Ima tih nekih noći kad ne mogu zaspati i onda mi je jastuk kriv za sve, a jastučni problem uglavnom rješavam u četiri pomno planirana koraka. Prvi je korak protresanje jastuka - dođe kao neki restart/reset iliti vraćanje na tvorničke postavke. Drugi je korak, bar u mom slučaju, vraćanje jastuka na pripadajuće mjesto. Tijekom trećeg koraka glavu polažem na jastuk (poprilično nježno) obraćajući pozornost na položaj glave koji mi najbolje odgovara tijekom sna. Rekao bi nepoznat netko da je to to, ali ne, nije. Četvrti korak sušta je suprotnost prethodnima jer zahtijeva pomno planirano bubetanje jastuka s lijeva, s desna, od gore, od dole, a glava pri tome mora ostati na mjestu koje joj najbolje odgovara. Kad smo i jastuk i ja preživjeli četvrti korak, odahnula sam. Položaj glave je savršen, zaspat ću u tren oka, samo da se malo ohladim od tjelovježbe dostojne boksačkih prvaka. Međutim, toplo je i jastuk mi smeta. Maknula sam ga na stolicu, uzdahnula, odahnula i zaspala.