subota, 19.12.2015.
suzama l'epim tapete vol.760
...odjednom se čulo po selu "BOOOOOOMMMMMMMMM"...
salva riječi je u bujici tekla iz mene.
"TEBI" nitko ne pomaže?????
"TEBI????"vrištala sam
"Umorna sam, sad sam došla iz jebenog Zagreba, čekam da tebe odvezem tamo gdje sam ti obećala a TEBI je teško???????"
ustala sam a tetka me prekidala uplašenog izraza lica siktajući "A šta se dereš???"
"jebem mu mater i ljekovima, kao da ćeš umrijeti ako nećeš popiti lijek u točno 7 sati, ako ćeš moooožda zakasniti malo? Pa koliko si puta bila u Zagrebu kod mene i zaboravila popiti ljekove uopće i još si živa?" nisam se dala zaustaviti
"I mrak ti je? Pa ŠEST JE JEBENIH SATI I ZIMA JE!!!! MORA BITI MRAK!!!! A spavati koliko JA znam ideš tek oko 11!!!!"
"TEBI JE TEŠKO????"
"Jednom u životu zamolim za uslugu i moram toliko govana gutati????" manično sam pakirala stvari Einyieve u vrećice
"Daj se smiri, ti nisi normalna" vikala je tetka "plašiš pesu"
"JA nisam normalna????JA???????" vrištala sam a suze su mi nekontrolirano tekle niz obraze.
"Tu sjedim i slušam pola sata kako je tebi teško i naporno jer ću te po mraku voziti da kupiš nešto? Histeriziraš i sereš od kako sam ušla! I JA nisam normalna????"
Tresla sam se...Suze nisu stajale.
Natovarena preko zuba Einyevim stvarima, razdrčljene jakne i na pola obuvena silazila sam niz stepenice
"Da, TI si luda!" siktala je tetka s vrha stepenica "NIJE NI ČUDO ŠTO NITKO NEĆE S TOBOM STANOVATI" bacila je zadnje otrovno koplje u mene...s leđa..
Utrpala sam stvari i Einya u auto i ridajući krenula put Zagreba.
Tresla sam se a zvuk koji je izlazio iz mojih usta bio je neljudski.
Bio je to zvuk ranjene zvijeri.
Stala sam sa strane i nastavila plakati.
Sjetila sam se da sam ponjela xanax za svaki slučaj i požudno ga progutala.
Pokušavala sam se smiriti.
Znala sam da takva ne mogu dovesti do Zagreba.
... moja obitelj...Božić....oooooo, da....
Spasilo me to sto sam stala do brata na kavu. Na kratko. Da dođem sebi.
Tatu sam nazvala sutradan.
"Pa što si takva ti znaš da tetka ima Alchajmera" rekao je
"Čega?????" užasnuto sam uzviknula "Pa da ga ima ne bi se sjećala tko sam a ne radila to što je!"
"Gle, tata, ona meni svaki puta radi scenu kad sam s njom, Radi ju i kad dođe u Zagreb.
Svaki je puta isto. Ne stane dok me ne izludi. Ja kad se rasplačem, onda tek stane. I to je tako SVAKI puta, ali jučer jednostavno NISAM IMALA SNAGE!" branila sam se..
Nije ništa pomagalo..
a tada se prebacio na svoju omiljenu temu....Mužnju novaca....
Ugavnom...krenula sam priču s Božićem i obitelji...i vidi gdje me to dovelo...
Najiskrenije, najradije bih se zatvorila u stan i ne izlazila nikuda.
Ne gledala tu isceniranu sreću po svuda. Tu lažnu ljubav.
Prespavala bih Božić...
...I Novu....
- 21:44 -
