subota, 26.12.2015.
suzama l'epim tapete vol.762
...veselim se malim stvarima...
..ima puno malih stvaro koje me vesele i kojih sam se odlučila držati.
To naravno, na žalost, funkcionira samo ako i isključivo ne komuniciram sa svojom "obitelji" i ponekim jako dobrim "prijateljicama" aliiiii...
kako rekoh...
Jedna od tih stvari koje me vesele je kada...
Ne, nisam jedna od onih koji se svako malo točaju u kadici...ali kad to napravim, napravim to propisno...
a sreću mi uvijek donese u tom trenu jedna mala sitnica...
..uranjanje glave pod vodu...
Kao da se u tom trenu sve brige i sva tuga i zla sa mojih pleća rasplinu u vodi i budu isprana njome.
U tom kratkim trenucima, znam ostati ispod vode samo sa nosem na površini za disanje , da da glumim podmornicu 
i umirim se...
..u vodi tad slušam vlastite otkucaje srca...
Djeluju totalno opuštajuće...
Koncentrirana sam na njih i ne razmišljam niti o čemu drugom...
Tako je lijepo...
Mirno...
Spokojno...
...ti otkucaji...vlastitog srca...nekako savršeno sveto se osjećam u tom trenu...i sretno...jer srce kuca...
Ima tog ajoš...
znate onaj prvi pad glave na jastuk u krevet netom zamjenjene posteljine?
Mmmmmmmm...
Divotica...
Jednostavno mi tijelo i glavu obuzme neka sreća...
Olakšanje...
Lakoća...
Lahorom omekšivaća popraćena sreća...
Jučer je bio Božić...
katastrofa...
opet bijeg iz Bjelovara u hipu...
Mobitel i dalje stoji u autu.
Ne treba mi.
ne želim ga uopće.
Čemu?
I onda...stizanje na parking kod zgrade...penjanje uza stepenice i onaj osjećaj SREĆE kad uđeš u svoj stan...
u svoje gnjezdo...
u svoju izolaciju...
u svoju pećinu...
Jutros sam unatoč lošem raspoloženju osjetila opet nalet sreće i zadovoljstva.
KAko?
ZAšto?
Pa dok sam bila na wcu sam bacila pogled na mjesto gdje je do sinoć bila vaga.
Osmjehnula sam se i osjetila sreću...
Naime jučer sam se vagala...89,70kg samo me 30 dkg dijeli od okruglih 90 kila!!!!!
Ooooo da, sve su to moje usta napravila.
Kad god sam u bedu ili je nešto loše ili pokušavam pobjećim tom crnom oblaku koji me u stopu slijedi unatoč tome što vani sija sunce...ja jedem.
osjetim silnu glad i kad se natrpam do granice mučnine taj osjećaj odagna osjećaj jada. Pali svaki put.
Ali onda tu dođe na scenu ta izdajnička vaga koja me svaki dan gleda sa poda kupaonice.
Odlučila sam se ne mučiti njome više.
Čemu patiti?
...sinoć sam ju bacila u smeće...
Da, da, od tuda smješak i osjećaj sreće...
...sreće je definitivno u malim stvarima...
- 12:12 -
nedjelja, 20.12.2015.
suzama l'epim tapete vol.761
...uf al me depresija zajašila!...
bježala sam joj neko vrijeme trčeći cik-cak...
no šta se desilo...ona je trčala pravocrtno i svako malo bi se u mom cik cakanju naši putevi sreli...
jučer sam zbog debljine i bolnog koljena (tužno ali istinito) prestala raditi cik cakove i trčala(šepesala) uporedo depresijom.
dahtala mi je za vratom pa sam pisala blog...
mislila sam da će tamo skrenuti...
bilo joj je zanimljivo vrlo kratko vrijeme
a onda se vratila u punom sjaju i zasjela mi za vrat...
panično sam otvorila policu sa ljekovima da vidim imam li još onih xanaxica od prošle godine...i našla sam ih i popila pola...
bacilo me u krevet..pola sam dana prespavala...
da niej Einya prespavala bih cijeli dan...
bila sam cijelo vrijeme grogi pa sam ju manje osjećala...
i na kraju dana poslužila sam se najstarijim i najmoćnijim ortužjem protiv depresije...NUTELOM
planulo je 400g (manja teglica) u sat vremena potpomognuta dvopekićima i poslužilo je da depresija odjebe u skokovima da bar na miru pogledam mentalista i sherlocka..
...jutros me probudila GLAVOBOLJA...nije dobro...depra me podsjeća da je još uvijek tu.
kezi mi se...a ja se ne dam...
kuham kavu i rizu za malishu da ima šta papati kad se vratimo iz setnjice...
gledam se u ogledalo...
...katastrofa...podbule oči beživotno pilje u mene...
palim viber na kompu....
jučer cijeli dan nisam palila mobitel da ne širim depresiju uokolo.
zatvorila sam joj kanale i zaključala ju kod sebe.
tako se nisam čula sa Lilly s kojom se cujem svaki dan.
Lilly je počela raditi i nitko sretniji od nas obje zbog toga.
Ne treba joj još moja depresija uz sva sranja...
zato nisam palila niti mob niti viber...ionako sam bila za kurac cijeli dan...
samo sam spavala i jela...i još malo spavala...
u jednom sam trenu upalila mob i htjela nešto raditi...
završilo je samo na pokušaju i na pisanju bloga...
jutros sam upalila viber na kompu...naravno Lilly...zabrinula se...
samo sam prijavila depresiju i pozdravila ju da se ne brine.
bolje je tako
Poruke od Zorga kako misli na mene..
uffffffff.....
uglavnom evo i sad plačem i ne mogu se zaustaviti...
pijem kavu sa okusom suza...
...mmmmm....fina je!
ma riješit ću se ja te depre....
kad prođe jebeni Božić!...
otkrila sam jednu stvar koje se depra panično boji....a to je Einyev entuzijazam!
Njegova dobra vesela vibra...
depra se sakrije čim se on približi...
ali samo se sakrije...ne ode...
"...Zivim ovaj zivot, ne znam sta cu s' njim
sve je ionako pickin dim
ne kajem se, ne zalim za bilo cim
sve je ionako pickin dim..."
- 09:31 -
subota, 19.12.2015.
suzama l'epim tapete vol.760
...odjednom se čulo po selu "BOOOOOOMMMMMMMMM"...
salva riječi je u bujici tekla iz mene.
"TEBI" nitko ne pomaže?????
"TEBI????"vrištala sam
"Umorna sam, sad sam došla iz jebenog Zagreba, čekam da tebe odvezem tamo gdje sam ti obećala a TEBI je teško???????"
ustala sam a tetka me prekidala uplašenog izraza lica siktajući "A šta se dereš???"
"jebem mu mater i ljekovima, kao da ćeš umrijeti ako nećeš popiti lijek u točno 7 sati, ako ćeš moooožda zakasniti malo? Pa koliko si puta bila u Zagrebu kod mene i zaboravila popiti ljekove uopće i još si živa?" nisam se dala zaustaviti
"I mrak ti je? Pa ŠEST JE JEBENIH SATI I ZIMA JE!!!! MORA BITI MRAK!!!! A spavati koliko JA znam ideš tek oko 11!!!!"
"TEBI JE TEŠKO????"
"Jednom u životu zamolim za uslugu i moram toliko govana gutati????" manično sam pakirala stvari Einyieve u vrećice
"Daj se smiri, ti nisi normalna" vikala je tetka "plašiš pesu"
"JA nisam normalna????JA???????" vrištala sam a suze su mi nekontrolirano tekle niz obraze.
"Tu sjedim i slušam pola sata kako je tebi teško i naporno jer ću te po mraku voziti da kupiš nešto? Histeriziraš i sereš od kako sam ušla! I JA nisam normalna????"
Tresla sam se...Suze nisu stajale.
Natovarena preko zuba Einyevim stvarima, razdrčljene jakne i na pola obuvena silazila sam niz stepenice
"Da, TI si luda!" siktala je tetka s vrha stepenica "NIJE NI ČUDO ŠTO NITKO NEĆE S TOBOM STANOVATI" bacila je zadnje otrovno koplje u mene...s leđa..
Utrpala sam stvari i Einya u auto i ridajući krenula put Zagreba.
Tresla sam se a zvuk koji je izlazio iz mojih usta bio je neljudski.
Bio je to zvuk ranjene zvijeri.
Stala sam sa strane i nastavila plakati.
Sjetila sam se da sam ponjela xanax za svaki slučaj i požudno ga progutala.
Pokušavala sam se smiriti.
Znala sam da takva ne mogu dovesti do Zagreba.
... moja obitelj...Božić....oooooo, da....
Spasilo me to sto sam stala do brata na kavu. Na kratko. Da dođem sebi.
Tatu sam nazvala sutradan.
"Pa što si takva ti znaš da tetka ima Alchajmera" rekao je
"Čega?????" užasnuto sam uzviknula "Pa da ga ima ne bi se sjećala tko sam a ne radila to što je!"
"Gle, tata, ona meni svaki puta radi scenu kad sam s njom, Radi ju i kad dođe u Zagreb.
Svaki je puta isto. Ne stane dok me ne izludi. Ja kad se rasplačem, onda tek stane. I to je tako SVAKI puta, ali jučer jednostavno NISAM IMALA SNAGE!" branila sam se..
Nije ništa pomagalo..
a tada se prebacio na svoju omiljenu temu....Mužnju novaca....
Ugavnom...krenula sam priču s Božićem i obitelji...i vidi gdje me to dovelo...
Najiskrenije, najradije bih se zatvorila u stan i ne izlazila nikuda.
Ne gledala tu isceniranu sreću po svuda. Tu lažnu ljubav.
Prespavala bih Božić...
...I Novu....
- 21:44 -
suzama l'epim tapete vol.759
"...zvonciciiii zvonciciiii zvone cijelu noooocccc..."
do
"...all I want from Christmas...is YOU..."
obija mi se po glavi, o glavu, od glave...
opet ono opako po mene doma...
Obiteljski blagdan.
Katastrofa.
Ostaci moje "obitelji" nanjušili su vrijeme da-rivanja pa se javljaju...
Mama recimo.
Koju sam od proljeća vidjela dvaput.
Koja u mom stanu nije bila NIKAD a ja tu živim već...ne znam 9 godina?
Oooo da, napravila sam si medvjeđu uslugu što sam otišla i ponovo počela razgovarati s njom.
Sad sam prisiljena glumiti da imam obitelj za Božić.
Da, da, Božićni ručak.
Mama, brat i ja...ok i Einy..jedina svijetla točka u tom crnilu...
...iako..razmišljam da ga poštedim istog...
Jer znam da ću biti jadna i nervozna i ako bude imalo sreće PIJANA
Drugi dio "obitelji" izbjegavam...
Od Svih Svetih kad sam imala sukob s tetkom..
Sukob?
Kratke crte...
Bila sam slomljena što ne idem u Njemačku do Sedada, ali kako sam sva bila jadna pitala sam tetku bi li mi učinila uslugu i ipak pričuvala Einya preko vikenda, ono da isplačem dušu na miru u samoći stana bar...
To već duuugooo nisam radila i mislila sam da je pravo vrijeme da to napravim.
Da isplačem Sedada iz sebe i krenem dalje...
Ionako sam bila umorna.
Preumorna.
Poslije posla sam pokupila Einya i krenuli smo put Bjelovara...
Stanje na cesti u kombinaciji sa mojim vlastitim rezultiralo je time da smo se do tamo umjesto sat i petnaest minuta, vozili dva i pola sata.
Kako je to moguće?
Paaaaa eto bila je gužva a i ja sam PROMAŠILA PUT kroz sela doma.
Toliko o stanju u kojem sam bila.
Došla sam tamo, tetka me obavijestila da tata spava i otišli smo direktno k njoj.
Istovarili smo stvari Einyeve a mene je na stolu čekala hladna pizza.
"Eto, hladna je jer nisi došla ne vrijeme!" rekla je tetka.
"Ma super je pizza tetka" odgovorila sam s velikim naporom zvacuci komad ogromnog tijesta sa lakim filom koji je tatka zvala pizzom.
Nisam bila gladna.
Bila sam jadna.
Ako ja nisam gladna onda je stanje alarmantno.
"Hvala ti" nastavila sam
"tetka, ajde se spremi da odemo kupiti cvijeće za groblje" nastavila sam jedući pizzu.
Pizza je doslovce jela mene.
"Kako to misliš? Pa kako ćemo po mraku po cvijeće????" uzviknula je tetka.
"Pa kupit ćemo ga na cvjećarni na groblju" odvratila sam.
Naime, plaća za čuvanje Einya je bila kupovanje aranzmana cvjetnih za baku i djedju i tetka. Za groblje. O mom trošku. Takav je bio dogovor.
I tada je krenuo igrokaz...
"Ja ne mogu sad po mraku, meni je mrak, vrijeme za spavanje"
(bilo je šest sati)
"Meni nitko nikad ne pomaže, ja sve moram sama, kako ću sad ljekove popiti, sad moram i ljekove spremati"
(do Bjelovara treba 10 minuta, kupovina cvijeća 15 minuta i 10 minuta nazad. Odlazak u Kaufland koji sam joj isto obećala još pola sata. Znači skoro sat vremena bez ljekova koje ne pije SVAKI SAT nego 3x dnevno)
ja sam slušala i dalje davila pizzu.
Bila sam jadna, čekala sam vrijeme odlaska da odem kući plakati.
Spavati.
DEva i pola sata sam se vozila do Bjelovara jer sam promašila put.
I sad sjedim tu žderem tu pizzu ona ždere mene i čekam da odvezem tetku da obavi svoje i još moram ovo slušati???? NJOJ nitko ne pomaže??? NJOJ????"
U nekom je trenu dotrčala u kuhinju i rekla "E baš neć' sad ić kupovat cvijeće!"
To je bio prekid mog programa.
Ravna crta.
Fitilj je izgorio do kraja i ja sam eksplodirala...
- 13:26 -
ponedjeljak, 07.12.2015.
suzama l'epim tapete vol.758
...i eto radim!
...već više od mjesec dana.
Još niti jednu službenu plaćicu na račun nisam dobila, još sam u iščekivanju, ali kako kažu bit će pvaj ponedjeljak (danas-NIJE) ili utorak..
...ppppaaaaa vidjet ćemo....sljepci su rekli :rofl
Moram se pohvaliti da sam se totalno izdisciplinirala!
Ustajanje...između 5:30-5:45
nakon ustajanja...šetnjica!
Vraćanje iz šetnjice oko 6:20-25
Kava i maženje do 6:35-40
Spremanje za posao (oblačenje/šminkanje) i tekući doručak
Kretanje iz stana 7:00-7:05
ZAšto tako rano sve to skupa?
Ja spavalica koja se NE MOŽE NITI TEORETSKI USTATI PRIJE 6????(a eto ipak praktično se MOGU ustati)
Paaaaa....
Radim na autobusnom kolodvoru.
Uz tu lokaciju ide mi fino šala na vlastiti račun kad me netko pita "A gdje radiš?"
a ja sva čila i vesela odgovorim "Na autobusnom. Prodajem karte!"
Parkirati tamo oko 8 je prava lutrija....a kako ja nikad još nisam dobila na lotu...eto, dođem ranije malo pa uspijem ubosti parking mjesto koje se NE PLAĆA....oooo da, ima i toga.
Drugi razlog mi je ako radim do 1:15-pola 2 (ovisno o dolasku) stignem odjuriti doma i išetati Einya i nakon toga otići na sastanak za vlastitu firmu u tri sata...
Svaki dan od 4-5 je na tapeti šetnja sa Einyem i Gitom...ako je Gita u Zagrebu...
A poslije šetnje?
Poslije šetnje...obžderavanjei laganini odumiranje pred tv-om.
Ne radi mi se apsolutno NIŠTA.
Poslove vezane uz svoju firmu privela sam kraju, nove nisam pronašla i nekako...gnijem predvečer...
Punim baterije za ustajanje prije šest! ahahahahahahahahahaha...
- 21:53 -
utorak, 01.12.2015.
suzama l'epim tapete vol.757
"all we need is love...
pam para ra ra...
all we need is love...
LOVE is all we need..."
ooooo da, kako li su samo tamo nekad davno bili u pravu!
I to se nije promjenilo niti do dana danasnjeg!
Bar za mene....
za moj "slučaj" na ovoj Zemlji zvan život...
"ba te jesam raspoložena bosansko lirski ahahahahahahahahahahahaha
Ne sjećam se jesam li pominjala ranije (senilim polagano ali sigurno) ali vec preko mjesec dana radim u jednoj firmi na 6 sati.
Ooooooo da zaklinjala sam se i busala o prsa kako više nikad neću raditi za nekog drugog nego cu od svoje firme napravit veliku...bla...bla
I dalje nekako, doduse slabasno mislim još uvijek o tome, no...istina je da sam...UMORNA
I to žešće nego Stavros u svojoj pjesmi....
JEBENO sam umorna.
I zato sam, umjesto da zasučem rukacve i krenem na razno razne kave u potrazi za poslom...ja jednostavno uskočila u jednu jako čudnu situaciju.
Krenulo je ovako...
Svaki se dan čujem s Lilly.
Kad sam ju nakon dugo vremena čula prije nekih skoro dva mjeseca bila je u komi.
Preseljenje u Kanadu, nedostatak ljudi za druženje, nedostatak posla...sve je to kap po kap doljevalo se u čašu nezadovoljstva.
A što reći, znam to jako dobro prepoznati...mhm...
Lilly se čuje redovito i sa drugim ljudima.
Jedna od tih je jako perspektivna i sposobna zajednička prijateljica Bisa.
Ona ima svoj ured baš kao i ja, no za razliku od mene povremeno ode tako po razgovorima za posao tek onako da vidi što se nudi.
Tako je i bila na razgovoru za posao u mojoj trenutnoj firmi.
Nije joj baš bilo primamljivo to što su joj rekli da se radi pa je preporučila mene.
I tako sam ja, umjesto da krenem u boj za narod svoj, ahahaha za firmu svoju, pošla linijom manjeg otpora i otišla tamo na razgovor...
..krenula sam s poslom kod njih za manje od tjedan dana....
- 22:55 -
