Ako je itko čitao ovaj tjedan, očekivao je srijedu - logično. Ali srijeda, kao srijeda. Nit' je na početku, nit' je na kraju tjedna. Baš je onako - srijeda. Dok tako srijedim za laptopom, slušam je li Julka živa. Osluškujem. Polako otvaram vrata prostorije u kojoj boravi. Ne smijem ju uznemiriti jer stara je već. Ponekad se i posvađam s njom jer joj u zadnje vrijeme treba dulje za obavljanje čak i rutinskih zadataka. Neke mora i ponovno odraditi. Dok ulazim, mislim kako mi još uvijek treba, da ću biti nježnija prema njoj, dat ću joj manje posla.. Otvorila sam vrata. Dobro je. Malo se pomakla s mjesta, zbacila je odjeću koja je bila na njoj i gleda me onim jedinim velikim okom. Nježno ju vratim na mjesto, pokupim odjeću i odložim u korpu. Proučavam kako je odradila posao - nije baš najbolje, ali ću je danas poštedjeti ponavljanja. Zaslužila je. Dobra je Julka. Sutra Julku čeka težak posao pa ću uz prašak staviti i malo Calgona, jer perilica dulje živi uz Calgon.
|
