utorak, 27.12.2016.
suzama l'epim tapete vol.882
...izasli smo iz auta na Bundeku...
...ja sam, naravno, pojurila Tomu u zagrljaj...jer pusica u autu je naravno nista naspram zagrljaja i poljupca sa efektom tijelo uz tijelo...
"Ne prilazi mi!" viknuo je i ja sam se smrznula na pola puta.
Bit će da sam napravila jako tužnu facu jer je nakon par trenutaka rekao smijući se "Znaš zašto ti nisam dao da priđeš?"
Pogledala sam upitno još uvijek stojeći na zaustavljenom mjestu..
Nije mi ništa pametno padalo na pamet.
U glavi mi je samo odzvanjalo ono njegovo da nas dvoje MORAMO razgovarati.
Zna se šta se MORA. MORA se umrijeti.
ostalo jok!
Kao kroz maglu dopr'o je njegov glas do mene "U trenu dok si mi htjela utrčati u zagrljaj sam pustio Zvonimira kojeg sam utomljavao u autu." nasmijao se i nastavio "danas sam jeo lignje sa tartarom...tartar ima neobičan utjecaj na moj probavni sustav" približio se k meni i dao mi pusu grleći me.
Zatim me povukao za ruku u pravcu izdavanja startnih brojeva...
Išla sam za njim kao hipnotizirana...
Uzeli smo broj, sjeli ponovo u auto i sjeli u birc.
Par minuta smo se smijali a zatim je on krenuo ozbiljnim glasom.
Ok, glas je bio full ledeno ozbiljan no oči su mu se smiješile.
I tada je krenulo....
Red govana...
Pa red hladne vode..
Pa proljev...
Pa opet malo vode...
Ja sam se teškom mukom suzdržavala da ne pobjegnem...
Zašto nisam?
Mislim da su me zadržale akvarijske ribe u blizini.
Hipnotizirano sam piljila u njih sasvim nepomična dok su kroz žamor kafića i muzike u njemu do mene teškom mukom dopirale a zatim me pogađale kao maljem njegove riječi...
...on je naime....do nedavno bio u dugoj vezi...
Prekinuli su puna dva tjedna prije nego sam na scenu pod svjetlima reflektora nastupila JA..
...Prebrzo...
Jer, bili su skupa dvije godine...
Kao oparena sam se okrenula u tom trenu i izustila kroz zube siktajući svoj najveći 1000 puta proživljeni i toliko puta iskušani strah "E, ako mi sad budeš rekao da se vraćaš bivšoj curi, majke mi mile, udavit ću te tu!"
On je samo prekrižio nogu preko noge čuvajući svoje "dragulje" van dometa moje kave, i kroz poluosmjeh na licu rekao "ja sam ti rekao kad jednom prekrižim nekoga da je to zauvijek!"
...i nastavio je kako je bivsa bila nezadovoljna zbog njegovog rasporeda....kako nisu bili skupa na moru više od tri dana u te dvije godine...kako on ne voli prespavati kod nekoga već se ustaje oko 4 i vozi se doma ...u svoj krevet...
Ja sam opet pikirala ribice...nisam se micala...
Poriv za bijegom je bio tu, no ribe su me i dalje držale prikovanu za dvojsed.
On nije stajao...taman je rekao kako ne voli bilo kakav tip obiteljskog života i kako bježi od istog jer još nije našao osobu zbog koje bi se mijenjao...da je njemu dobro tako...
Ja sam na sekundu maknula pogled s riba i pogledala ga tupo.
"Šta i ti si zaključio u ova dva tjedna da ti ja nisam dovoljno dobra?" digla sam obrvu upitno
"Ne, ne" branio se "samo sam rekao da ja još nisam našao nikoga..."
okrenula sam se ribama.
u tom me trenu oduševljavalo kako jedna od njih jede stabljiku u akvariju...bar se tako činilo...
Njega više nisam slušala.
Od njegovog "istovara" bio je jači moj unutarnji glas "Dobro...ŠTA TO TEBI TREBA? Jesi se LIJEPO naučila napokon živjeti sama i napokon si se pomirila sa svim sranjima kojih nemaš ali bez njih možeš živjeti i zašto sad ovo?"
"Ustani se i odi" čula sam u glavi "skupi to malo dostojanstva dok nisi krenula plakati. Plači vani...kad odeš..."
Umjesto toga ja sam nepomično zurila u ribe.
U tom me trenu dozvao Tomov glas.."Reci, što misliš...o čemu razmišljaš?"
okrenula sam glavu ka njemu i nijemo se nasmijala.
"Usne ti se smiju a oči su ti tužne" primjetio je.
Dobro me čita. Fuck.
"Reci" navaljivao je.
Napokon sam otvorila usta...
"A što želiš čuti od mene?" pitala sam
"želiš čuti da je ovo ili najjebenije napucavanje koje sam ikad doživjela ili jedna od žešćih hrpa govana koja mi se našla na glavi"
Pokušao je stvar smiriti humorom: "Moja su govanca onako okrugla kao zečja i ne mogu ti stajati na glavi već se odmah otkotrljaju" smijao se
Ja sam se uz izvještačeni grč osmjeha na mome licu "nasmijala" i nastavila: "Šta, i miriše? I to sranje sa prespavljivanjem. Pa tko te uopće traži da prespavaš? Tebi nikako nije palo na pamet da možda MENI ne odgovara da ti prespavaš kod mene? Meni je moj dom moj brlog i moje utočište i ne želim te do te mjere u njemu.
Ne sviđa mi se to da smo stalno kod mene.
I nije ti palo na pamet da si možda TI defektan jer JA ne mogu doći kod tebe, poševiti te i odvesti se mrtva hladna doma?"
...smijeh je s njegovog lica NAPOKON polagano nestajao...
- 23:09 -
