petak, 25.04.2014.
suzama l'epim tapete vol.521
...hitna je stigla "časkom" za nekih 20tak minuta... 
ja sam i dalje sjedila obavijena dekicom dok je Jelly prestrašeno ponavljala "pričaj samnom, bit će sve ok!"
pričala sam....
frfljala...
ali glas nije dolazio iz mene nego sam ja nekako sa strane slušala šta nas dvije pričamo...
i na momente sam se gubila...
falilo mi je dijelova...
doktorica i bolničar iz hitne su mi izmjerili tlak, ispitivali me, ocjenjivali što i kako reagiram a zatim je doktorica rekla "morate s nama do kombija dolje da Vam napravimo ekg i damo inekciju"
klimnula sam glavom i poslušno polako ustala i dalje se tresući...
sad mi je od jednom bilo zima...
doktorica je nešto šaptala bolničaru i uspjela sam uhvatiti samo "moramo to isključiti, sumnjivo mi je"
bilo kako bilo, nisam saznala što im je to bilo sumnjivo jer nigdje ne piše, dobila sam pikicu u guzu kao malo dijete razmišljajući unatoč treskanju kao prava žena "koje ono gaćice imam na sebi?"
"netko treba doći po Vas ovo će Vas jako umiriti" rekao je bolničar umirujućim glasom.
Bio je sitan, nekako muževan na taj sićušni način i pun nekog razumijevanja...
"Ima li tko doći po Vas?" nastavio je
"Mhm, snaći ču se" promrmljala sam i pokušala ustati...
vrtilo se...
brzo me spustio dolje na ležaj ponovo....."polako...još malo ostanite tu, nikud Vam se ne žuri.."
da nikuda mi se ne žuri...žurba me i dovela do tog stanja koje me drmalo...
posao....dobila ga, dala otkaz, radila po noći za svoju firmu...ne plaćeno....auto, pokvari se pa "popravi" pa se onda pokvari još više..pa uvjeravaj automehaničara da nisi debil i da tebi auto STVARNO ne vozi kako treba i da troši ulje kao plavuša farbu za kosu...pa nelegalne vode za tatin lijek, pa uvjeravaj tatu da ga koristi...pa tata i tetka vječna previranja i tužakanja pa juri s posla u šetnju pa crtaj pa....
...juri samo juri....i di dođeš?
u kombi hitne!
Vratila sam se uz Jellynu pomoć nazad na posao i legla na onaj isti krevet...
jel zbog psihološkog djelovanja ili stvarnog djelovanja inekcije, nije mi se vrtilo...tresla sam se još uvijek ali mogla sam leći...
"probudi me za 45 minuta, molim te" zamolila sam Jelly i usnula...
ludi san...da je Einya udario auto, da sam ja na poslu i ne mogu mu pomoći..jedva sam čekala da se probudim...
Kad sam se probudila bila sam "k'o nova!!"
Nisam se tresla al sam bila usporena kao puž...ili ću reći u mom slučaju kao kornjača...
sjela sam za komp i nastavila raditi...
da...unatoč svemu ja sam nastavila raditi...
ok, nije baš da nisam NIŠTA od napada naučila, radila sam usporeno, polako, nisam se nervirala ...jednom rječju bila sam grogi ali raditi sam još mogla...ali voziti doma ne...
bar ne još....
Dogovorila sam se sa Ann i ona me za dva sata na kraju radnog vremena čekala kod auta da mi radi društvo kući...
Došle smo kući, ja sam, nakon pozdravljanja Einya ravno zapikirala u krevet a Ann ga je na kratko odvela van i otišla doma...
...bila sam izmoždena, no uvjerena da je sve prošlo.....krivo...
- 23:17 -
četvrtak, 24.04.2014.
suzama l'epim tapete vol.520
...ušla sam u ured i počelo mi se vrtiti...
brzo sam sjela.
nekakakv čudan osjećaj...
ma ok, nije toliko čudan osjećaj kao kad se kao balavac napijete kao majka pa se vrti i vrti i vrti i šta god da napraviš vrti se još gore....
..ali nisam pila...
uzela sam čašu vode sa stola drugom se rukom grčevito sržeći za isti i suknula tu čašu vode
"Daj mi vode, molim te" rekla sam kolegici na što se ona ustala i odšetala po vodu.
Ja sam ju naiskap popila i rekla "Još"
U tom trenu je shvatila da nešto ne štima. "Tebi nije dobro?" upitala je
"Ne, još vode" promrmljala sam....
uvjeravala sam sebe da je to stvar tlaka dok sam osjećala srce kako mi tutnji u glavi....
trnula mi je stražnja strana glave, lakat lijeve ruke i lijeva potkoljenica...
bridili su....
borila sam se sa nesvjesticom i vrtoglavicom "Možeš ti to" bodrila sam se u sebi i dalje jednom rukom držeći se za stol kao da je slamka u vrtlogu rijeke koja me vukla i vrtila i vrtila...
"Da zovem hitnu?" pitala je kolegioca nakon što sam suknula treću čašu vode..
"Čekaj" rekla sam i počela duboko disati...pokušavala sam smiriti dah...nije mi baš išlo...
umjesto da se smirim, počela sam se nekontrolirano tresti...
Kolegici je zazvonio telefon...direktor "Dobar daaaannnn direktoreeeeee..." zacvrkutala je i nastavila s njim razgovor oko nekog Ugovora
Ja sam pokušavala smisliti što dalje..otvorila sam prozor i disala...
i dalje sam se tresla toliko da sam poskakivala sa stolice...
Soba...sjetila sam se da ima soba sa krevetom u uredu...možda, možda ako legnem i malo se smirim...
Bila sam zadovoljna sobom što se nisam dala onesvjestiti....počela sam se pridržavajući za namještaj gurati do te sobe sa krevetom...
Na krevet sam se samo prevalila to se pokazalo jako lošim izborom jer sam se počela gubiti...
Uspravila sam se i nekako čudno sjela...
kao tužna vrba...
noge su mi bile na krevetu ispružene, a torzo mi je doslovce visio nad njima savijen u luku sa rukama koje si mi klonule na nogama...
bila sam blago naslonjena na naslonjač...
uvjeravala sam se da ću biti ok...
da će proći...
brzo...
hiperventilirala sam tako neko vrijeme dok mi je srce i dalje luđački udaralo.....
"Jelly, ajde molim te, požuri to malo s direktorom pa mi zovi hitnu" rekla sam dok mi se jezik polagano petljao...
Vidjela sam da neće otići samo od sebe šta god da je i popustila, ok treba hitna...
Bacila sam oko na mobitel koji je ležao do mene ali sam sačekala da Jelly dođe.
Umjesto dolaska iz treće sobe čulo se "Ok, evo sad ću. Direktore kolegici je pozlilo, ma ne zezam se, ma da, evo još imamo samo četiri članka pa da preletimo preko toga...."
Sjedila sam tamo i kroz glavu mi je uz kiseli osmjeh proletilo "jebo te ja ovdje mogu i umrijeti dok ona revidira Ugovor"
Uzela sam mobitel i stisnula 112.
"Centar za hitne slučajeve izvolite" čula sam
"Ako me mmožete mollimm vas spojiti sa hitnom" rekla sam frfljajući već laganini
"Naravno , ostanite na liniji"
glava mi je klonula sve niže i niže...spavalo mi se...
zvalo me da se opustim..
"Jeste tu?" pitao me muški glas "zauzete su im sve linije ali i dalje pokušavam, nemojte prekidati.."
"Hitna" javio se nakon nekoliko trenutaka ženski glas
"Dobar dan, ako mi mmožette pommoći, ne znamm ššta mmi jee" govorila sam i tresla se luđački...cijelo tijelo mi je poskakivalo
"Šta Vam je?Šta se dešava? Koji su simptomi?" nastavila je smirenim glasom.
"Trrne mi glava...briddi...tijelo...treesem se...vrtii mii see...gubimm se.."
Oči su mi se sklapale ali si nisam dala da se "odmorim"
Nakon ispitivanja starosti, bolesti, i ostaloga u pola se priče pojavila Jelly i ja sam joj samo dala mobitel. Nisam više imala snage.
Slušala sam šta priča, kako traži da dođe hitna, da sam ledena, pa malo kasnije da gorim..na momente nisam čula ništa...
Ne sjećam se kad je prekinula razgovor, sjećam se da me ogrnula nekom dekom.
Nisam osjećala hladnoću
Nisam osjećala vrućinu.
Nisam osjećala ništa.
Samo sam se svim silama trudila "ostati tamo" i tresla sam se...oooo kako sam se tresla
- 21:02 -
utorak, 22.04.2014.
suzama l'epim tapete vol.519
...od četvrtka....sve polako....i nikuda mi se ne žuri...i sve stignem...
zašto?
kako?
čemu?
što?
je, je, znam jako je puno pitanja...paaaaa kao prvo zato što zbog lijekova kojima se trenutno šopam niti ne mogu brzo nisšta , a kao drugo...zato što mi je tijelo počelo davati signale...
ne, lažem, davalo mi je signale prije 10 dana dok je laganini titrala mi samo lijeva ruka...
bilo mi je smiješno...
nisam to shvaćala ozbiljno...i bilo mi je pomalo čudno...
sve se skupilo i bila sam pod prevelikim pritiskom...
opet sam auto vratila mehaničatu i on me uvjeravao da je auto "u savršenom redu"....auto btw guta ulje kao da ima negdje rupu koji je napavio osobno ni manje ni više nego Pera Djetlić (sjećate se njega?googlajte! )
Tata...mhm...unatoč mojim nelegalnim operacijama za nabavljanje još nelegalnijeg lijeka...paaaaa nije me baš najozbiljnije shvatio...
strah od plaće od 3125,00 kn opet...ponovo...unatoč radu od jutra do mraka i znanju i školovanju i ....
i još kao šlag na torti ono već pomenuto zbraanje i oduzimanje pred rođendan...
sve, baš sve se skupilo i u srijedu navečer sam rekla "E MOGU VIŠE; DOSTA JE TOGA!" i prestala sam se nervirati....
moje tijelo to baš i nije najbolje prihvatilo...
toliko je dugo vremena da ne kažem godina bilo pod konstantnim pritiskom, a od kada sam se zaposlla u novoj firmi pod ekstremno luđačkim pritiskom da takva nagla opcija prekida napregnutosti jednostavno nije dolazila u obzir...
i ja sam pukla....
slomila sam se....
počelo je sasvim u redu...četvrtak, dan pred rođendan, nema zbrajanja i oduzimanja, samo zajefrkancija laganini...
došlo je vrijeme gableca.
Počastile smo se barila umakom i na brzinu skuhanom tjesteninom.
začinile čokoladom na kraju...
nakon gableca am se išla spustiti po neke papire dolje u prizemlje pred zgradu...liftom...
zagledala sam se u ogledalo u svoje oči....
zjenice su se širile i sužavale...
"ma to zbog svjetla" rekla sam sama sebi, no stajala sam na mjestu nisam se micala nikuda..
smijala sam se sama sebi i izašla iz lifta van...
obavila sam primopredaju i vratila se nazad u lift...
i opet promatrala zjenice....
ovaj mi je puta bilo već maaaalčiceeee čudno...
- 21:51 -
utorak, 15.04.2014.
suzama l'epim tapete vol.518
"..jer ljudi su..
Pokvarena rasa.
Prljava i zla..
Nikad se baš nisam obazirala na ovaj tekst,a sad je kao Biblija meni..kao ga gledam..mhm..
Bog definitivno ima plan iako djeluje na misteriozne načine..
Nije uopce upitno.
Samo nekad, ponekad, bar na tren pitaš se koja je tvoja svrha, koji je smisao toga da si tu.
Baš tu.
I ne kužiš,ne vidiš, ne znaš, ne shvaćaš..
Bar ja ne..
Ne znam jel to ono dvogodišnje preispitivanje sebe i svojih dostignuća ili što je to,ali, nije dobro..ne vidim smisla..
Zašto preispitivanje? Zašto sad?
Rodjendan koji kuca nemilosrdno na vrata..
Ooo,da..naravno..rekapitulacija..do kuda sam stigla,gdje sam u odnosu na godinu prošlu..gadno..
..tramvaj na odredište stiže..o,da, opet u tramvaju..
- 07:42 -
subota, 12.04.2014.
suzama l'epim tapete vol.517
..jako je teško gledati osobu koju voliš kako joj je teško a ne možeš joj pomoći jer to ona sama istinski ne želi..
..da, jako dobro znam što pričam..
Bila sam danas kod taje..
Tajo nije dobro. Sve je gore i gore.
Kako sam to shvatila još u bolnici, dok sam čula da je dobio otvorene rane i na drugom stopalu, odlučila sam krenuti u akciju..
"Čuj, ima jedan lijek koji bi ti mogao pomoći, ali moraš to htjeti više od svega.." rekla sam mu za vrijeme posjete u bolnici?
Tajo je čovjek znanosti..ne vjeruje u alternativu. To podosta otežava njegovo ozdravljenje ili bar pomak ka istom..
Tajo je i tvrdoglav..mhm..
Ja sam se malo raspitivala, malo sam čitala/istraživala i naišla na nešto sto sam pomislila da bi bilo više nego pametno pokušati..
Još je samo trebalo uvjeriti taju u isto...
"Šta to? Spreman sam na sve" rekao je odlučno.
"Neće ti se svidjeti,no nemaš izbora.." odvratila sam "riječ je o ulju od konoplje" rekla sam dok je tata podigao obrvu "ali ne industrijske" nastavila sam..
"Dakle, želiš li pokušati?"
"Spreman sam na sve" odgovorio je.
Zvučao je zainteresirano. Poprilično...
..Potaknuta time, da taji pružim tu slabašnu vlat nade, krenula sam "u nabavku" ..
- 22:48 -
petak, 11.04.2014.
suzama l'epim tapete vol.516
"....ne ostavljaj me sad u ponoru bez dna.."
Kraj je tjedna.
Krvavog..
Danas je prvo veče da ne radim noćnu..
Nije da ne bih trebala,ali jednostavno ne ide više..
Umor me savladao..podočnjaci mi ne silaze sa lica danima..što nije ni toliko čudno s obzirom da sam primjerice noćas otišla spavati u dva sata..
..mhm..
"Jesi u bilo kom trenutku pomislila da nije dobra odluka to što si dala otkaz?" pitala me danas Sunny nakon što sam joj rekla kako su bili interviewi za moje radno mjesto u uredu...
"Ne" kao iz topa sam odgovorila "još par mjeseci ovim tempom bi me ubilo"
"To znam" odgovorila je
"Da bih ostala tamo raditi trebala bih zatvoriti firmu,a da bih to odlučila, potrebno bi bilo da imam u toj firmi ili odriješene ruke ili pomoć od nekoga tko zna što radi,a nemam niti jednu od tih opcija niti blizu!" rekla sam sliježući ramenima i odmahujući glavom.
"Ali, moram ti priznati da je jako lijep osjećaj bio kad sam jučer vidjela na tekućem računu 6.150,00 kn!
Ne sjećam se kad sam zadnji puta imala toliko kuna na računu!" uzdahnula sam..
"Znam" odvratila je..
Odvezla sam se skupa s Einyem razmišljajući o tome što dalje..kako dalje..
A onda sam odlučila preskočiti razmišljanje..i odmoriti malo sutra..
Nazvala sam tatu i najavila mu naš sutrašnji dolazak..Einyev i moj..
Puno se toga izdešavalo u zadnje vrijeme s tatom..
I samo ga želim vidjeti..malo popričati s njim..
Vidjeti djeluje li lijek koji sam mu nabavila..
No, priča o nelegalnom lijeku..mhm..druga priča..drugi put..
Neki dan sam razmišljala da prestanem pisati blog..
Samo kukam..nema u zadnje vrijdme smješnih priča, sexy doživljaja..mhm..i nisam baš neki materijal za razbibrigu..
A opet..s druge strane..nekako je uvijek čovjeku lakše kad vidi/čuje/pročita da netko drugi ima veća sranja od njega samog..zato ..još bar neko vrijeme..eto materijala drugima za sreću..
..naravno, dok meni u slapovima ne krene lijevati sreća
Sve si nešto razmišljam, ona horoskopska prognoza za mene i boljitak u 2014!!!tko zna kakva bi me sranja snašla da mi nije u planu boljitak u ovoj godini!!!
..možda bi mogla malo oko toga kontemplirati, no, tetka migrenka kuca na vrata..
- 21:25 -
ponedjeljak, 07.04.2014.
suzama l'epim tapete vol.515
...luda vizionarka je bila jutros na poslu u pola 8!!!!
prljave kose...ok napravila sam tzv "suho pranje"...a morali ste čuti za to..
ne, ne specijalni šamponi za suho pranje nego običan baby puder!
na sastanku u 1 sam jednostavno blistala!!!
i...sastanak je bio plodan! opet, po treći puta treba sve projektirati iz početka...
a ni lipe nisam vidjela...niti iz daljine....a kamo li iz blizine!!!!
ooooo da...to je ono kad ulažeš u posao i ulažeš i ulažeš...a onda te sjebu?
Ma bit će šta biti mora...nemam snage niti malo za dizanje bilo kakve panike...
što je trenutno čisto ok!
Budući da sam bila vani po privatnom poslu, odradila sam posao do pola 6.
Da nikome ne ostanem dužna...
Kako ću sljedeću srijedu ići čak i na službeni put i to ni manje ni više nego u Zadar i to sa ekipom s kojom sam danas na sastanku bila, tako mi sljeduje radna subota...mhm...
baš se veselim istoj!
a ovo za isprojektirati ..novu verziju...imam još do ...PETKA!!!!
no, bilo kako bilo..pola 10 je, mislim da ću u revijalnom tonu ravno u krevet!
Prije nego dođe ponoć pa se krenu naskakivati ovi dolje...
Ok, da ljubomorna sam jer sam "suha k'o barut"...uf...grrrr
iako, sad i da mi dodje neki tip...
gol golcat...
mislim da bih se samo okrenula na drugu stranu i nastavila spavati...
ili ne bih?
smijem se jer sam se sjetila scene u nedjelju. Ann i ja smo nakon mjerenja u jednom selu (Ježevu) krenula u Čistu Mlaku na drugo mjerenje. Kako smo ranile (za nepovjerovati) stale smo u selu prije i parkirale ispred birtije zatamljenih stakala točno preko puta crkve.
Ušle smo unutra...
kao da smo bile u nekoj međuzoni...
SVE SAMI MUŠKI!!!!!!!
žene su valjda...u crkvi?
jedino slobodno mjesto bio je šank...
naručile smo cugu i Ann je skoknula "popraviti šminku" - naime to je pravi razlog našeg stajanja...WC!!! 
konobar je radio meni bijelu kavu kad sam primjetila njegovo tijelo...
moćne ruke...lijepo razvijena prsa...
prćastu guzu i maleni trbušćić..
i...koliko god da sam bila umorna i bezvoljna...u jednom se trenu u meni probudio onaj "lovački ubilački nagon"...
ooooo, da....
Ann se vratila i nešto me pitala na što sam se ja samo kao u polusnu nasmiješila..
"Šta ti je?" upitala me i širom raširila oči
"Psssssttttt" rekla sam i pokazala joj glavom u smijeru konobara na što se i Ann nasmijala od uha do uha "A takooo znači, maca lovi!"
Na to sam se skoro od smijeha srušila sa stolice...
Jer snage "za lov" ne da nisam imala nego nisam...iako lijepo je bio osjetiti taj poriv....
taj "zov"..onaj iskonski...jaki...pa bar na tren...
..osjetila sam se jako živom u tih par sekundi...jako punom energije....ooooo....da! 
- 21:25 -
nedjelja, 06.04.2014.
suzama l'epim tapete vol.514
"..dan je tmuran a ja mamuran.
Nemoj srećo, nemoj danas.."
Tako se unaprijed osjećam vezano uz sutrašnji dan..
Kata.fucking.strofa!!!!
Sve sam za stastanak sutra pripremila i pobjedonosno ugasila komp PRIJE ponoćí a onda se počešala po glavi.
Kosa!!!! Nisam oprala kosu!!!!!
I,tako ću ja sutra, pred glavešinama u Ministarstvu pravosudja, paradirati masne kose !!!! 
A možda ju operem prije posla na koji sam namjeravala doći ranije?
Između Einyeve šetnje i brzinskog ispijanja kave?
Izmedju čekanja u čepu na mostu i psovanja? Ee pa tu bih mogla,tu uvijek vremena puno potrošim
Već se vidim kako izlazim u 24 sata "plavuša u bmwu prala kosu dok je čekala u čepu na mostu.
Samo je glavu turila van auta i polijevala ju sa već ranije pripremljenom vodom za ispiranje u dvolitrenim bocama coca-cole.
Kad smo ju u čudu upitali što radi, odgovorila je: "svako jutro gubim vrijeme čekajući na mostu i živciram se. Odlučila sam to pretvoriti u nešto korisno..oprostite, moram zatvoriti prozore jer sam upalila grijanje da mi osuši kosu"
Mi se pitamo, je li luda ili je pak vizionarka..."
ajmeee, krenulo me!!!
A sad, u revijalnom tonu dok se braća topli nemilosrdno štemaju ispod mene..NEMOJ SREĆO NEMOJ DANAS!
- 23:44 -
subota, 05.04.2014.
suzama l'epim tapete vol.513
...noćas sam spavala ravno 12 sati....
možda mi tijelo pokušava nešto poručiti?
tipa "heeeeejjj nije ti dvadeset!!!!"
Ustala sam i krenula na šetnjicu s Einyem kaoji je vjerno čekao i trpio pred vratima dok sam ja spavala..
kad smo se vratili iz šetnjice i kupovine u dućanu, sjela sam popiti kavu i čula se sa Ann...bilo je oko 1 i nešto sitno..
"Čuj, ja planiram sad svratiti do posla, odraditi tri sata što trebam i povesti Einya. Ako si doma, dodjemo u povratku do tebe da te malo Einy razveseli, vidim da nisi baš sva..." rekla sam Ann na što je ona uzvratila:
"Pa ostavi ga kod mene pa ga pokupi kad se vraćaš nazad. Uostalom zašto ideš raditi tamo sad?"
"Ma imam neki sastanak u ponedjeljak u 1 za svoju firmu pa im jednostavno ne želim biti dužna" odgovorila sam
"Previše si obzirna prema njima, ali shvaćam" rekla je "No, zašto ne bi tri dana radila po sat duže pa onda to tako nadoknadila?"
"Sat duže?" odvratila sam
"Je, znam šta sam rekla čim sam se čula" odgovorila je
"A s druge strane....spava mi se" odgovorila sam
Nakon tog kratkog razgovora sa Ann odlučila sam da je ipak pametnije otići malo "odmoriti nogice"...
Dovukla sam Einyev prostirač do kreveta skupa s njim na njemu i zavukla se pod pokrivač.
Jedino preko dana znam ponekad pustiti Einyu da spava u mojoj blizini u spavaćoj pa on to cijeni više nego išta.
Probudio me plišani medo u faci oko pola 5....smijala sam se glasno...
Naime, Einy je bio budan i čekao da se ja pomaknem..
samo sam ovlaš otvorila jedno oko što nije prošlo nezamjećeno....odmah je skočio, zgrabio ogromnog medu i gurnuo mi ga u facu
Nakon razbuđivanja, pikenja i kave, krenulo je spremanje....
Kupaonica, kuhinja, usisavanje (na Einyevo negodovanje i zgražanje), pranje podova, veša....oooo, da...bilo je krajnje vrijeme i cijeli svijet izgleda trunčicu bolje mjesto za život kad je okoliš čišći
Nakon velike šetnjice eto me ponovo za kompom...
razmišljam...raditi?
...ili odmoriti?
Pogledala sam puteve revolucije za Ann i mene za sutra i, mislim da je to dovoljno posla za danas.....ili?
...a opet s druge strane...vrijedi još malo odmoriti nogice...sutra se na put za poslom jako rano ide....
uvijek na kraju bloga treba odabrati kategorije....i uvijek se nasmijem...uvijek biram tri..."osobno" "humor" "seks/ljubav"
ok, ovo je osobno....humor je iako većinom crni...moj život...a di je seks i ljubaf? eh nikako do tog dijela doći..
svaki mi put to na pamet padne....
ali bude valjda i to...
...jednom....
...nekada...
najiskrenije....nadam se ŠTO PRIJE!
- 21:36 -
petak, 04.04.2014.
suzama l'epim tapete vol.512
"....You're so vain, you probably think this song is about you
You're so vain, I'll bet you think this song is about you
Don't you? Don't You? ..." čuje se sa zvučnika
Carly Simon...mmmmmm žena ima predivan glas!
A ja tek? kad joj pjevam pratnju ili čak oduzimam riječ u pjesmi derući se "potiho" da ne raspametim sve susjede...
I crtam...
I radim...
Dom za maloljetnike ili je to kaznionica?
nisam sigurna...
uglavnom čudnim nekim putevima već projektiram tjedan dana na tome i drugo su rješenje prihvatili...
a sad...u ponedjeljak sastanak u 1 u Ministarstvu pravosuđa....
mhm...
nije baš da mi se ide, ja više volim biti "projektant iz sjene" ...ne podnosim one dugotrajne mukotrpne sastanke gdje se svima od reda odjednom upali epska širina za prepričavanje događaja i tema koje UOPĆE ali uopće nemaju nikakve veze s bilo čime a kamo li sa temom sastanka...
još mi je gora stvar ta šta ću morati te sate odraditi negdje...nekad...samo ni sama ne znam kad...subota? nedjelja?
uh...sram me priznati, ali ja bih drage volje da ne moram čekati taj 5.5!!!!
JA bih SUTRA prestala raditi u firmi!!!
Za ozbač!
je, je nisam zahvalna...
ma jesam...
no...izgleda da sam pokrenula lavinu u firmi....
kolegica koja mi uvijek šalje ofrlje stvari do pola napravljene također odlazi iz firme...
Ona "stidna"..mhm...kao "nema posla"...
Koliko ja vidim u njihovoj firmi ima posla za dvije bar jako dobro obučene osobe koje JAKO DOBRO znaju šta rade....i poslovi im se gomilaju...
ali...to više nije moje da brinem...
mislim da ću morati i ja kalendar, kao nekada davno kad se služila vojska u JNA, napraviti pa križati dan po dan i vikati "brojim sitno!!!!"
Možda me to izvuče...
nagomilalo mi se posla i posla...za moju firmu...neke i "uslugice"
od jednom svi bi neke nadopune, svi bi brže nego treba i tako to...
Ljepljenje letaka po selima u prošlu subotu urodilo je plodom...Ann i ja idemo na mjerenja dva u nedjelju...
Nije neka turbo zarada, no...mic po mic...
valjda bude nešto :)
Nadopune...uf....
Moram crtati...možda sutra i na jedno mjerenje "skoknuti" a mislila sam samo crtati ...uf...možda malo više odmarati....
a kad ono...
No dobro, ne smijem se žaliti...ni po što!
Stanje u firmi je bilo napeto par dana, a onda se Jelly počela umiljavati kao mačka oko vruće kaše...
Kuhati mi kavu...peći jaja...slagati salate..
Isprva sam bila u stanju da ju nisam uopće htjela ni u oči pogledati....a onda sam rekla sebi "Čuj tu moraš još mjesec dana ćubiti pa zašto da ti bude gadno?"
I, tako ljubav ponovo cvate...bar tako Jelly misli...
Znam zašto to radi...obećala sam joj snimak za legalizaciju njene kuće..
...naravno, prije nego je plakala na direktorovom ramenu...
i sad valjda, iz nekog meni jako nepoznatog razloga misli umiljavanjem postići da joj ja to stvarno napravim????
a ima dragog direktora koji dolazi iz Zadra drito da snimi nešto po Zagrebu...
ali...dragoj Jelly nikako da dođe i izmjeri joj njenu kuću...
bez obzira na to koliko mu ona bila odana, vjerna i govorila mu "gospodin direktor"
...jooooojjjjjj, jesam zločesta...
- 22:15 -
četvrtak, 03.04.2014.
suzama l'epim tapete vol.511
..bronhi, lakse se diše..
Ja ocito nisam bila pažljiva dok je bronhi bio u opticaju, u mom slučaju, parola je "OTKAZ, lakše se diše!"
Je, diše se lakše..a radi se punom parom, i na njihovom poslu a i u mojoj firmi nakon posla..
Ili ću reći nakon šetnje s pesonjama..
Toliko je bilo zgusnutih poslova, učenja certificiranja..ma svega..da mi, najiskrenije, još uvijek nije jasno kako izdržavam..
No, eto..ide!
Da budem iskrena, kao ozebla sunce čekam taj 5.5!!
Mislim da ću se, u neku ruku spasiti..
Ne žalim ni za čime.
Drago mi je što ću odraditi ta dva mjeseca pa će mi to (naravno pod uvjetom da mi plate obje plaće ) malo ublažiti troškove oko auta, nadolazeće registracije, tatinog lijeka..mhm..
A i stekla sam radnu naviku hrnadnja u radno vrijeme pa ću sve u svemu, lakše i sama živjeti sa spoznajom da možda i zaradjujem premalo, al bar me nitko ne može piknuti nožem u ledja niti podjebavati kad se kome sprdne..
Ustvari, jako mi je lijepo no toga nisam bila svjesna..
Kao što nisam ni svjesna nekih drugih stvari..u zadnje vrijeme..
Npr. nisam svjesna proljeća..
Je, šećem svaki dan,ali tek sam danas primjetila proljeće..i ljubav..
Ljudi su izmigojili van i drže se za ruke..
Vrijeme leti..već je godina dana kako se ja nisam ni sa kim držala za ruke
Nije da nešto jako patim zbog toga,al bilo bi lijepo :-)
..Je da vrijeme leti u nepovrat, al opet, s druge strane..uvijek ga ima..
- 20:48 -
srijeda, 02.04.2014.
suzama l'epim tapete vol.510
...u utorak sam na poslu bila dotučena...
nikako nisam mogla shvatiti niti opravdati sebi tako krivu procjenu koju sam imala vezano uz Jelly..
...onda sam se pitala čime sam ja to zaslužila da me direktor poziva na red pred SVIMA da nije niti pomislio opomenuti me nasamo budući da mi je ovo prema njima prvi "žuti karton"..
a najgora je bila sumnja u mene i moje poslovne sposobnosti...
sve mi je to teško palo i suze su same potiho, nekontrolirano tekle...
ali radila sam ja...punom parom...nisam se dala smesti
Između mene i Jelly je vladala "tiha misa"
Nisam ju uopće pogledala cijeli taj dan u oči...
Prezirala sam ju...
Oko podneva sam nazvala jednu od gospođa kojima sam slala taj mail koji je potresao Hrvatsku od Zagreba do Zadra . Imala sam neke informacije nove vezano uz predmet.
Nakon izlaganja informacija, gotovo drhtavim glasom sam se ispričala zbog možda konfuznog maila u petak. Opravdavala sam se krajem radnog tjedna...
Žena me prekinula i rekla mi kako je jako zadovoljna mailom jer je detaljan i ima puno indormacija te ga ju kao takvog prezentirala kao vlastiti izvještaj nje i njene shefice na kolegiju.
Zahvalila sam se...
Otvorila sam mail...adresiran na sve zaposlene u firmi. I Zagrebačka i Zadarska podružnica i napisala..
"...Dragi direktore i dragi kolege...
Kako sam imala nove informacije vezano uz sastanke na Braču, javila sam to telefonski u APN gđi. Rosi.
Između ostaloga, ispričala sam se za "malo konfuzni mail na kraju radnog vremena u petak" i dobila njen odgovor: "Mail je odličan, detaljan, poslužio nam je kao izvješće na kolegiju."
Toliko o nerazumljivom i neshvatljivom mailu.
Potaknuta događajima koji su slijedili nakon slanja "spornog" maila, dajem sa današnjim danom OTKAZ.
Prema Ugovoru o radu on iznosi 30 radnih dana počevši sa današnjim danom to je do 05.05.2014.
Ovaj mail smatram pismenim podnošenjem otkaza.
Znam da je to trebalo u 4 oka, baš kao što je trebao biti i razgovor jučer, no politika firme je očito "sve pred svima" pa eto svi su u cc-u.
Uz lijepi pozdrav svima iz Zagreba,
Mala Li..."
Suze su se istog trena zaustavile...prestale su teći..
Udahnula sam duboko i spremila mail...
"Sačekaj 15:55" rekla sam samoj sebi i nasmiješila se...
U točno 15:55 pred izlazak van iz ureda, stisnula sam "send".
Hladno sam rekla Jelly "Do viđenja" zalupila vratima i izašla van.
Vani je ponovo sijalo sunce...
"...Moj burazer živi od starog pravila
IL SI BOS IL' SI HADŽIJA!..."
- 01:00 -
