četvrtak, 29.12.2016.
suzama l'epim tapete vol.883
.....ima jedna tajna veza...
Da..mhm...tajna...
Sve ovisi o nama.
O meni, tebi, njoj, njemu...
Baš SVE...
Kad se vratim u taj petak i nije baš da mi je svejedno.
Ali od tog petka sam puno naučila.
Puno frendica izmaltretirala svojim "patnjama" koja su u stvarnosti moja nerealna očekivanja.
Let us be real....kad sam zadnji puta bila u uvjetno rečeno "normalnoj" vezi?
Prošle godine?
Sa Sedadom?
Davno je to bilo a i znamo kako je završilo.
Najžalosnije je to što tada sam se mirila sa svime. A sad nisam.
Vratimo se u petak....
Unatoč vatre koja je sijevala iz mojih usta nabrajajući Tomu sve što mi je u tom trenu palo na pamet, u meni se vodila bitka.
Ostati ...ili odustati?
Lakše je odustati..
Odeš...
Zaboraviš...
Sjetila sam se što mi je rekla tetka kad sam ju obavijestila da imam dečka.
Njeno je bilo "Da, i koliko će to dugo trajati?"
U tom sam trenu bila full uvrijeđena, a sad kad gledam, mooooždddaaa to ima veze samnom?
Možda ja radim sranja stalno?
Ok, osim što stalno i nepopravljivo biram loše....
No sad...unatoč njegovom istovaru nisam htjela odustati...
Htjela sam dokazati sama sebi da JA to mogu!
A bila sam potrgana...
Bila sam slomljena...
Bila sam povrijeđena...
Tom se pred navalom moje vatrene bujice povukao na rub dvosjeda.
Umalo se zalijepio za izlog birca.
Nasmijao se i opet mi uputio onaj blagi glas i riječ "Reci".
"A šta očekuješ od mene?
Da JA prekinem?
E, pa neću! Napravi to ti i stani iza toga.
Preuzmi odgovornost!
Ja ti definitivno NEĆU olakšavati!"
Nasmijao se i rekao "Idemo".
Opet kibla hladne vode.
Iz mene se pušilo.
Izašli smo van žustro hodajući do auta.
Vani je zima štipala za obraze.
Kad smo stigli do auta, stala sam i prepriječila mu put.
Pogledao me i rekao mi "Nema. Ne dam!"
Samo sam nepomično stajala i gledala ga odozdo i čekala dok me nije zagrlio i poljubio.
Dugo.
Cijelim tijelom.
Kad je završio, pogledao me duboko u oči i rekao mi "Ulazi!"
Ušla sam u auto.
Vrtilo mi se.
I proradili su hormoni....onaj ženski hormon zvan "danas sam luda, a to i nije samo danas"
"I šta sad? Jel to bio kiss goodbye?"
Šitke smo se vozili do doma i kad je stao ispred moje zgrade samo sam nakon kratke puse upitala: "I, šta smo odlučili za sutra? Za utrku?"
Nasmijao se, nježno me poljubio i rekao mi: "Napravi baš onako kako se tebi hoće"...
Pozdravili smo se i moje je dvodbnevno ludilo krenulo....
- 08:19 -
utorak, 27.12.2016.
suzama l'epim tapete vol.882
...izasli smo iz auta na Bundeku...
...ja sam, naravno, pojurila Tomu u zagrljaj...jer pusica u autu je naravno nista naspram zagrljaja i poljupca sa efektom tijelo uz tijelo...
"Ne prilazi mi!" viknuo je i ja sam se smrznula na pola puta.
Bit će da sam napravila jako tužnu facu jer je nakon par trenutaka rekao smijući se "Znaš zašto ti nisam dao da priđeš?"
Pogledala sam upitno još uvijek stojeći na zaustavljenom mjestu..
Nije mi ništa pametno padalo na pamet.
U glavi mi je samo odzvanjalo ono njegovo da nas dvoje MORAMO razgovarati.
Zna se šta se MORA. MORA se umrijeti.
ostalo jok!
Kao kroz maglu dopr'o je njegov glas do mene "U trenu dok si mi htjela utrčati u zagrljaj sam pustio Zvonimira kojeg sam utomljavao u autu." nasmijao se i nastavio "danas sam jeo lignje sa tartarom...tartar ima neobičan utjecaj na moj probavni sustav" približio se k meni i dao mi pusu grleći me.
Zatim me povukao za ruku u pravcu izdavanja startnih brojeva...
Išla sam za njim kao hipnotizirana...
Uzeli smo broj, sjeli ponovo u auto i sjeli u birc.
Par minuta smo se smijali a zatim je on krenuo ozbiljnim glasom.
Ok, glas je bio full ledeno ozbiljan no oči su mu se smiješile.
I tada je krenulo....
Red govana...
Pa red hladne vode..
Pa proljev...
Pa opet malo vode...
Ja sam se teškom mukom suzdržavala da ne pobjegnem...
Zašto nisam?
Mislim da su me zadržale akvarijske ribe u blizini.
Hipnotizirano sam piljila u njih sasvim nepomična dok su kroz žamor kafića i muzike u njemu do mene teškom mukom dopirale a zatim me pogađale kao maljem njegove riječi...
...on je naime....do nedavno bio u dugoj vezi...
Prekinuli su puna dva tjedna prije nego sam na scenu pod svjetlima reflektora nastupila JA..
...Prebrzo...
Jer, bili su skupa dvije godine...
Kao oparena sam se okrenula u tom trenu i izustila kroz zube siktajući svoj najveći 1000 puta proživljeni i toliko puta iskušani strah "E, ako mi sad budeš rekao da se vraćaš bivšoj curi, majke mi mile, udavit ću te tu!"
On je samo prekrižio nogu preko noge čuvajući svoje "dragulje" van dometa moje kave, i kroz poluosmjeh na licu rekao "ja sam ti rekao kad jednom prekrižim nekoga da je to zauvijek!"
...i nastavio je kako je bivsa bila nezadovoljna zbog njegovog rasporeda....kako nisu bili skupa na moru više od tri dana u te dvije godine...kako on ne voli prespavati kod nekoga već se ustaje oko 4 i vozi se doma ...u svoj krevet...
Ja sam opet pikirala ribice...nisam se micala...
Poriv za bijegom je bio tu, no ribe su me i dalje držale prikovanu za dvojsed.
On nije stajao...taman je rekao kako ne voli bilo kakav tip obiteljskog života i kako bježi od istog jer još nije našao osobu zbog koje bi se mijenjao...da je njemu dobro tako...
Ja sam na sekundu maknula pogled s riba i pogledala ga tupo.
"Šta i ti si zaključio u ova dva tjedna da ti ja nisam dovoljno dobra?" digla sam obrvu upitno
"Ne, ne" branio se "samo sam rekao da ja još nisam našao nikoga..."
okrenula sam se ribama.
u tom me trenu oduševljavalo kako jedna od njih jede stabljiku u akvariju...bar se tako činilo...
Njega više nisam slušala.
Od njegovog "istovara" bio je jači moj unutarnji glas "Dobro...ŠTA TO TEBI TREBA? Jesi se LIJEPO naučila napokon živjeti sama i napokon si se pomirila sa svim sranjima kojih nemaš ali bez njih možeš živjeti i zašto sad ovo?"
"Ustani se i odi" čula sam u glavi "skupi to malo dostojanstva dok nisi krenula plakati. Plači vani...kad odeš..."
Umjesto toga ja sam nepomično zurila u ribe.
U tom me trenu dozvao Tomov glas.."Reci, što misliš...o čemu razmišljaš?"
okrenula sam glavu ka njemu i nijemo se nasmijala.
"Usne ti se smiju a oči su ti tužne" primjetio je.
Dobro me čita. Fuck.
"Reci" navaljivao je.
Napokon sam otvorila usta...
"A što želiš čuti od mene?" pitala sam
"želiš čuti da je ovo ili najjebenije napucavanje koje sam ikad doživjela ili jedna od žešćih hrpa govana koja mi se našla na glavi"
Pokušao je stvar smiriti humorom: "Moja su govanca onako okrugla kao zečja i ne mogu ti stajati na glavi već se odmah otkotrljaju" smijao se
Ja sam se uz izvještačeni grč osmjeha na mome licu "nasmijala" i nastavila: "Šta, i miriše? I to sranje sa prespavljivanjem. Pa tko te uopće traži da prespavaš? Tebi nikako nije palo na pamet da možda MENI ne odgovara da ti prespavaš kod mene? Meni je moj dom moj brlog i moje utočište i ne želim te do te mjere u njemu.
Ne sviđa mi se to da smo stalno kod mene.
I nije ti palo na pamet da si možda TI defektan jer JA ne mogu doći kod tebe, poševiti te i odvesti se mrtva hladna doma?"
...smijeh je s njegovog lica NAPOKON polagano nestajao...
- 23:09 -
suzama l'epim tapete vol.881
...sretan Božiiiććć svakomeeee....
U duhu Božićnog ozračja i činjenice da je Zg najpoželjnija destinacija za ugođaj istog...advent i to, pozvala sam mamu da dođe kod mene posjetiti me.
"Šta bi ti nedostajalo" rekla sam joj jedan dan "sjedneš u autobus i ostalo je moja briga"
"nemam novaca" bio je prvi odgovor.
"Pa niti ti ne trebaju" odvratila sam "to ti i nije baš neka isprika. Treba ti samo za autobusnu kartu. ostalo je moja briga"
"Zima je" usljedilo je nakon toga.
"naravno da je zima, ali grijat ćemo se kuhanim vinom" nisam se dala.
Konačno je usljedilo "Razmislit ću."
Ja sam samo uzdahnula i u sebi posmislila "Ništa od toga".
U ovih niti sama ne znam koliko godina što živim u svom stanu, mama me posjetila...jednom?
Ako ne računamo onaj prvi puta dok sam ju "na prevaru" odvukla do stana dok je još uvijek bio u ciglama.
No, nema veze...dala sam sve od sebe...
...dosao je petak...
Kako je Tom išao na utrku koja se odvijala u subotu nakon, trebao je u petak pokupiti startni broj pa smo se dogovorili da to napravimo skupa.
Za sutradan je imao pakleni plan...utrka, pa trk do Samobora na tuširanje i jelo pa trk po klince da ih odvede u kino.
Trebali smo se vidjeti poslije tog kina.
Što se utrke tiče, svakako sam htjela biti tamo i pružiti mu podršku.
Jer, ono, pa dva tjedna smo skupa pa nije u redu da DIŠE bez mog znanja, a kamo li trči! 
Naravno da sam skovala pakleni plan koji sam mu iznjela kad me pokupio poslije posla taj petak.
"Čuj" rekla sam mu još dok smo bili u autu "ovako. Imam feeling da ti iz nekog razloga ne želiš da ja budem na toj utrci, ali ja imam plan" krenula sam
On je samo šutio.
"Dakle", krenula sam "dođem tamo sutra ujutro, dam ti pusu za početak, dočekam te i onda te ostavim za tombolu i druženje samog. Odem doma spremiti neku klopicu, ti dođeš, tušneš se i odeš po klince. Nema potrebe da se vozikaš amo tamo jer imaš tuš u blizini. Ha?" upitno sam piljila u njega sva u iščekivanju.
On se samo nasmijao i rekao mi "A zakaj ti misliš da ćeš me tamo doći jedina gledati? Bit će još jedno 5-6 mojih frendica" i dalje se smijuljio.
"A gle, neka ih" odvratila sam neposredno nakon duuuuboookooogggg udaha "kako da ti kažem nego ovako..mhm...bit će krvi do koljena"
"Ali njih će biti bar pet" kurio me.
Ja sam samo mirno ispod glasa odvratila "Da, i?"
Kad je vidio da mi je raspoloženje u sekundi kao balon sapunice nestalo i splasnulo rekao je "Sve ćemo se dogovoriti na kavi. Moramo razgovarati."
Ufffff.....to nije dobro...on mora razgovarati samnom....uffffff
- 07:46 -
ponedjeljak, 26.12.2016.
suzama l'epim tapete vol.880
...zanimljivo...
Sad kad odabirem kazegoriju "sex/ljubav" više se ne smijem grohotom...
Sexa ima...
Ljubavi?
Mhmmmm...nemam pojma...ja smatram da je prerano za to.
Je, da, bila sam za-LJU-bljena prvi tjedan-dva...žudila sam za ljubavlju...ali prošlo me...
Ohladilo me....
Tom me ohladio na podosta grub način...
E sad, ne znači da to nisam tražila...
Možda ne svjesno, ali moje ponašanje je tražilo samo i isključivo TO...hlađenje...
Budimo iskreni...tražila sam da mi napuca takvuuuu nogetinu...
...i skoro mi se želja ostvarila...
Dva dana nakon prvog sexa...još nisam stajala sa napadima....
Obrisala sam suze od večeri prije i dočekala ga sa smiješkom.
Maaallllčice me smetalo to što se nalazimo kod mene...mhm, da, otišli smo na cugu u kvart..prošetali se vodeći se za rukice i onda sam, kad smo došli kod mene doma, počela...
Sjedila sam mu u krilu prekriženih ruku i ljutito nabrajala SVE što me živcira i što neću...i naravno KAKO bi se ON trebao ponašati...
Wat a mistejka tu mejka
On me gledao onim svojim veliko rasirenim okama i garant se pitao šta mu to treba...
Ja sam, s druge strane, bacala ljutito set noževa u pravcu njegovog međunožja i na svaki pokušaj odgovora s njegove strane rezala sam isto u korjenu.
Vrhunac mene same bio je kad sam mu rekla: "Slušaj. U PMS-u sam. I pun je mjesec. Nemoj se uopće truditi. Ali NITI MALO jerbo NEMA KORISTI. Danas sam nepobjediva!"
On je, onako pravo muški, vidio da je vrag odnio šalu i riješio začepiti mi usta ....
Maknuo me s krila, uzeo za ruku i odvukao u sobu.
Mhm....
svejedno nisam bila zadovoljna.
Sutradan je bio ne znam, 10-ti po redu jebeni domjenak nakon što me upoznao.
Kako sam bila na cugi u gradu a on se hruštio napiti to veče, ponudila sam da ću ga ja odvesti na domjenak koji je bio u blizini mog stana.
Situacija je bila relativno normalna, bar sam ja mislila tako.
No, sad kad pogledam unazad i nije.
Tom me običavao uvijek voditi za ruku.
Sad, kad smo se sreli, ruke je zabio u kaput i šutke hodao pored mene.
Nije mi bilo pravo.
Uhvatila sam ga pod ruku, nije se bunio, niti odobravao, bilo mu je svejedno.
Kako se meni ruka smrzavala, odustala sam.
Odvezla sam ga do domjenka, dobila veliku sočnu dugu pusu i otišla doma.
Kao i svako veče prijavila sam odlazak u krevet, dobila pusu za laku noc i javljanje u trenu kad ga je taksi dovezao kući u Samobor.
Budući da sam spavala sa pola oka otvorena, zazeljela sam mu laku noc.
Strasno me cudilo to njegovo najavljivanje rasporeda kad ide kuda ide i tako to, kad se vraća...mhm...
U jednom trenu na početku sam bila jako oduševljena time, no nakon prethodnih dana, počelo me kopkati....
...i tada je došao petak....dan za METAK...
- 11:20 -
četvrtak, 22.12.2016.
suzama l'epim tapete vol.879
"....What's in your head, in your head
Zombie, zombie, zombie-ie-ie, oh...."
...mi trešti sa 101-ice u autu dok se snena sa osmjehom na licu vozim laganini...
..ustvari koga zavaravam...stojim u čepu...
Zanimljiva muzika za jutro...
Ustvari jako dobra za razbuđivanje...
...a šta je meni u glavi?...
Mmmmmmmm...večer prije...
Nenadani Tomov upad u zgradu a potom i u moj stan...i krevet...mmmm...
Ovaj ga puta nisam poredila ni sa kim...
Ooo..da....
No vratimo se na moj verbalni proljev tjedan dana prije...
dakle...dan nakon prvog sexa...
Kao prava žena ja sam očekivala salvu porukica i pažnje baš kao i inače..
Da ne kažem i više...budimo iskreni puuunnooo više...
Kako to nisam dobila počela sam paničariti...
I gristi...
To sam veče napravila prvi, sad već mogu reći ne baš s ponosom "u nizu" , zajeb koji neminovno vodi ka raspadu SVAKE veze...
Bila sam jebeno needy...i tražila sam, osim pojačane pažnje i svoja PRAVA.
Dakle...da...prava...
.......pretpostavljam da je Tomu bio osjećaj kao da sam mu zabila petu visoke čizme u međunožje i vrtila istom nemilice ispitujući ga za svoja PRAVA.
Jer...KAD ću JA upasti u njegov raspored?
U njegov kalendar?
Ne želim ja njemu biti ljubavnica...a spavali smo samo jednom ...ja hoću ovo..ja hoću ono...
On se bezuspješno branio, a ja sam siktala...
Uspješno sam jahala na valovima hormonalnog ludila koji su se uzdizali sve više i više...
Taj smo dan preživjeli..jedva...
Meni se pušilo iz ušiju...nisam bila zadovoljna i nisam bila sretna.
Kako je njemu bilo?
A KOGA BRIGA!!!
...tu sam noć....naravski...proplakala....
- 11:21 -
utorak, 20.12.2016.
suzama l'epim tapete vol.878
....sam napomenula vrhunac pms-a?...
...oooooo, da....
Kako starim...tj zrelim, jelte da bi sazorila i onda se raspala i trulila...buahahahahahahaha...mijenja mi se menstrualni ciklus..
O da, znam...jooojjjj fffuuujjj kako može pisati o tome, ne?
E pa MOGU!
Uglavnom, ciklus mi se smanjio na 26 dana.
Dakle matematika je skroz jednostavna....dobijem svakih 26 dana, traje mi 7 dana, pms me šora reći ćemo tjedan do 10 dana prije sve ovisi, znači zaokružit ćemo na cca 15 dana nepogode i nekih 9 dana uvjetno rečeno normalnog stanja.
Rekoh uvjetno rečeno normalnog stanja jer se dičim time da nisam skroz na skroz normalna.
Jer naravno da sam normalna, poludila bih, ne?
U tom mom normalnom stanju, ne pazim šta pričam.
Uvijek se povodim za onom "ne glumatati, ako me može prožvakati ovakvu kakva je sam sad, moći će i sve ostalo"
Well...wrong....
Ovo kakva sam ja rijetko koji muškarac može podnijeti.
Nisam baš još na takvog naišla.
I sad tu imam pred sobom jednog velikog i moćnog Ovna. Igrača.
Drugi dan "nakon" čuli smo se ujutro i onda nakon toga muk...do nekih podne.
Naravno da uz rush intravenoznih pmsičnih hormona u mozak iliti mjesto gdje je ali u ovakvim situacijama i ne funkcionira baš, počela sam paničariti.
Kako nisam toliko zagrižena toljaga koja slijedi pravila SVE RECI pa Oš/Neš Bangladeš maaallllčice sam se kontrolirala.
Smiješno za moje stanje tog dana pominjati samokontrolu ali eto...ajde...
Poslala sam porukicu, onu tipičnu ženskastu oko jedan..
"Nije dobro...
Ne misliš na mene niti me se sjetiš..."
Kako bih ublažila navod dodala sam sticker sa crnom mačkicom koja neutješno plače baš kao kakva histerična teatranlna ženska držeći u jednoj ruci maramicu a u drugoj paket istih.
Odgvor je bio instantan:
"maloprije došao do sastanka
Znaš da sam morao van"
Nekako mi je na jedvite jade kroz šumu hormona i pitanja a zašto se ne javlja sad istom onom jačinom kao što se javljao ranije do mozga doprla njegova rečenica kako ide do Buzina na sastanak u devet, ali ni to me nije pokolebalo.
Ima naljepnica i za tu situaciju...
Je, da, ni meni te naljepnice niti komunikacija istoma nije baš bila jasna do prije koju godinu a onda sam shvatila da umjesto puno riječi stisneš nalju i voila...
Ok kao da si u osnovnoj školi, ali eto...
Nalja je izgledala sljedeće:
Na njoj su on i ona...ona crna maca i on smeđi lisko lisac.
On širi ruke u objašnjavanju a ona mu je prekriženih ruku okrenula leđa i ne želi ga slušati.
Savršeno pogođena situacija.
Moj je odgovor uz to glasio:
"Ne znam kako se budeš ispravio za tu veliku nepravdu"
Povukla sam u tom trenu ručnu shvatila što radim i da to nisam ja nego moja Shauma i odmah se pokušala izvući smilekom i sitnom pusicom.
Dobila sam odgovor:
"hug, kiss, maženje
gornji red ponovim 1000 puta
:*"
No, niti to mi nije u tom trenu bilo dosta....
- 08:52 -
nedjelja, 18.12.2016.
suzama l'epim tapete vol.877
...the day after...
...iliti dan poslije, jel....
Ja sam se unatoč činjenici da nije bilo niti blizu vođenja ljubavi sa Zorgom(je znam, ne smije se uspoređivati) kao prava žena "dan nakon" zaljepila za njega kao žvakaća guma...
Obasipala sam ga porukicama, pusicama i ostalim nama ženama svojstvenim sranjima, jer....jelte, dala sam mu sebe svu pa...
A on?...
Kao pravi muškarac...osvojio je cilj..popeo se na vrh planine...pobijedio...pokorio...
I...
Porukica i nije bilo...
Tek koji odgovor onako mlak i reda radi...
I dalje sam ja bila u planu i rasporedu njegovog uvijek pretrpanog tjedna pa se tako i dan poslije javio da će, nakon što djecu odvede nakon silnih aktivnosti kući, svratiti do mene i dati mi pusu...
Kad se pojavio...unatoč crvu sumnje i manjku entuzijazma u porukicama za razliku od prošlog tjedna, ja sam blistala...
Ljubili smo se besramno na vrhu moje ulice pod kamerama i svjetlom i budnim okom susjede.
Ja sam se privila uz njega i zagrlila ga jako a on mi je u jednom trenu rekao:
"Kakav si ti to Ovan?" nasmijao se "Tisuću i jedna porukica za vrijeme posla i još takve da ja na njih moram i odgovoriti!"
I dalje se smijao i poljubio me u čelo.
Ja sam mislila da se šali....
Ne, nije se šalio....
Od tog dana pa sve do dana današnjeg...njega strašno nerviraju moje porukice...
A mene strašno pati nedostatak istih...
Bližio se pun mjesec.
Ja sam inače uvijek super za punog mjeseca...kako ne bih bila, kao prava vještičica zašto ne?
Oooo da sam bar....
Jer onda bih ga jednim zamahom štapića pretvorila u debelu žabicu i pustila ga da skakuće teškom mukom zamnom...
Ovako...
On trči u suprotnom smjeru...
Bavi se trčanjem...nije brz ali odmiče...klizi mi niz prste kao pijesak...
Kako se punio mjesec tako je i rasla moja doza pms hormona....
Moji najstrašniji strahovi da će se udaljiti nakon sexa bili su još veći i uvećani hormonalnom napetošću.
Najslađe je kad mi netko kaže "da, da, najlakše se vaditi na hormone"
Ali ja stvarno ne pretjerujem s tim.
Kad me uhvate jednostavno me drže i ja svom silom kao brzi vlak jurim ka uništenju i rušim sve pred sobom....
Nema veze što mi mozak signalizira nešto drugo...
Ne, ti su signalići tako siućušni i gube se putem da ih jednostavno zanemarujem...
Zanimljiva je stvar što sam na početku veze pomislila kako sam naišla na ravnopravnog partnera.
Nekoga s kim ću moći ukrstiti svoje rogove bez da on pobjegne glavom bez obzira.
Ono što ljudi nikako da shvate, pogotovo muški dio populacije je da se na moje rogove mogu i vješati stvari...ne služe oni samo za borbu..
Nekako sam pomislila da je to napokon slučaj no...ništa od toga....
To veče sam dobila raspored njegovih aktivnosti...ne vidimo se do eventualno srijede...
Nije baš da sam bila presretna, nekako početak je, meni menga kuca na vrata...
....ja bih se još malzilaaaaaaaaaa.....
- 11:53 -
subota, 17.12.2016.
suzama l'epim tapete vol.876
...krenulo je obecavajuce....
Einy je odigrao svoj dio priče kao i uvijek....naime mora biti u prvom planu kad se dođe kod nas u stan.
Njih su dvojica nakon sto mi je Tom predao vino i cokoladu okušavali snage...navlačili se igračkama, naguravali jedan drugoga i tako to...
Nakon uvoda, mogao se prepustiti meni...
Nakon sto nam je natocio vino i namjestio film za gledanje...igre su započele...
Poljubili smo se ovlaš...
A onda navalili jedno na drugo i lakoćom me posjeo sebi u krilo...
Bili smo neutažni u poljupcima.
Ja sam doslovce gorila.
Ona nervoza pomiješana sa čašom piva i tonom uzbuđenja isijavala je iz mene.
bilo mi je toliko vruće da sam razmišljala djelić sekunde da sa sebe zbacim tu svoju maju rupičastu.
Ali nisam smjela...
Jer moram još čekati...
....po vlastitoj zapovjedi...
....ooooo bar da sama sebe samu slušam...i svoje zapovjedi....
...kamo sreće...
Uglavnom kad sam vidjela da ću uskoro u fazu samozapaljenja, brzo sam se makla s njega i smjestila mu se u zagrljaj.
"Pokreni film" rekla sam dahćući kao da sam upravo sprintala ne 100 metara nego 400tinjak.
Poslušao me, poljubio mi kosu i pustio film.
Engleska komedija.
"Ok, sve je u redu, smiri se, možeš ti to...gledati film..." bodrila sam samu sebe dok sam se ugnjezdila glavom na njegova prsa i u poluležećem na leđima položaju pokušavala fokusirati ekran...
Film je krenuo a on me grleći desnom rukom češkao po tibici....
...ja sam brojala u sebi i bodrila se....ma mogu ja to....al jebem mu mishakako mi godiiiiii...
Nadigao mi je maju i potkošulju i mazio mi dio trbuha koji je bio gol...
...ja sam i dalje svim snagama pratila film...koncentracija mi je bila dalekooooooo ispod nule....
"Jebeš mu sve, neću izdržati!" odzvanjalo mi je u glavi...a zatim ona "Ma možeš ti to, ma možeš ti to...!"
Pogledala sam ga dok sam iskakala iz vlastite kože a on me poljubio pritiskajući me uz sebe.
"Gle" rekla sam i dalje iako malo lakše ali još uvijek duboko dišući "ajde me malo manje draškaj jer ne znam stvarno koliko ću izdržati" završila sam
"Ti misliš da je meni lako dok ovako ležiš uz mene?" odgovorio je.
Tad se odluka jednostavno desila mimo moje volje.
Pogledala sam ga duuuugoooo u oči, ustala i uzela ga za ruku i odvela ga do spavaće sobe.
Slijedio me šutke.
Tada je iz mene izašlo moje muško ja i reklo "A šta ti misliš da se nas dvoje kresnemo pa da onda u miru pogledamo film?"
Tako je i bilo....ne jednom, nego više puta...
I bilo mi je lijepo.
Ono uvijek strepite od prvog puta...bit će bez veze, bojite se skinuti pred nekim, i pitanja "što ako" su uvijek tamo negdje u zraku lebde svuda oko vas....
Bilo je lijepo...
"Znaš, jako mi se lijepo maziti s tobom" rekao je držeći me u zagrljaju u vrijeme odmaranja između sljedeće runde
"Opa, pa hvala ti, to je veliki kompliment kad dolazi od tebe budući da si rekao da se ne voliš maziti" rekla sam izazivajući ga dok sam iznutra bila sva happy što to čujem
Nasmijao se i rekao mi "Okeeejjjj, jako mi je lijepo biti intiman s tobom"
Samo sam se nasmijala i stisnula još jače u njegov zagrljaj...
E, a tada je krenulo.....
- 13:51 -
petak, 16.12.2016.
suzama l'epim tapete vol.875
...i laganini je krenulo...
Znate ono kad vam se tip upucava pa vas obasipa porukicama, izljevima nježnosti fotografijama zalaska sunca na putu doma s posla, fotografijama HRANE koju jede...
Uglavnom svim onim malim bespotrebnim sitnicama koje život znače?
Eeeeee tako je bilo i meni..
I, navikla se ja...
Da ne kazem navukla...
U početku mi je bio čak i malo dosadnjikav a onda sam se kao pravo žensko navukla do jaja...
A je blesavo, ali godi...
Jesam žena ili nisam žena?
Kad tad moram "pasti".
No desilo se nešto između...
Onaj faktor "je ili nije" se desio....
....sex....
Ja osobno jako ne volim tu riječ, nemojte me krivo shvatiti, nije da sam jedna od onih koje se ne sheve i doživljavaju isto kao pokoru (a je, ima nas i takvih, ne se sad svi zgražati na isto) ja samo volim voditi ljubaf...
Ah da....
Sam napomenula već da sam zagorenaaaaaaaaa....ključna riječ je "BILA"
Da, da....
Iskrice koje su frcale iz nas dvoje su zapalile pola šuma uokolo...
Ja sam i dalje odbijala ovnovske "nenapade" svog Toma i držala se one da ćemo "to" što kasnije da nam se nikuda ne žuri, da ...bla...bla...
Pričala sam tu nedjelju sa jednom dragom frendicom.
Ženam mi je toliko divna da sam ja muško odmah bi ju ćopila.
Tako je sva puna te neke iskričave energije, zarazne energije, a kad joj samo pogledate u te velike oči....
Kako rekoh...da sam muško...ali nisam..
No to je za drugi neki nastavak priča..
Dakle, čule se mi u tu nedjelju i ja se naravno, pohvalila kao i svima, jer to je moje "zauzeto" stanje rijetko kao čovječja ribica...sad ga ima, sad ga nema, a prijeti mu svakodnevno izumiranje
"I kakav je u krevetu?" pitala me nakon nekog vremena kroz smijeh
"Ne znam", odgovorila sam i nastavila pomalo smušeno "ne znam doduše iz kog razloga jer imam 44 godine i ne trebam to raditi, ali na moj zahtjev čekamo"
Uto smo obje prasnule u smijeh do suza na što mi je odgovorila "Vidiš vidiš, dobra ti je to ideja, ja odmah dam!"
Smijale smo se još par trenutaka dok nismo uspjele doći do daha...
I tako...
To smo se veče trebali vidjeti.
Taj su vikend kod Toma bila djeca pa je obećao vidjeti se samnom nakon što ih ostavi u Zagrebu.
"ćemo gledati film kod mene ili ćemo u kino?" pitala sam ga
"Kod tebe" odgovorio je, lošiji je film ali je bolja atmosfera" odgovorio je vragolsato.
"oooookkkeeeeeejjjjjjjj, ovo ti baš i nije trebalo!" rekla sam sama sebi i od te sekunde sam dobila jebenu nervozu želuca.
Do njegovog dolaska sam doslovce TRČALA na wc jedno pet puta tako da sam imala i malih poteškoća sa sjedenjem
Da bih se smirila popila sam čašu piva.
Nisam se ništa specijalno oblačila.
Trenirka donji dio.
Crvena potkošulja i crna rupičasta maja gore da ne ispadne baš ono da sam se sad baš ustala iz kreveta.
Oglasio se telefon i otvorila sam vrata.
Einy je ekstatično navalio na njega sa igračkicom u ustima...
- 09:38 -
srijeda, 14.12.2016.
suzama l'epim tapete vol.874
...joj kako sam uživala svaki puta kad bi mu se utopila u zagrljaj....
Naša su se druženja nastavila...
Kavice i poljupci...
Držanje za ruke...
Kao i poruke i pozivi..
Ja sam se svakim danom sve više ogoljavala a on je pruno pričao.
Jako puno pričao a premalo govorio.
Ja sam čekala...
I uživala...
U svakoj sekundi..
U svakoj sitnici pažnje...
A zagrljaji...
Uffffff napokon mi se ostvarilo ono da se utopim u nečijem zagrljaju...bez obzira na kile bez obzira na pete...tako sam se sićušno i zaštićeno osjećala u njegovom zagrljaju...
Širila sam sreću i veselje gdje god sam se pojavila.
Moj je osmjeh sreće bio zarazan.
Kome sam god stigla sam ispričala sretnu vijest..
Da sam happy...
Da sam u vezi...
Da ja, Mala Li imam DEČKA...
Ooooo, da, u 44-toj sam sretna jer imam dečka?
Mhm...
Nekako sam između redaka osjećala da je samo pitanje trenutka kad će se desiti neko sranje...ili kad ću ga ja osobno napraviti...
I onda bih jako brzo odbacivala tu ideju tu misao i uvjeravala se da nije moja...da imam i ja pravo na sreću.....
- 13:20 -
suzama l'epim tapete vol.873
....u vezi sam od tog petka....
Oooo, da punih trinaest dana!
On...Tom..43, 192 cm, rastavljen, dva sina, 10 i 8. Informatičar. Trči.
Ovan.
Oooo, da, ovan...rođendani su nam u dva dana razlike
Zanimljivo je bilo to otkriće na prvom spoju...čak imamo do nekih 75% reakcije istih na određene situacije.
Njega je to silno veselilo.
Mene?
A što sam ja znala uopće u bilo kojem trenutku...
Ja sam, samo...lebdila.
Zaljubila sam se preko ušiju...ma šta preko ušiju preko glave!
Stizale su porukice na viberu za vrijeme posla...samo tu i tamo poneka pusica..tek da znam da misli na mene.
Svako jutro poziv i priča ujutro prije i poslije podne poslije posla.
I često učestalo viđanje....gotovo svaki dan...
U svom pregustom rasporedu između razvažanja klinaca po raznoraznim slobodnim aktivnostima ponedjeljkom i srijedom te obavezama oko domjenaka, uvijek bi našao nekakvu rupicu u koju bi me ugurao...
Ja sam bila sva u bunilu...
Netko planira svoje slobodno vrijeme samnom u kombinaciji...wow!
Sve mi je to letilo nekako nestvarnom brzinom svjetlosti, kockice su se slagale jedna po jedna i nas dvoje smo već u prvih par dana živjeli kao da smo u vezi godinama.
Ja sam samu sebe uvjeravala da je sve ok i da trebam ići dan po dan...i da idem dan po dan...
Četvrti dan našeg vezanja razbuktale su nam se strasti.
Prvi smo se puta ljubili onako pravo i onako dugo.
Ja, zagorena ma ne kao jedna tava sa centimetar čađi na njoj nego kao takovih bar tisućinjak tava, pokušavala sam suspregnuti svoje razbuktale i iz sna probuđene sexualne nagone te sam molila da se malo strpimo..
A izgarala sam....
- 08:06 -
ponedjeljak, 05.12.2016.
suzama l'epim tapete vol.872
...what are the odds...
Sodier....who?
Jeba te kad se sjetim onih morsko plavih dubokih očiju, uranjanja u iste i gutanje lošeg osjećaja nakon naših dopisivanja....
Eh....
Brzo se palim, ali u zadnje vrijeme se brzo i gasim?
Ooooooooooo...
Pa da, ja sam, naravno onaj "trpni tip".
Ono kad prekinete s nekim pa patite neko vrijeme za njim, analizirate svaku stvar po 1000 puta i to...
I gora sam od toga!!!!!
A sad...
kako rekoh Soldier WHO???
.....nema više...
kako to?
Paaaaaaa....mhm....ne znam...
Ima jedan razlog....glava mi nikako koncentrirati se na posao, imam rush krvi u glavu, obrazi su mi konstantno rumeni i srce mi udara kao blesavo.
Ljubav?
nemam pojma, ali nisam uračunljiva baš...
Rano je...sve je tako rano....pa ću o tome nekad kasnije
Negoooo izgleda mi da počinjem živjeti.
Ono nije samo kuća poso pa još malo kuće a birtije ni u suzi nego malo izlazim van...
Bila sam u gradu u petak...šetala...plesala se i smijala...PET SATI!!!!!
U subotu sam sa Zvrkyem bila na dvorištima. Baš sam se iznauživala u priči, muzici, iću i piću ...mmmmmm
Jučer sam bila u kinu...
I opet evo rush u obrazima...jebo te kao da temperaturu imam, nisam normalna!
Uffffffff.......
odoh van na pauzu na zimulju da nadođem...
Ajme Mala Liiiiiii....
- 10:35 -
četvrtak, 01.12.2016.
suzama l'epim tapete vol.871
....it is just another day....
U državi Kroatistanu.
Tu i tamo mi pobjegnu vijesti u uho.
Uvijek naime čim naiđu iste prebacujem ili stanicu ili program.
Ali da ga "beš uleti ti tu i tamo poneko govno u uho.
Katastrofa.
Ne znam samo kako još nisam postala imuna na ta sva sranja.
Ma znam kako.
Taman kad pomislim da sam čula sve, ovi na vlasti izjebu vlastu još jedan put i iznenade me.
I tako u krug...i nazad...
Kako smo se Soldier i ja počupali preksinoć oko njegovog scammiranja di se on na kraju osjetio "uvrijeđenim" i krenuo se igrati ignoriranja, ja sam jučer pobrisala našu cijelu konverzaciju, no nisam ga skinula sa liste frendova.
Niti on mene.
Mhm.
Začudo, jučer ga nije bilo toliko online.
Gotovo niti malo i na kratke trenutke.
"Millitary life is not like a civillian one, we cannot do what we want!" vrištao je na mene iz facebooka to veče "I explained to you why I swiched the profile."
O Bože, nadam se da sam dobro odlučila. Da nisam samo jedna jebeno paranoična babuskara koja se boji SVEGA.
A opet, s druge strane, koje su šanse?
Mislim i da nisam sjebala da je tip stvarno taj za koga se izdaje, koje su šanse da se sretnemo. Ikada.
Ipak, jebena je to stvar...sad kužim one žrtve otmice koje se vežu za otmičara.
Mozak je jebeno sjebana stvar.
Znaš da je loše, ali se zakačiš za to, sumnjaš, ali ti je opet lijepo da ti netko poklanja te sitne trenutke pažnje.
Jer ih inače nemaš.
Nigdje.
Ni od koga.
Nikako.
Razmišljala sam ja jučer kako ga provaliti, poslati mu link da mi se otkrije njegova ip adres naučila sam čak i kako rovaliti u tuđi fb profile(ne pitajte), čak sam razmišljala poslati poruke ostalim djevama uhvaćenim u mrežu njegovih plavih očiju u kombinaciji sa ravnodušnošću, no...nisam.
Bacila sam par puta uzdah dok sam gledala njegove fotke koje sam imala na mobu i obrisala ih.
Kasnije navečer sam duuuuuboko udahnula i odfrendala ga.
Svojstveno meni nisam mogla otići šutke nego sam napisala poruku "...one way or another, have a happy life...
.."
Tu je poruku za razliku od zadnjih par preksinoć, pročitao.
E sad kako smo frendovi na onom deaktiviranom računu koji će aktivirati "kad dođe doma"...ajme meni ako mi se pojavi na listi frendova nekad...
...ali kako rekoh...what are the odds...
- 07:57 -
