značenje nije rezultat zbroja značenja pojedinih sastavnica, npr. čelični živci, trice i kučine, proći sito i rešeto itd.; frazem.
2. Konvencionalan i besadržajan iskaz, izričaj koji je formalno dotjeran ili kitnjast, koji lijepo zvuči, ali je smisaono bezvrijedan.
3. Rečenica kao stilski oblikovana jedinica ili rečenica uopće, kao temeljna jedinica sintaktičke razine.
4. U anglosaskoj lingvističkoj tradiciji fraza označuje osnovnu sintaktičku cjelinu, npr. imensku skupinu ili glagol s njegovom dopunom.
5. U glazbi, najmanja melodijski i ritmički zaokružena jedinica; najčešće obuhvaća dva takta (dvotaktna fraza). Povezivanje i razgraničavanje melodijskih intervala u glazbeno smislene cjeline – fraze, rečenice itd., naziva se fraziranje.

Citiranje:
fraza. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2020. Pristupljeno 28. 7. 2020. .

Oznake: fraza, kava


27.07.2020., ponedjeljak

Bez naslova

Netko mi je danas, ne bih o kontekstu jer mi možda i nije sve poznato, spomenuo rodovnicu i veterinara. Moja kerušica Luna nema rodovnicu, nije čistokrvna, a nisam ni ja. Mi mješanci, a i znanost se time slaže, uglavnom pokupimo dobre strane s obje strane (baš sam dobro to uklopila sretan). Ne bih sad ronila dubinama i letjela visinama te teme, nego evo par fotografija. Budimo zaigrani i nađimo veselje u nečemu običnom pa makar to bilo i blato.

Mađarski sinovi

Vjerojatno ste čuli za onu da se rodilo dite ili sin, a kategorija mađarskih sinova mnogima je možda i potpuno nepoznat pojam.
Roditeljica mi je Mađarica, a roditelj Dalmatinac pa otud i ta sintagma mađarskih sinova. Znaju već svi da Mađari ponekad, a i češće, brkaju rodove kad pričaju hrvatskim jezikom pa se može čuti ovaj kokoš i ova pijetao. E, sad, moja roditeljica ne griješi često, uglavnom puno manje nego prije, ali otac moj voli ju malo zezati i jedva čeka njenu zabunu, a meni se čini da ona to onako namjerno, da mu ugodi i da je dio neke njihove igre, plesa, života.
Ne zna se točno kad, zašto, gdje i tko je nas tri sestre prvi put prozvao mađarskim sinovima, ali se to nekako u našoj (a možda i u još nekoj) obitelji ukorijenilo i nema nikakvih negativnih značenja.
Jedno smo vrijeme bile i Anđelkovi anđeli, ali sinovi (pogotovo mađarski) jači su i od anđela.

Oznake: dite, sin


25.07.2020., subota

Ton glasa i ton pogleda

Uvijek se nadam idiličnom subotnjem jutru. Može ono biti sunčano, kišno, vjetrovito, prohladno, oblačno, ali očekujem mir i toplu kavu uz razgovor, čitanje vijesti ili pražnjenje (reset) mozga uz gledanje u neku zamišljenu točku. Problem s očekivanjima je taj što često dovode do razočaranja.
Na spavanje sam otišla ranije nego inače, a zaspala sam poprilično brzo i to čvrstim snom. U neko doba noći susjedov pas izvršio je napad na svoju limenu zdjelu (a samim tim i napad na moj miran san.). Lavež i zveckanje lima po betonu baš i nije nešto što je uhu milo. Premda su do zore i nekog normalnog vremena za ustajanje još sati trebali proći, znala sam da odmora nema niti za Onog Mog, niti za kerušicu Lunu, a niti za mene. Noć isprekidanog sna izmori više nego besana noć, a jutro nakon takve isprekidane noći najbolje je zaboraviti.
U mom slučaju, tko mi je najbliže, najviše nastrada. Ovaj put bila je to kerušica Luna. Skuhala sam kavu (preko volje), pripremila jelo Luni (preko volje), posložila (preko volje) još sinoć oprano posuđe (hvala Onom Mom što ga opere), pomela kuhinju (pogađate – preko volje) i sve to nešto preko volje stiglo je i do pogleda i do glasa. Luna ne pravi problema oko jela, što joj daš to pojede, ali ako osjeti drugačiji ton glasa i drugačiji ton pogleda – odbija jesti. Siđe na kavu tako i Onaj Moj i po tonu glasa i po tonu pogleda shvati da mu je najbolje sjesti što dalje od mene, a kavu je stavio na mini stolić, uz ruter – a to radi samo u iznimnim situacijama.
Poveli smo razgovor o snazi tona pogleda i tona glasa i došli do zaključka da je ton pogleda ipak snažniji, a u kombinaciji su poprilično oružje. Na poslu se često koristim tim oružjem, tonom glasa i tonom pogleda i zaista pogled dopire i do onih do kojih glas nikada neće. Međutim, razgovorom (dakle u suštini glasom) smekšao mi se i glas i pogled i sad sam opet na početku razmišljanja, a sad se tu u misao utrpao i dodir … (o tome ipak neki drugi put).
Dok tako razmišljam i pišem, Luna je pojela svoj doručak, Onaj Moj mi se ipak malo pomalo približio pa su pali i poljubac i zagrljaj (potvrda one misli o dodiru), šalice za kavu su prazne i nema druge nego skuhati još jednu, ali ovaj put ne preko volje i ne s „onim“ tonom pogleda i glasa.

Oznake: pogled, glas


23.07.2020., četvrtak

Vrijeme

Često razmišljam o tijeku vremena i njegovoj vrijednosti, a ponekad pogledam i neki film ili seriju koji propituju koncept vremena. Posebno me se dojmio film Vrijeme je novac (In time, 2011.), film Dolazak (Arrival, 2016.) i to u smislu propitivanja linearnog tijeka vremena i serija Dark (2017.) koju upravo gledam.
Vrijednost je vremena u tome što ga ne možemo vratiti, a ne znamo ni koliko nam ga je još preostalo pa pomislim da zaista živimo u sadašnjosti, jer sve ono što kažemo, napišemo pa čak i plan za budućnost, zapravo je prošlost. Nađem se onda u tom kovitlacu misli i dođem do zaključka da smo zapravo sigurni samo u prošlost, a i to je upitno jer isti događaj različiti umovi različito pamte.
Vrijeme je zaista dragocjeno i ne znamo koliko ga imamo na računu (kao u filmu In time). Komu i čemu bismo posvetili svoje vrijeme da nam je ono plaća? Bismo li, u tom slučaju, dragim ljudima ikada rekli da nemamo vremena za njih, a istovremeno se bavili koječim drugim, manje bitnim ili bismo cijenili svaki trenutak kojeg nam netko posveti jer taj netko nam daje ono nešto za što ne zna koliko još ima?
Lako je svoju plaću preračunati u minute, npr. neka je zamišljena plaća 5,760 kuna, a prosjek radnih minuta u mjesecu je 9.600 (20 radnih dana) i kad to podijelimo, dobijemo mizernih 0.6 kune po minuti. Ukoliko odlučimo za pretplatu mobitela mjesečno izdvajati 100 kn to je oko 166 minuta života, a to je tek početak računice.
Svatko ima svoju računicu i neka svakom njegova bude na dušu (vrijeme).

Oznake: vrijeme, novac


22.07.2020., srijeda

Prst i(li) nokat

Danas sam opet čula da se netko dobro slaže kao prst i nokat. Nije mi jasno kako to uopće može biti ravnopravan odnos. Nokat je tu da primi sve udarce, da ima ožiljke, da se slomi, da zacijeli, da štiti i brani, a prst… e, on je druga priča. Njemu je pod noktom odlično, na sigurnom je, ne tuku ga, ne režu ga po volji niti ga oblikuju – on je svoj pa zato i kažemo da smo nekom pokazali prst, a ne nokat jer nokat, premda otporan i čvrst, zapravo nema svoj stav. S prstom u pekmezu nitko ne voli biti uhvaćen, a nokat ni tad nitko ne spominje. Prst bez nokta može, ali nokat bez prsta ne jer, ako ti je dužnost štititi, nemaš svrhu bez nečega za štićenje.

Biti ili ne biti prst i(li)nokat?


21.07.2020., utorak

Starac i more

Današnji dan vrvi značajnim ljudima i događajima. Među njima je i zaista jedinstveni Ernest Hemingway (1899. - 1961.). Pregršt je informacija o njemu, a djelo Starac i more većini je poznato. Stavljam poveznicu na jedan predivan animirani film i svima ga preporučujem za gledanje. Autor je ruski animator Aleksandar Petrov. Crtani film rađen je tehnikom crtanjem na staklu. Osvojio je nagradu za najbolji kratki animirani film 2000. godine (Academy Award for Best Animated Short Film).

Animirani film Starac i more, Aleksandar Petrov (ps. ovo je link)

Oznake: za dušu i um


20.07.2020., ponedjeljak

Divota prašine


Tu je. Oduvijek. Zauvijek. Ne možeš protiv nje. Nema te krpe, čarobne nit' magične, koja je može uništiti. I da nema sata ni kalendara po njoj znaš koji je dan. Prvi, drugi, treći… obriši opet s komode u kuhinji; četvrti, peti… obriši s plakara u hodniku; šesti, sedmi… obriši u sobama. Prvi…

I protiv sebe se borimo, a i mi smo prah. Prah protiv prašine – ima tu i neke utjehe. Dok se ona sliježe znaš da živiš jer i naš je prah dio te prašine. Sva druženja, kuhanja, spremanja, radovanja i tugovanja dižu prašinu – ona je mi. Kad bude dan prvi, pričekat ću možda i dan sedmi i sjetiti se što je život donio (a možda i odnio) i tek onda uzeti krpu, čarobnu il' magičnu, i sa sjetom obrisati tjedan života.





Oznake: prah, prašina, život


19.07.2020., nedjelja

Majakovski


Na današnji je dan (1893.) rođen Vladimir Vladimirovič Majakovski. Lako je o njemu pronaći činjenice, a u nastavku ću staviti samo dva citata i dvije poveznice. Prva je za zanimljivu priču o Majakvskom, ljubavi i cvijeću, a druga je za kratko upoznavanje njegovog rada i okruženja.

Premda je 14. travnja 1930. izvršio samoubojstvo izjavio je: “Mrzim sve ono gdje se smrt javlja i snuje! Obožavam život pa ma kakav bio.” Osudio je samoubojstvo Sergeja Jesenjina, ali je u oproštajnom pismu napisao: “Ovo nije način (drugima ga ne preporučujem), ali ja nemam izlaza.“

Od pregršt citata izabirem i ovaj: "Dobro. Ja sam se mnogo po toplim zemljama motao, ali tek te zime uz cvokotanje zuba shvatio sam što je toplina - prijateljstvo, obitelj, ljubav." (Majakovski na odmoru, 1923., Nordernaj, Njemačka.

Postoji i priča o raskošnim buketima cvijeća:
cvijeće i ljubav

Rad i okruženje:
okruženje

Oznake: Majkovski, lik i pol


Kad utiša kiša

Oznake: kiša ne ispire boje


18.07.2020., subota

Misli...

Mislim o tome kako zapisati svoje misli. Zaista brzo kucam (u srednjoj školi sam bila (na tada) republičkom natjecanju u strojopisu) ali svoj tijek misli teško da mogu uhvatiti. Evo, kucam, a Onaj Moj mi šalje poljubac i sad je to u mojim mislima i to moram zapisati. Šeta se, sjeda na kauč, protresa jastuke - baš mi odvlači misli od tijeka misli - srče posljednje gutljaje kave, navija sat, uzdiše, gleda kroz prozor pa u mene i šalje još jedan poljubac i onda shvati da ja sve to pišem pa to potvrđujem i čuj, eno zvoni katedrala, slušam, aha četiri zvona za puni sati i jedanaest za oznaku koliko je sati. Prednost je živjeti dovoljno blizu, ali i dovoljno daleko, katedrali jer uvijek znaš koliko je sati. Prednost je živjeti i blizu, a opet dovoljno daleko od groblja pa znaš kad je sahrana i koliko ih je tog dana, a pokojni su zapravo dobri susjedi - tihi su poprilično - samo da se ne ostvare sve one ideje iz Živih mrtvaca, Z-nationa i ostalih zombastičnih serija i tako misli lete, vrludaju, rone i izdižu se... podižem šalicu i ispijam zadnji gutljaj kave, kupine (svježe ubrane i oprane kišom) sam isto pojela i sad me muči običaj Onog Mog da uvijek opere voće jer kaže tko zna šta ima u kiši, a moj je običaj da nakon dobre kiše ne perem voće ubrano u vlastitom dvorištu, a, jbg sad, što je bilo u kiši sad je i u meni. Valjda nije neki novi, ludi virus - radije mislim da je ta kiša sprala prah meteora i da sam sad punija zvjezdanom prašinom, a već kad smo kad prašine.. joj, ne mogu više pisati, ovako bih mogla do sutra, a prošle su tek dvije/tri minute mojih misli... ne znam koliko dug smije biti post, a vani je lijepo pa bih se provozala biciklom, dok ne padne kiša, a ako ovako ostane, neće....

Oznake: leteće misli


16.07.2020., četvrtak

Danas je rođendan Miše Kovača

Evo trosatnog megamixa Mišinih pjesama (hvala tom nekom Davoru koji je sve ovo priredio prije 2 godine - tako piše)

tri sata Mišinih pjesama - poveznica

Lista i vrijeme početka pjesama:
00:00:01 Drugi joj raspliće kosu uživo 1988
00:03:34 Još i danas teku suze jedne žene uživo 1988
00:06:42 Ti si za me rođena
00:10:06 Dalmacija u mom oku
00:13:07 Ti si pjesma moje duše
00:17:20 Malo mi je jedan život s tobom
00:21:26 Sutra mi sude
00:25:38 Svi pjevaju,ja ne čujem
00:29:50 Ostala si uvijek ista
00:33:50 Ako me ostaviš
00:39:29 Jedan dan života
00:42:27 Samo nas nebo rastaviti može
00:46:03 Nebu puštam bijelu pticu
00:49:43 Svi me znaju u mom zavičaju
00:53:23 Pozdravi mi ženu plave kose
00:57:07 Dobra ti večer mati moja
01:00:39 Proplakat će zora
01:04:15 Noćas ćemo zemlji kao materi reći
01:07:03 Slušaj majko moju pjesmu
01:10:42 Južnjačke sam krvi
01:14:36 Dalmatinac
01:18:17 Dalmatino
01:21:30 Zalij to cvijeće suzama sreće
01:24:36 Nikoga nisam volio tako
01:28:20 Odavno više ne plačem zbog tebe
01:31:34 Ja nemam više razloga da živim
01:35:42 La paloma
01:39:05 Više se nećeš vratiti
01:42:36 Čemu da živim
01:46:16 Poljubi zemlju
01:50:42 Šibenska balada
01:55:14 Odvest ću te na vjenčanje
01:58:15 Ja ne mogu drugo nego da je ljubim
02:01:59 Oprosti mi
02:05:45 Najljepše su oči moje majke
02:08:47 Ne mogu da te zaboravim
02:12:40 Bez rastanka suza nema
02:16:30 Gdje su su sada one noći
02:19:28 Jači od vjetra
02:24:03 Noć ti dira kose crne
02:27:53 Kad jednom odeš ne vraćaj se više
02:31:23 Nije lako biti sam
02:34:40 Zajedno smo
02:38:20 Kaži mi kaži
02:42:12 Noćas si lijepa
02:46:30 Poslije toliko godina
02:49:32 Tiha noć
02:53:51 Serenada
02:57:28 Jedina prava bila je samo ona
03:00:09 Neka te čuvaju anđeli

Oznake: Mišo za sva vremena


14.07.2020., utorak

Kupi, troši, baci

Stojim u redu na blagajni jednog trgovačkog lanca i razmišljam o recikliranju i štednji. U vrećicu s odjela voća i povrća utrpala sam nekoliko nektarina i rajčica te celer i dvije crvene paprike, a pripadajuće kodove uredno sam nalijepila – ne preklapaju se i nalaze se jedan uz drugog. Imam osjećaj da sam u potpunosti izvršila zamolbu koja je napisana pokraj vrećica: „Vrećice trošite štedljivo“.
Svidio mi se taj natpis otkad sam ga prvi put vidjela i nastojim vrećice trošiti štedljivo – u tome me nisu pokolebali ni prijekorni pogledi blagajnica kojima, vjerujem, nije lako pratiti što je sve u vrećicama i jesu li kodovi za sve proizvode nalijepljeni. Baš ta suprotnost kao da ocrtava cijelo naše društvo. Od običnog štedite, ali nemojte jer je nezgodno pa do recikliranja svega i svačega. U zadnje je vrijeme najviše recikliranja ideja, ideologija, povijesti, a i recepata (onih štedljivih). I sama težim mnogočemu novome, ali se taj reciklatorski zeleni crv uvukao duboko u moju (pod)svijest pa, eto, pomislim da me možda on sprječava i da me je možda zbog njega sve češće strah nečega novoga. Došlo mi je da nešto kupim, potrošim i bacim. Neku sitnicu, baš onako - u inat. Izišla sam iz reda u blagajni, a čovjek iza mene oprezno je, u dva kratka i tiha koraka, došao na moje mjesto (i ono je reciklirano). Otišla sam do najslađeg odjela i izabrala bounty čokoladicu (tamnu jer je, kažu, zdravija). Vratila sam se do blagajne, čekala nešto dulje nego što bih da nisam izašla iz reda, otrpjela prijekorni pogled blagajnice, napunila svoju platnenu vrećicu i platila karticom.
Čokoladicu sam pojela još u autu, a papirić strpala u džep. Kad sam ga kod kuće bacala u koš za smeće, sasvim nesvjesno, pojavila se misao je li taj papirić za papirnati ili plastični otpad, jer nije niti papir niti plastika, niti je hladan, niti je vruć – mlak je, nerazvrstan i završio je u mješovitom otpadu.
Nekako mi je laknulo jer, pretpostavljam, crvi najviše vole miješani otpad.

Kratki tekstovi za popuniti vrijeme


12.07.2020., nedjelja

Lagano umiranje - Nerudi u čast

LAGANO UMIRANJE
Lagano umire onaj koji ne putuje,
onaj koji ne čita,
onaj koji ne sluša muziku,
onaj koji ne nalazi zadovoljstvo u sebi.

Lagano umire onaj koji uništava vlastitu ljubav,
onaj koji ne prihvata pomoć.
Lagano umire onaj koji se pretvara u roba navika,
postavljajući sebi svaki dan ista ograničenja,
onaj koji ne mijenja rutinu,
onaj koji se ne usuđuje odjenuti u novu boju,
onaj koji ne priča sa ljudima koje ne poznaje.

Lagano umire onaj koji bježi od strasti
i njenog vrela emocija;
onih koje daju sjaj u očima i napuštenim srcima.

Lagano umire onaj
koji ne mijenja svoj život
onda kada nije zadovoljan svojim poslom
ili svojom ljubavi,
onaj koji se ne želi odreći
svoje sigurnosti radi nesigurnosti,
i koji ne ide za svojim snovima;
onaj koji neće dozvoliti, niti jednom u svom životu,
da pobjegne od smislenih savjeta.

Pablo Neruda




Clark Tibbs (Unsplash)

11.07.2020., subota

Musakino putovanje (nije Kurosawin film)

Musakino putovanje (nije Kurosawin film)
Luna je u rano jutro osjetila zov prirode pa sam ju pustila u dvorište, otvorila sam prozore u prizemlju i time omogućila dodatno strujanje svježeg jutarnjeg zraka, popila sam čašu vode, pustila Lunu nazad u kuću, vratila se u krevet i drijemala dok me sunce i toplina nisu, nešto ranije negoli sam htjela, izvukli iz kreveta. Bacila sam pogled na Onog Mog koji je još plutao negdje između sna i jave. To mi je i odgovaralo jer sam htjela zaliti cvijeće prije nego skuham kavu. U dvorištu je još bilo ugodno, nigdje u daljini nije se čula nikakva buka, cvijeće je u cvatu, ptice cvrkuću, leptirići lete, bumbari i pčele zuje… pomislila sam kako je sve idilično. Iz tog idiličnog snatrenja prenulo me nekakvo cijukanje. Otrčala sam ispred kuće i vidjela Lunu kako, ispred iskopanog hibiskusa, gnjavi krticu. Bila je to povelika krtica, a Luna se poigravala njome. Uspjela sam ih nekako razdvojiti i krticu prebaciti tako da ju Luna više ne može mrcvariti. Hibiskus nije bio previše oštećen pa sam ga samo posadila na isto mjesto i zalila jer ništa mi neće ovaj dan pokvariti. Sljedeća dva sata prošla su u ispijanju prve kave, hranjenju psa, ispijanju druge kave, razgovoru o vijestima, o prognozi i o ručku kojeg je Onaj Moj odlučio danas praviti – na jelovniku je musaka. Budući da imam poprilično slobodnog vremena do ručka, otišla sam u vožnju biciklom, nakon povratka sam se osvježila i sjela za računalo razmišljajući o temama za blog koje su mi pale na pamet tijekom bicikliranja (ne sluteći da će se tema sama nametnuti). Onaj Moj prihvatio se pripreme ručka pa je uskoro sve mirisalo na krompir i dinstani luk s mrkvom, paprikom i mesom. Sve je to draškalo moje nosnice i nikako se nisam mogla usredotočiti na pisanje. Uskoro je sve bilo složeno u vatrostalnu zdjelu. Zahvalno sam gledala u Onog Mog najdražesnijim pogledom kojeg imam u repertoaru, a on se, gotovo baletanskim pokretom, okrenuo prema pećnici, zakrenuo kotačić i, eto ti ga vraže, nešto blicne i iskoči osigurač. Onaj Moj reče da nema razloga za brigu i ode vratiti osigurač u početni položaj. Nakon nekoliko minuta pećnica ne pokazuje znakove zagrijavanja, ali ja da. Musaka je u zdjeli, spremna za pečenje, a meni se puši iz ušiju jer treba smisliti rješenje, trgovine tehnikom ne rade. Onaj Moj došao je do informacije da ako ne radi žarulja ne radi ni pećnica. Nema druge nego nazvati mamu, objasniti situaciju, odvesti musaku na putovanje (s povratnom kartom) nekoliko ulica dalje, pričekati da se ispeče i prohladi, ponuditi roditelje, doći nazad kući, sjesti za stol i ručati.
Ne znam tko je smislio izreku da se po jutru dan poznaje, ali taj je vjerojatno ustajao najranije u podne.

10.07.2020., petak

Jastuk


Ima tih nekih noći kad ne mogu zaspati i onda mi je jastuk kriv za sve, a jastučni problem uglavnom rješavam u četiri pomno planirana koraka. Prvi je korak protresanje jastuka - dođe kao neki restart/reset iliti vraćanje na tvorničke postavke. Drugi je korak, bar u mom slučaju, vraćanje jastuka na pripadajuće mjesto. Tijekom trećeg koraka glavu polažem na jastuk (poprilično nježno) obraćajući pozornost na položaj glave koji mi najbolje odgovara tijekom sna. Rekao bi nepoznat netko da je to to, ali ne, nije. Četvrti korak sušta je suprotnost prethodnima jer zahtijeva pomno planirano bubetanje jastuka s lijeva, s desna, od gore, od dole, a glava pri tome mora ostati na mjestu koje joj najbolje odgovara. Kad smo i jastuk i ja preživjeli četvrti korak, odahnula sam. Položaj glave je savršen, zaspat ću u tren oka, samo da se malo ohladim od tjelovježbe dostojne boksačkih prvaka. Međutim, toplo je i jastuk mi smeta. Maknula sam ga na stolicu, uzdahnula, odahnula i zaspala.

09.07.2020., četvrtak

Ne traži kruha povrh pogače

Gore navedena poslovica mi nikad nije bila jasna i mislim da ponižava kruh te bi trebala obrnuto glasiti. Tko bi bio lud tražiti pogaču pokraj toplog domaćeg kruha. Kruha, masti, soli i slatke mljevene paprike - toliko doručaka, užina, da premostiš do večere, do ručka, za varanje želuca, za ono kad ne znaš što bi i za ono kad točno znaš što bi. Kad se hoćeš zasladiti eto opet domaćeg kruha, malo margarina ili maslaca i domaćeg pekmeza, češće je to bilo kruh, svinjska masti i šećer. Doručak kad si na moru - kruh, pašteta i pradajz ili paprika.

Topal domaći kruh - krijepi i dušu i tijelo i trebali bismo ga svi naučiti peći. Nije teško - recepata je more, a najbolji su oni već isprobani, dobiveni, zamuljani brašnom, vodom i germom, oni što već mirišu na kruh i bude sjećanja na onaj najbolji, ali i na onaj koji je, iako pravljen po istom receptu, ispao čudno, plosnato, teško, ali nije bačen - nađena mu je svrha.




07.07.2020., utorak

Žetvena žurba

u oku - prašina
u nosu - prašina
u znoju - prašina
u duši - milina
na fotografiji - praznina


06.07.2020., ponedjeljak

Šećer života

Nisam neki filmofil, ali imam poprilično filmova u očima. Počesto razmišljam o glavnim likovima različitih filmskih žanrova pa mi se misli roje već neko vrijeme. Izuzet ću iz svojih razmišljanja filmove kojima su glavni likovi superjunaci ili bilo kakvi junaci jer im samo ime, akcijski filmovi, govore o karakteru glavnih im likova. Drame mi nisu omiljeni žanr, ali bacim pogled, i baš u njima sam uočila razliku između muških i ženskih likova. Stekla sam dojam, a dojmovi znaju biti i varljivi, da ukoliko je glavni lik muškarac, on uglavnom bude nošen strujom života. Sve se nešto događa oko njega, a usput i njemu. Rijetko kad zagrize život, to uglavnom rade oni oko njega, a on, uglavnom, ima neki patnički izraz lica dok ljudi oko njega boluju, umiru, smiju se, nestaju… žive. Žene su pak u takvim filmovima neka druga priča. Pate i one te je i njihovo lice slika patnje, ali ima tu i smijeha, humora, razgovora, a najčešće nekog inata pa ono, svima i svačemu usprkos, uspijevaju živjeti.

Počinju li možda zbog toga riječi život i žena istim slovom – slovom na kraju abecede, a završava li zato njime riječ muž (u značenju čovjek, a ne suprug).

Alfa i omega, ž i ž (život, žetva, žena, muž.... (žaba?).

Kažu da šećer uvijek dolazi na kraju, a što je život nego šećer, a ima ih i gorkih (i šećera i života).


04.07.2020., subota

Subotarenje

Petkom poslijepodne, kao i mnogi, udahnem prvi atom vikenda. Radni tjedan je gotov, a preda mnom je samo odmor, kavica, boravak u prirodi i vrijeme posvećeno samo meni dragim ljudima i kućnom ljubimcu. Taj se nagovještaj odmora javlja petkom gotovo uvijek u isto vrijeme, uz poslijepodnevnu kavu ili čaj. Međutim, subota ujutro nešto je sasvim drugo nego petak popodne. Sunčano je i pomalo vjetrovito. Idealno za pranje posteljine, rublja ili psećih prostirki. Već kad će se posteljina prati, tribalo bi malo i sobe posepremiti (bar usisati i nabrzinu obrisati prašinu). Dok Julka radi (oni koji su me već čitali znaju tko/što je), mogla bih i kerušicu Lunu prošetati, a već kad idem u prirodu s njom mogla bih je i okupati kad se vratimo pa nek' se bar nekoliko sati ne osjeti pas u kući. Sjetim se da najavljuju kišu za ponedjeljak, a trava zove na košnju, kasno posijana salata na presađivanje, a paradajz, paprika, krastavci, raštika i korabica na okopavanje. Planiram tako subotnji odmor uz jutarnju subotnju kavicu - onu dugo iščekivanu.

Oznake: jutro, kava, subota


03.07.2020., petak

Jutro

Sunce. Okret. Treptaj. Okret. Sunce. Alarm. Oči najdraže. Treptaj. Okret. Alarm. Oči najdraže. Jutro.

01.07.2020., srijeda

Julka

Ako je itko čitao ovaj tjedan, očekivao je srijedu - logično. Ali srijeda, kao srijeda. Nit' je na početku, nit' je na kraju tjedna. Baš je onako - srijeda. Dok tako srijedim za laptopom, slušam je li Julka živa. Osluškujem. Polako otvaram vrata prostorije u kojoj boravi. Ne smijem ju uznemiriti jer stara je već. Ponekad se i posvađam s njom jer joj u zadnje vrijeme treba dulje za obavljanje čak i rutinskih zadataka. Neke mora i ponovno odraditi. Dok ulazim, mislim kako mi još uvijek treba, da ću biti nježnija prema njoj, dat ću joj manje posla.. Otvorila sam vrata. Dobro je. Malo se pomakla s mjesta, zbacila je odjeću koja je bila na njoj i gleda me onim jedinim velikim okom. Nježno ju vratim na mjesto, pokupim odjeću i odložim u korpu. Proučavam kako je odradila posao - nije baš najbolje, ali ću je danas poštedjeti ponavljanja. Zaslužila je. Dobra je Julka. Sutra Julku čeka težak posao pa ću uz prašak staviti i malo Calgona, jer perilica dulje živi uz Calgon.

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.