srijeda, 28.09.2016.
suzama l'epim tapete vol.848
...sutradan sam trebala u Point...
...mali shopping centar na Jarunu ili u koji god da to kvart spada 
Naime, za rođendan pomenutog centra gostovao je 4free Psihomodo taj petak.
Kako sam likeala događaj kao i Jenny prije desetak dana me upitala bi li išle tamo skupa.
Odgovor je bio "Pa mogle bi!"
Dani su se nizali, ja sam za to laganini zaboravila kad se u četvrtak oglasila Jenny "Ako hoćeš mogla bi svratiti do mene u neslužbeni posjet" rekla je onako ovlaš...
Kako se Jenny nedavno odselila dragom znam da bi joj to značilo puno pa sam rekla razmisliti.
No jednostavno nisam stigla pa sam joj dala izbor...ako hoće mogu do nje ili ako hoće možemo na Psihomodo, neka odabere.
Vratila mi je lopticu istom brzinom kojom ju je i dobila 
neka sama odlučim i javim joj.
I opet...kako sam znala da joj to sigurno puno više znači nego gužvanje s pogledom na Gobca...zaletila sam se u neslužbenu posjetu...
Jenny ima nekih problema sa stitnjacom u zadnje vrijeme (nasljedno) i nije bas s tim previse happy no unatoč tome dok sam bila kod njih i razgovarala s njima vidjelo se da je SRETNA.
Je da ima prigovor na uređenje stana i puna je planova koje je već laganini krenula provoditi u djelo...ali sukus svega je po prvi puta IMA MUŠKARCA koji ju zove svojom ŽENOM i živi s njim KOD NJEGA!!!!
S moje točke gledišta to je za pohvalu. Veliku i jako sam happy zbog nje!
Bilo je slatko gledati njihove male razmirice i "neslaganja" u razgovoru oko ovog ili onog, no kad se čovjek malo dublje zagleda i zagrebe po površini Jenny je happy.
Jako.
Slatki su baš.
I tako sam se ja podružila s ljudima u dva dana koliko nisam odavno.
Uz obećanje da ćemo nas dvije skoro na kavu bez njega, oprostila sam se i kasno u noć, sa spakiranim suhim smokvama Jennyne mame zaputila sam se pravac svog kreveta i svoje ljubavi Einya.
Tu sam subotu zasluženim snom pravednika spavala do deset!
- 15:09 -
ponedjeljak, 26.09.2016.
suzama l'epim tapete vol.847
...novi tjedan...novi početak...nove pobjede....
Al ga i ja serem rano ujutro...ha? BUAHAHAHAHAHAHahahahahaha
Da nove pobjede!
Moram priznati da sam se prošli tjedan ponašala kao pravo društveno biće.
Mislim...biće ljudsko sa društvenim životom!
je, znam to je za mene potpuno neočekivano i ne moram ni reći da sam imala grižnju savjesti u oba navrata izlčeta u društveni život zbog Einya ali eto...
Tu neočekivanu "salvu" druženja s ljudima otvorio je Zvrky.
U srijedu sam dobila njegov poziv na večericu u Canzoni u četvrtak.
MmmmmmmMMmmmmmm kakva je to večerica bila.....
Još osjećam u ustima tu finoću hranice i vina...
Bili smo tamo neka dva i pola sata, jeli i pričali.
srećom pa je moje jelo došlo KIPUĆE pušeći se iz pećnice pa sam bila prisiljena jesti polako i stvarno uživati...
Nakon predjela sa čudnovato obrađenim listićima patliđana, stiglo je glavno jelo...njegovi crni rezanci sa dagnjama i škampima i moji njoki sa gorgonzolom i pinjolima.
Je znam, njegova egzotika i moja prizemljenost osim kao izuzmemo pinjole u cijeloj priči...mhm...
Naravno da sam odmah htjela po inerciji ubosti toplo hladnu salatu....
ZAšto?
Paaaa navečer se ne jedu uglikohidrati!!!!
A onda sam odlučila...wtf!..
I tako sam odlučial probati neku talijansku poslasticu tijesto pa gore nekakvo meseko i povrće kad ono..."Žao nam je toga više NEMA!"
I, da ne bi čekali opet pola sata da odlučim što bih , odlučila sam se na njokice zapečene u rolu...
Joooojjjjjj sline mi cure i sad od same pomisli na njih!
Mljac! 
bilo je tu svega...i slanog...i slatkog...i vinčeka..
Na kraju smo otišli u ogled novog Zvrkyevog stana i tu noć sam legla fino sita!!!!
Naravno da je usljedila malena šetnjica sa Einyem čim sam u 11:30 stigla doma...ma miš moj mali strpljivi!
Stvarno ne znam na koga je! Nije na mamu
Drugi je društveni iskorak moj vlastiti među ljude usljedio sutradan...
- 08:57 -
četvrtak, 22.09.2016.
suzama l'epim tapete vol.846
....jučer sam napokon skupila hrabrosti....
Da, da, jučer sam otišla napokon naručiti se za pregled kod psihićke...
Kao i prvi puta dok sam prilazila odjelu psihijatrije, promatrala sam lica ljudi i pitala se što radim tu.
Ja tu ne pripadam.
Meni ovo ne treba.
No...unutarnji me glas tjerao i kudio "Stisni zube i izdrži! Kad ovo prođeš znat ćeš da si sve prošla. Trebalo/ne trebalo. A ja ne vidim da ti skakućeš uokolo i bereš cvijeće od sreće zato ŠUTI i kreni!"
malo bolje kad razmislim da skakućem uokolo i berem cvijeće s osmjehom na licu strpali bi me u ludnicu.
Na odvikavanje od teških droga!!!!
No...unatoč svemu, eto mene tamo...
Predajem dvije uputnice i drhtavim glasom molim da me upišu.
Opet me dočekuje sestra koja je stradala u požaru.
Pola face ima ostatke opeklina, jedno joj je oko žešće oštećeno no ja se, baš kao i prvi puta kad sam ju vidjela pravim da to ne vidim.
Ništa od toga.
"Uzet ću Vam ovu uputnicu za psihološku procjenu a ovu drugu neću jer je doktorica na godišnjem i vraća se u ponedjeljak. Zovite u ponedjeljak da se dogovorite s njom." završila je
"JUUUUUUUUUUUU-huuuuuuuuuuuuuuuu!!!!!!!!!!IIIIIiiiiiiiiiiiiiiiHHHHHhaaaaaaaaaaaaaaaa!!!!!!!!" vrištala sam u sebi od sreće dok sam izlazila van.
Na odlasku nisam gledala u lica koja me okružuju.
Samo sam prolebdila u smjeru auta...happy...
Je, je, odgađam neizbježno ali...eto...
sitnice poput ove odgode me čine sretnom
Negoooooo..nešto sam se sjetila početka ovog bloga i Bepice pa scene kad je pobjegao od mene na placu kad sam mu se javila godinu dana kasnije..
Razmišljam ja razmišljam i nešto mislilm...jebo te psihijatrijski slučaj a bila sam s njim!
A očito da me TAK'I privlače žešće..paaaaa a što se nezgodno osjećam kad sam blizu psihijatrije?
Pa tu je VRELO onih na koje više nego evidentno padam!
...iz priloženog se vidi...da se i dalje sprdam na svoj račun...
- 09:19 -
utorak, 20.09.2016.
suzama l'epim tapete vol.845
...sama se zezam na svoj račun....
Nisam još bila po "rezultate".
iako se o tome ne bi trebalo pričati nego držati takve situacije i stanja "za sebe" (reče ona i stavi cijelu priču na net ) rekla sam danas kolegici na poslu..
"Sutra idem u "ludaru" po rezultate testa (da nisam išla danas imala sam "prečeg" posla...raditi, raditi i još malo raditiiiiiiii...jer bitno je raditi a plaću ne dobivati ) a onda ću to prikačiti uz CV da imam u svom životopisu kad mi bude trebalo pa ću kao Sheldon u Big bang Theory vikati uokolo "I'm not insane, my mother got me tested!""
I da, tako sebi malo sjedam na muku iako znam ishod...
Droga portorož..
Iako nije ni to najgora stvar na svijetu, kaj neeeeeeee?
Jučer je lijepo paduckala i seruckala kiša.
Danas opet žeže sunce.
Zericu mi je prevrućeeeeeeee jer sam se obuklaaaaaaa...
A kako se nisam ujutro našminkala(primjetila sam tek u liftu na poslu buahahahahaha) sretna sam što sam se bar obukla!
...zezam se zezam ja...na vlastiti račun..
...a materijala, Bogu hvala, IMAM...
Jesam rekla ono kako me tata zove svaki drugi dan...pozive vidim iako je blokiran.
JA pomislila tko zna, možda mu došlo napokon iz guzice u glavu...možda je odlučio biti čovjek...otac...
A kad ono...trebala mu pomoć oko naručivanja kod ortopeda u ZAgrebu!
E jesam jaaaaa....
stvarno luđakinja svoje vrste!!!!
Je'o te i dalje nakon svega ja se jadna nadam...
Stvarno sam...beznadežan slučaj...
..kako rekoh zezam se na svoj račun...
..da ne kažem sprdam!...
- 14:33 -
ponedjeljak, 19.09.2016.
suzama l'epim tapete vol.844
"...ća je ća...
...ća je ća...
reći ću van ja!...."
...ihhhhhh da bar imam odgovore na SVA pitanja..
Da bar imam odgovore na poneka pitanja i to bi bilo nešto...
Ali ne...ja laganini ćubim u zraku
Da, da, nisam se zeznula u izrazu...
ne lebdim..
...doslovce samo ćubim...
Bivam.
Navodno
U utorak sam išla na spojak sa psihologicom.
Saznala sam jednu stvar o sebi...ja sam emocionalno inkontinentna! buahahahahahahahahahaha
Ok, ok, nije toliko smiješno, ali ni to liko strašno...objasnit ću..
Naime svaki puta kad se prepirem, kad pričam o nečemu što me rastužuje, kad gledam tužne scene u filmu...ja plačem...nekontrolirano.
i uvijek mi je bed jer NIKADA to nisam mogla kontrolirati.
Recimo, jedna scena iz moje prošlosti....
Faks...
Nakon što je grupica nas nakon diplome sa više upisala visoku, došlo je do problema u polaganju razlika na prelazu sa treće na četvrtu godinu visoke.
Naime popis o potrebnim bodovima za sljedeću godinu postavili su na oglasnu ploču maaaaalčice prekasno i nas desetak nije imalo šanse upisati četvrtu.
Išli smo demonstrirati.
Kod dekanice.
Ista je poznata prema svojoj ljubavi prema muškom spolu, no unatoč toj činjenici, mene su odgurali u prvi red da se suočim s njom i tražim pravdu za nas sve.
I tako sam krenula...
Vatra je sukljala iz mojih usta...a suze istovremeno u potocima sljevale se niz lice.
Neugodnjak žešći.
Ali to je to što pričam.
Nemogućnost kontroliranja jebenih padalina kroz suzne kanaliće!
Dakle, sad sam pametnija za jednu novu informaciju.
Neki K mi u mozgu ne radi već desetljećima.
Bravo ja!
Nakon tri sata psihotestova među kojima je bio i razgovor od nekih sat i pola gdje sam, pogađate plakala za popizdit' , psihologinja mi je rekla sljedeće:
"Vi ste malčice preskočili naš protokol. Vaša Vam ne valja uputnica, Vas su trebali prvo poslati (sad duboki udah jer kreće riječ koje se svi plašimo..ja pogotovo) PSIHIJATRU da bi Vas onda on poslao k meni na psihološku procjenu.
Morat ćete donjeti nove uputnice, pa se naručiti kod psihijatra i onda dalje.
Bilo bi najbolje da dobijete odmah uputnicu "D"..." završila je dok sam ja pokušavala razaznati kroz i dalje suzama natopljene oči šta mi uopće pokušava reći.
Na kraju sam tek sutradan, pogledala uputnicu i vidjela šta znači "D". To je preporuka za ambulantno liječenje.
Bila sam užasnuta.
No dobro...krenula sam tim putem pa ću gurati dokle ide.
"Ma tebi to ne treba" uvjeravao me frend "kad ti treba razgovor, zovi, plati kafu, ja ću te slušati"
"Vama Mala Li to ne treba" rekla mi je prošli tjedan ona fina gospođa koj aradi fiziku zgrade "Vi ste jaka osoba možete to sami"
"Ma kaj ćeš ti kod psihijatra" rekao je Ed "njima samima treba pomoć. Kaj će tebe sad slušati netko tko sam sebi ne može pomoći?"
No kako rekoh...zapela sam...
Pokupila sam uputnice pa mislim sutra "skoknuti" do bolnice prvo pokupiti nalaz a onda se naručiti za psihijatra...
Vidjet ćemo gdje će me taj put dovesti...
- 09:08 -
subota, 10.09.2016.
suzama l'epim tapete vol.843
...dosta je jada i čemera...
Tako sam odlučila...
e sad koliko će me držati...
Dan iza razgovora s osobom koja me rodila sam nazvala tetku "Tetka, hoćeš me posvojiti?" rekla samkroz smijeh
"'oću" bez trunke razmišljanja je odgovorila
A onda smo se obje nasmijale.
Sad se samo mogu smijati na prijašnje događaje.
Nema mi druge. Ili to ili ludara, ali ne psiholog nego psihijatar u zatvorenom dijelu
Pitala me kolegica s posla jučer zašto ne usvojim dijete.
Odgovorila sam joj između ostalog neke uvjete koje sam znala i jedan uvjet koji nikako ne bih mogla proći a to je provjera.
Socijalni radnik ili psiholog, ne znam točno, ide u razgovor sa obitelji...pa zamislite šta bi me moji nakitili ne bi mi djetetu nikakvom dali ni prići, ma šta djetetu, dali bi mi zabranu za prilaz svim domovima za djecu!
Vidim da me tata zove, imam zabilježene pozive, jučer je krenuo pisati i poruku ali sreća pa mi je došla samo prazna poruka.
Naime to ne znam blokirati
Nedostaje mi ples.
Neki sam dan slušala radio Enter i plesala u autu.
Dok sam vozila poskakivala sam u sjedištu i mahala rukama.
Je, može se to dok se vozi
Shvatila sam da u meni čuči neka guzata crnkinja puna ritma koja vapi za izlaskom van..
...za sad joj je iz mene izašla samo stražnjica
I dalje nalazim glavnu utjehu u Einyu...stvarno je vrelo sreće u svakom pogledu.
Nije bilo nikakvih ekscesa s njim ni čudnih situacija tako da nemam materijala za priču baš.
..pokušavam se družiti sa novim ljudima..
Tako sam sinoć bila na cugi...točeni Paulanerov pšeničnjak u Friendsima...mmmmmmLjac...
Iako, shvatila sam da mi je limit 0,3 dl istog jer sam nakon popijene pola litre mrtva hladna ušla u MUŠKI WC da nisam ni skužila.
Zbunio me pissoar kad sam ga ugledala, pa sam pokušavala ući u wc kabimu koja je bila zaključana...
Trebalo mi je sigurno minuta boravka u muškom wcu da nadođem i prihvatim da j eto MUŠKI wc...
Kad sam izašla van šanker, konobar i gost za šankom su se cerili sve u 16. I ja s njima.
Uprli su mi prstom u ženski wc u kojem sam ranije bila nebrojeno puta
Izašla sam van smijući se i rekla "Eto šta se desi kad popijem pola litre piva"
Svi su se i dalje smijali.
Izašla sam van kolegici i ispričala svoj biser...bio je to još jedan razlog za smijeh to veče.
Izašla sam van u petak...opaaaaa...i to sa sasvim novom osobom i to je ispalo i više nego ok!
- 13:06 -
petak, 09.09.2016.
suzama l'epim tapete vol.842
...blokirana je i mama ....
Jučer mi je zvonio telefon.
Mama.
"O, joy" pomislila sam u sebi i tako je i bilo...
Javila sam se.
Tražila me da joj jednu od onih torbica što ih je šivala za mene u napadu "iskazivanja ljubavi" pošaljem nazad te da će mi ona sašiti neku drugu.
Whatever.
Ja sam njoj poslala tu koju je tražila skupa sa časopisom sensa, DMovim novinama sa kuponima i kremom za vene.
Isto je pokupila prekjučer. I ni mu ni bu.
Jučer je samo rekla "Jooojjj, nisam ti se niti zahvalila"
Toliko o tome.
Nije mi niti javila jesu li novci onih 8000 koje sam uplatila sjeli.
Nula bodova.
A nisam tražila da sama nadođe na to nego sam joj poslala sms da provjeri i javi mi.
Nula bodova.
"Jooooojjjjj, a danas nije petak!" rekla je "ja zovem da vidim jel ti se sviđa ta nova torbica koju sam ti sašila a nije petak"
I to je bilo to od "normalnog" razgovora....
Malo smo pričale o uvođenju etažnog plinskog grijanja u stan.
Mama je napomenula u više navrata kako su susjedi djeca platila etažno.
I kad me tražila novce
I par mjeseci prije toga..
Sad se odjednom ispostavilo da ranije pomenuta susjeda TEK SAD uvodi grijanje..
No dobro...
Onda je došla još jedna nova tema na tapetu: "Jučer sam bila u banci vidjeti da dignem kredit od 12.000 kuna" rekla je u jednom trenu mama.
"Zaštooooo???" bila sam iznenadjena
"Pa treba mi 20.000 kuna" odvratila je.
Znači od 15.000 je skočilo na 21.000 da bi sad palo na 20.000 
"pa zar ti nije brat dao ostatak?" upitala sam začuđeno
"Nemoj mi ga niti pominjati, došao je tu i izvrijeđao me da sam glupa i niš' koristi! JA nemam nikakve koristi od VAS!" siknula je.
Samo sam prešutila tu izjavu misleći u sebi pa zar nisi pokupila tih mojih 8.000 koje sam ti DALA..no dobro..
"mama" rekla sam nakon duuuubokog udaha "prodaj stan!"
Nakon toga se desila reakcija koju niti u najluđem niti najcrnjem scenariju nisam očekivala.
"PA DOBRO ŠTA JE TEBI???Ja sam shvatila da je tebi moj stan TRN u oku!!!" siktala je
"Mooollliiiiiiimmmmmmm?????!!!" užasnuto sam uzviknula
"Šta moliš? Stalno mi govoriš da prodam stan! Vi ste jedina djeca koja tjeraju roditelja da proda stan!" derala se
"Dobro hoćeš da ti kažem razlog?" pokušala sam isto derući se doći do riječi
Nije se dala prekinuti nego je nastavila:" Zinka je htjela prodati stan i odseliti se u Zagreb blizu kćeri i ona joj nije dala! A ti stalno PRODAJ STAN, PRODAJ STAN!"
"Naravno da ne želi da joj mama proda stan jer ju NE ŽELI u Zagrebu!!! A sad hoćeš li bar malo zašutiti da ti kažem ZAŠTO te nagovaram da prodaš stan?" već sam se derala da me grlo bolilo.
"Zašto?" napokon je umuknula
"Zato da si kupuiš ili kuću ili manji stan u zgradi sa liftom! Pa rekla si da ti je doktorica rekla da ćeš u nekom trenu morati operirati kuk. Uz te stepenice NEĆEŠ MOĆI. I na kraju krajeva, kupi manji stan i od viška para normalno živi!" napokon sam završila
Bila je milisekunda muka i onda "A tko će operirati kuk? To si ti nešto pomiješala"
"čekaj, pa ti si mi rekla da imaš nekakvu osteopaniju da je to tik do osteoporoze da te zglobovi i koljena bole i da ćeš morati operirati kuk." nastavila sam
"Ne, ja to prvi puta čujem!" odvratila je
"Jebo te jesam ja luda ili šta je ovo, skrivena kamera? Il se toliko gubi? Ili toliko LAŽE????" proletilo mi je kroz glavu.
"Nisam zamjenila ali nema veze, prodaj stan, nikome ne daj svoje novce i živi kao čovjek od njih, pa nemoj sitničariti sad. Sebi priušti....."
upala mi je u pola rečenice "A TKO kaže da ja nemam novaca?"
"Pa stalno kukaš kako nemaš za ovo i nemaš za ono" počela sam se osjećati kao da sam u jebenoj seriji Twin Peaks
"Ne kukam ja, TI kukaš, kad sam ti rekla da dođeš rekla si da nemaš za benzin" odvratila je i nastavila "I znaš šta ću ti još reći? TI UŽIVAŠ povređivati ljude i nanositi im bol"
...bila sam u jebenom čudu i bunilu...
"Ha?" bilo je sve što mi je uspjelo izaći iz usta jer je ona brže nastavila
"JA sam te nazvala da te pitam jel da kupim ribu za roštilj a ti si mi svašta rekla ružno i još si na kraju rekla da se sad osjećaš bolje"
Kroz glavu mi je prošao onaj dan kad sam joj sve sasula preko telefona, sve što me 44 godine mučilo, sve što sam skupila i ona je iz svega toga zaključila što? Ne da je možda negdje nešto putem zajebala već da sam joj ja to rekla samo da se nasladim???
"Ti to voliš, ti UŽIVAŠ u tome!!I šta tebe briga za moj stan, to je MOJ stan i ja ću s njim raditi šta JA hoću, nećeš mi ti određivati!!!" izlazilo je iz slušalice no ja nisam slušala...
...bila sam kao u nekoj magli...mama...mama za kojoj žudim cijeli svoj život...
...mama i majčinska ljubav...i što sam pomislila da je napokon nadošla i da će mi ju bar sad malo pružiti...malo te jadne ljubavi...
..krenule su suze, unutarnji mi je glas rekao "pomiri se s tim...ti si jedna od ljudi bez mame...nemaš ju...i s tim se živi" i samo sam kroz suze rekla s pol glasa..
"ma gle, evo želim ti da si kupiš kućicu sa voljenim sinom pa da se lijepo imate s kim svaditi"...i poklopila slušalicu
Tresla sam se....
Sad znam ako ja ne nazovem i ne javim se, ona neće niti prstom mrdnuti..opet će proći godine.
S bratom će se pomiriti naravno u jako kratkom roku...ipak...on je njeno dijete..
...a ja?
...ne znam...možda je krajnje vrijeme da odrastem i očvrsnem i sebi priznam ono što oduvjek znam...
...ja sam SAMA...
- 13:03 -
utorak, 06.09.2016.
suzama l'epim tapete vol.841
...naime nešto se desilo što je tatu dovelo do ludila i neutažive želje da se iskali na meni...
...rekla sam mu d aću mami dati 8000 kn za etažno grijanje.
Na to je on razrogačenih očiju počeo siktati na glas "Meni nisi NIKAD dala 8000,00 kuna!!!!"
Bila sam zgrožena.
"Štaaaaaa????A onih 15000 što sam ti ove godine uložila na kredit da ti bude manja rata da možeš prostojnije živjeti?
Da ne govorim o tome koliko mjesečno plaćam i dodajem i svako malo dajem za doktore, trave i ni sama više ne znam šta! Šta je sa parama za dimnjak, šta je sa pločicama koje sam kupila za kuću, isušivač i ostala sranja?"
"Nisi mi to dala, to je ZA KUĆU!" vrištao je
"A ČIJA je to kuća?" odvratila sam
"Ona je meni ukrala stan, šta njoj daješ ona je bogata, ukrala mi ga je, ukrala!" nije se gasio
"I dobro kakve to ima veze SAMNOM???? Pizda ti materina nezahvalna!!!Jesam ti ja kriva šta ste se rastali i niste više u braku? Ja sam kriva za stan? Za situaciju u kojojk si?
Još te jednom pitam KAKVE TO VEZE IMA SAMNOM????"
U tom smo se tonu rastali...
Ja sam plakala, on je i dalje dobacivao iz kuće, Einy je bojažljivo spuštenih ušica koračao zamnom.Tetka je samo govorila "Svašta, ja stvano ne znam šta je njemu. On je bolestan."
Nisam mogla doći sebi.
Pa jel on to mene zajebava?????
Njemu nisam dala 8000?
Pa dobro koji je njemu kurac iz mrtvih sam ga izvukla!
Đubre jedno nezahvalno!!!!!!!
Lipe mi nije dao za moj stan, niti on niti ona, samo na svoje guzice i tu i tamo na bratovu misle, TKO MISLI NA MENE????
Nakon par sati kod tetke tetka je rekla: "Aj odi do njega"
"NEMA ŠANSE" odvratila sam no nakon još sat smo izašli van svo troje i ušla sam unutra "Sjedni na kolica" rekla sam "da te malo izvedem van pod orah"
"NEĆU" rekao je. Ljutio se na mene.
Ne zbog vikanja i ružnih riječi nego što njemu nisam dala 8000 kuna.
Podivljala sam opet i obećala si da si tu sreću susreta s njim neću tako brzo priuštiti.
TAj sam dan ranije napisala mail bratu o tome šta se sve izdogađalo sa starim, kojim je putem išlo, kako je završilo, koliko sam trošila i to...
Kad smo se vratili u Zg upalila sam mobitel koji je bio u posjeti isključen jer na svu muku još da je i mama nazvala...ne znam...
Dočekala me tatina poruka kako sam bezobrazna i nezahvalna i da šta sam na internetu čitala o ponašanju prema roditeljima.
Odgovorila sam mu "Tata. Kako sam ti danas rekla imaš drugu šansu za život.
Na tebi je da ju iskoristiš na koji god način hoćeš
Imaš šansu biti napokon čovjek i otac, paziti na zdravlje i živjeti u skladu ili možeš odlučiti i dalje ne paziti na sebe i u kratko vrijeme dovesti se u stanje u kom si nedavno bio a mene omalovažavati i dalje čim stigneš.
Ako odabereš ovu drugu opciju, zaboravi me, ne želim biti ti blizu.
bez obzira na sve ja sam jako sretna što si ustao iz kreveta!"
Njegovu poruku ne želim niti ponoviti..opet uvrede, spuštanja i slično
Onda sam otvorila bratov mail.
Na moje dvije stranice detaljno opisane situacije odgovorio mi je "Bravo, pa dobro si se snašla, pazi na sebe"
WTF?????
Nisam mogla ništa drugo no samo se grohotom nasmijati..
Niti ponude za financijsku pomoć ili ponude da on sam iznese mamino grijanje. Ništa.
Još mi je u ranijem mailu spustio da ju ne bih trebala poticati na uvođenje grijanja nego da ju nagovorim da proda stan kako bi imala novaca da kupi zajedno s njim kuću. Za njih dvoje, jer kako kaže roditelji bi trebali djetetu osigurati stanovanje a ne obrnuto.
Kad sam se prestala smijati i izašla iz šoka odgovorila sam mu na mail:
"Brat, od srca ti želim da kupiš s mamom kuću i da skupa živite. Možete zvati i tatu k vama i onda se skupa igrati one igre "tko je sebičniji i bezosjećajniji"
jebo te brat, koja si ti sebična guzica. Bez uvrede.
I molim te da se ne čujemo neko vrijeme, trebat će mi da nadođem"
na to mi je odgovorio "Ja ne znam šta sam ja tebi napravio"
ŠTA SI TI MENI NAPRAVIO?????????
..no dobro...i dalje se smijem kad se sjetim one njegove rečenice sa "Bravo..."
...no, da....bit će sve ok...jer imam sebe...
Njih sam dvojicu blokirala, još je mama ostala..
...za blokadu mislim...
- 09:29 -
ponedjeljak, 05.09.2016.
suzama l'epim tapete vol.840
...to s MOJIM tatom je trajalo jako kratko...
Čim je morfij popustio, moj je tata otišao u zaborav i na scenu je nastupilo egocentrično, bezobrazno, podbadajuće ČUDOVIŠTE u tijelu mog taje.
Da se razumijemo...nije tu bilo patnje zbog gubitka noge.
Iskreno, i dan danas se čudim tome.
Ali bilo je tu puno svega drugog....
..nepažnje oko toga što se jede..
..omalovažavanje mene same...
"Šta ti hoćeš, ja ŽIVIM dijabetes godinama a šta si ti, išla u večernju školu o dijebetesu?" siktao je jedan dan dok sam kategorički ODBILA donjeti mu petit kekse za dizanje šećera.
Pukla sam.
Umjesto njih je dobio integralne.
Tražio je breskve, dobio je borovnice.
ja sam bila sva jadna.
Svaki sam dan u bolnici od njega dobila koju porciju.
Na poslu bih, svakodnevno, gutala xanaxe jer mi se stalno plakalo.
Pakao.
Jedina dobra vijest u cijeloj grozoti je da tata više nema MRSe!!!
Da, da, čudo se desilo i to od djedovih boba.
"Dobro jel ti to sad dokaz dovoljan da te trave djeluju?" upitala sam "ćeš nastaviti piti čajeve?"
"Čajeve ću piti" odvratio je (LAŽ-ne pije ih) ali nije mi MRSa nestala jer su djelovale one bobe.
Nestala je jer su mi odrezali nogu." tvrdio je tojički.
"čekaj malo, zar ti STVARNO misliš da je MRSa bila pozicionirana samo i isključivo u rani? Jebo te pa TI NISI NORMALAN!!!!!Ako je samo u rani pa kako se prenosi SVIM ljudskim izlučevinama??????"
bila sam očajna...
ali opet, ajde, bio je živ....
I dalje lijen.
Lijen za sebe.
"Tata moraš vježbati. Sjedni malo, neka ti rade ruke" ponavljala sam
"Ne mogu, atrofirale su" odmah bi se branio
"Atrofirat će još više" navaljivala sam "koliko sam ti puta govorila doma da vježbaš i mijenjaš poze?"
...uvijek je imao neki pametan odgovor zašto nešto ne može i mene je to izluđivalo...
Zadnji je dan dok je bio u bolnici pogledao me i rekao mi "Baš je bez veze imati djecu. Ionako nikakve koristi od njih!"
Slomila sam se.
Taj sam dan otišla do doktorice i tražila uputnicu za psihologa.
Jednostavno nisam više mogla.
Borila sam se sa mišlju da ne poželim da mi tata umre da se ja spasim.
Znala sam u tom trenu da stvarno trebam pomoć, jer ili ću ubiti njega ako me nastavi tako vrijeđati ili ću ubiti sebe sa stanjima koja su posljedica mog kontakta s njim.
Bilo kako bilo...trebam pomoć.
Trebam sačekati još 8 dana do spojka sa psihologicom.
Ne želim da me nadrogira da ne reagiram više na podbadanja, želim samo da mi objasni kako da se od istih obranim.
Nadam se da će mi pomoći.
Malo sam bolje u međuvremenu.
Ali samo zahvaljujući činjenici da ne kontaktiram s tatom.
Prekjučer sam napravila veliku grešku i otišla posletiti njega i tetku.
Vidjela sam ga u kolicima i bila sam sretna.
A onda je otvorio usta....
- 10:42 -
