četvrtak, 22.09.2016.
suzama l'epim tapete vol.846
....jučer sam napokon skupila hrabrosti....
Da, da, jučer sam otišla napokon naručiti se za pregled kod psihićke...
Kao i prvi puta dok sam prilazila odjelu psihijatrije, promatrala sam lica ljudi i pitala se što radim tu.
Ja tu ne pripadam.
Meni ovo ne treba.
No...unutarnji me glas tjerao i kudio "Stisni zube i izdrži! Kad ovo prođeš znat ćeš da si sve prošla. Trebalo/ne trebalo. A ja ne vidim da ti skakućeš uokolo i bereš cvijeće od sreće zato ŠUTI i kreni!"
malo bolje kad razmislim da skakućem uokolo i berem cvijeće s osmjehom na licu strpali bi me u ludnicu.
Na odvikavanje od teških droga!!!!
No...unatoč svemu, eto mene tamo...
Predajem dvije uputnice i drhtavim glasom molim da me upišu.
Opet me dočekuje sestra koja je stradala u požaru.
Pola face ima ostatke opeklina, jedno joj je oko žešće oštećeno no ja se, baš kao i prvi puta kad sam ju vidjela pravim da to ne vidim.
Ništa od toga.
"Uzet ću Vam ovu uputnicu za psihološku procjenu a ovu drugu neću jer je doktorica na godišnjem i vraća se u ponedjeljak. Zovite u ponedjeljak da se dogovorite s njom." završila je
"JUUUUUUUUUUUU-huuuuuuuuuuuuuuuu!!!!!!!!!!IIIIIiiiiiiiiiiiiiiiHHHHHhaaaaaaaaaaaaaaaa!!!!!!!!" vrištala sam u sebi od sreće dok sam izlazila van.
Na odlasku nisam gledala u lica koja me okružuju.
Samo sam prolebdila u smjeru auta...happy...
Je, je, odgađam neizbježno ali...eto...
sitnice poput ove odgode me čine sretnom 
Negoooooo..nešto sam se sjetila početka ovog bloga i Bepice pa scene kad je pobjegao od mene na placu kad sam mu se javila godinu dana kasnije..
Razmišljam ja razmišljam i nešto mislilm...jebo te psihijatrijski slučaj a bila sam s njim!
A očito da me TAK'I privlače žešće..paaaaa a što se nezgodno osjećam kad sam blizu psihijatrije?
Pa tu je VRELO onih na koje više nego evidentno padam!
...iz priloženog se vidi...da se i dalje sprdam na svoj račun...
- 09:19 -
