nedjelja, 18.12.2016.
suzama l'epim tapete vol.877
...the day after...
...iliti dan poslije, jel....
Ja sam se unatoč činjenici da nije bilo niti blizu vođenja ljubavi sa Zorgom(je znam, ne smije se uspoređivati) kao prava žena "dan nakon" zaljepila za njega kao žvakaća guma...
Obasipala sam ga porukicama, pusicama i ostalim nama ženama svojstvenim sranjima, jer....jelte, dala sam mu sebe svu pa...
A on?...
Kao pravi muškarac...osvojio je cilj..popeo se na vrh planine...pobijedio...pokorio...
I...
Porukica i nije bilo...
Tek koji odgovor onako mlak i reda radi...
I dalje sam ja bila u planu i rasporedu njegovog uvijek pretrpanog tjedna pa se tako i dan poslije javio da će, nakon što djecu odvede nakon silnih aktivnosti kući, svratiti do mene i dati mi pusu...
Kad se pojavio...unatoč crvu sumnje i manjku entuzijazma u porukicama za razliku od prošlog tjedna, ja sam blistala...
Ljubili smo se besramno na vrhu moje ulice pod kamerama i svjetlom i budnim okom susjede.
Ja sam se privila uz njega i zagrlila ga jako a on mi je u jednom trenu rekao:
"Kakav si ti to Ovan?" nasmijao se "Tisuću i jedna porukica za vrijeme posla i još takve da ja na njih moram i odgovoriti!"
I dalje se smijao i poljubio me u čelo.
Ja sam mislila da se šali....
Ne, nije se šalio....
Od tog dana pa sve do dana današnjeg...njega strašno nerviraju moje porukice...
A mene strašno pati nedostatak istih...
Bližio se pun mjesec.
Ja sam inače uvijek super za punog mjeseca...kako ne bih bila, kao prava vještičica zašto ne?
Oooo da sam bar....
Jer onda bih ga jednim zamahom štapića pretvorila u debelu žabicu i pustila ga da skakuće teškom mukom zamnom...
Ovako...
On trči u suprotnom smjeru...
Bavi se trčanjem...nije brz ali odmiče...klizi mi niz prste kao pijesak...
Kako se punio mjesec tako je i rasla moja doza pms hormona....
Moji najstrašniji strahovi da će se udaljiti nakon sexa bili su još veći i uvećani hormonalnom napetošću.
Najslađe je kad mi netko kaže "da, da, najlakše se vaditi na hormone"
Ali ja stvarno ne pretjerujem s tim.
Kad me uhvate jednostavno me drže i ja svom silom kao brzi vlak jurim ka uništenju i rušim sve pred sobom....
Nema veze što mi mozak signalizira nešto drugo...
Ne, ti su signalići tako siućušni i gube se putem da ih jednostavno zanemarujem...
Zanimljiva je stvar što sam na početku veze pomislila kako sam naišla na ravnopravnog partnera.
Nekoga s kim ću moći ukrstiti svoje rogove bez da on pobjegne glavom bez obzira.
Ono što ljudi nikako da shvate, pogotovo muški dio populacije je da se na moje rogove mogu i vješati stvari...ne služe oni samo za borbu..
Nekako sam pomislila da je to napokon slučaj no...ništa od toga....
To veče sam dobila raspored njegovih aktivnosti...ne vidimo se do eventualno srijede...
Nije baš da sam bila presretna, nekako početak je, meni menga kuca na vrata...
....ja bih se još malzilaaaaaaaaaa.....
- 11:53 -
