Mikitarije
06.07.2020., ponedjeljak
Šećer života
|
Nisam neki filmofil, ali imam poprilično filmova u očima. Počesto razmišljam o glavnim likovima različitih filmskih žanrova pa mi se misli roje već neko vrijeme. Izuzet ću iz svojih razmišljanja filmove kojima su glavni likovi superjunaci ili bilo kakvi junaci jer im samo ime, akcijski filmovi, govore o karakteru glavnih im likova. Drame mi nisu omiljeni žanr, ali bacim pogled, i baš u njima sam uočila razliku između muških i ženskih likova. Stekla sam dojam, a dojmovi znaju biti i varljivi, da ukoliko je glavni lik muškarac, on uglavnom bude nošen strujom života. Sve se nešto događa oko njega, a usput i njemu. Rijetko kad zagrize život, to uglavnom rade oni oko njega, a on, uglavnom, ima neki patnički izraz lica dok ljudi oko njega boluju, umiru, smiju se, nestaju… žive. Žene su pak u takvim filmovima neka druga priča. Pate i one te je i njihovo lice slika patnje, ali ima tu i smijeha, humora, razgovora, a najčešće nekog inata pa ono, svima i svačemu usprkos, uspijevaju živjeti. Počinju li možda zbog toga riječi život i žena istim slovom – slovom na kraju abecede, a završava li zato njime riječ muž (u značenju čovjek, a ne suprug). Alfa i omega, ž i ž (život, žetva, žena, muž.... (žaba?). Kažu da šećer uvijek dolazi na kraju, a što je život nego šećer, a ima ih i gorkih (i šećera i života).  |
