subota, 26.12.2015.
suzama l'epim tapete vol.762
...veselim se malim stvarima...
..ima puno malih stvaro koje me vesele i kojih sam se odlučila držati.
To naravno, na žalost, funkcionira samo ako i isključivo ne komuniciram sa svojom "obitelji" i ponekim jako dobrim "prijateljicama" aliiiii...
kako rekoh...
Jedna od tih stvari koje me vesele je kada...
Ne, nisam jedna od onih koji se svako malo točaju u kadici...ali kad to napravim, napravim to propisno...
a sreću mi uvijek donese u tom trenu jedna mala sitnica...
..uranjanje glave pod vodu...
Kao da se u tom trenu sve brige i sva tuga i zla sa mojih pleća rasplinu u vodi i budu isprana njome.
U tom kratkim trenucima, znam ostati ispod vode samo sa nosem na površini za disanje , da da glumim podmornicu 
i umirim se...
..u vodi tad slušam vlastite otkucaje srca...
Djeluju totalno opuštajuće...
Koncentrirana sam na njih i ne razmišljam niti o čemu drugom...
Tako je lijepo...
Mirno...
Spokojno...
...ti otkucaji...vlastitog srca...nekako savršeno sveto se osjećam u tom trenu...i sretno...jer srce kuca...
Ima tog ajoš...
znate onaj prvi pad glave na jastuk u krevet netom zamjenjene posteljine?
Mmmmmmmm...
Divotica...
Jednostavno mi tijelo i glavu obuzme neka sreća...
Olakšanje...
Lakoća...
Lahorom omekšivaća popraćena sreća...
Jučer je bio Božić...
katastrofa...
opet bijeg iz Bjelovara u hipu...
Mobitel i dalje stoji u autu.
Ne treba mi.
ne želim ga uopće.
Čemu?
I onda...stizanje na parking kod zgrade...penjanje uza stepenice i onaj osjećaj SREĆE kad uđeš u svoj stan...
u svoje gnjezdo...
u svoju izolaciju...
u svoju pećinu...
Jutros sam unatoč lošem raspoloženju osjetila opet nalet sreće i zadovoljstva.
KAko?
ZAšto?
Pa dok sam bila na wcu sam bacila pogled na mjesto gdje je do sinoć bila vaga.
Osmjehnula sam se i osjetila sreću...
Naime jučer sam se vagala...89,70kg samo me 30 dkg dijeli od okruglih 90 kila!!!!!
Ooooo da, sve su to moje usta napravila.
Kad god sam u bedu ili je nešto loše ili pokušavam pobjećim tom crnom oblaku koji me u stopu slijedi unatoč tome što vani sija sunce...ja jedem.
osjetim silnu glad i kad se natrpam do granice mučnine taj osjećaj odagna osjećaj jada. Pali svaki put.
Ali onda tu dođe na scenu ta izdajnička vaga koja me svaki dan gleda sa poda kupaonice.
Odlučila sam se ne mučiti njome više.
Čemu patiti?
...sinoć sam ju bacila u smeće...
Da, da, od tuda smješak i osjećaj sreće...
...sreće je definitivno u malim stvarima...
- 12:12 -
