...ušla sam u ured i počelo mi se vrtiti...
brzo sam sjela.
nekakakv čudan osjećaj...
ma ok, nije toliko čudan osjećaj kao kad se kao balavac napijete kao majka pa se vrti i vrti i vrti i šta god da napraviš vrti se još gore....
..ali nisam pila...
uzela sam čašu vode sa stola drugom se rukom grčevito sržeći za isti i suknula tu čašu vode
"Daj mi vode, molim te" rekla sam kolegici na što se ona ustala i odšetala po vodu.
Ja sam ju naiskap popila i rekla "Još"
U tom trenu je shvatila da nešto ne štima. "Tebi nije dobro?" upitala je
"Ne, još vode" promrmljala sam....
uvjeravala sam sebe da je to stvar tlaka dok sam osjećala srce kako mi tutnji u glavi....
trnula mi je stražnja strana glave, lakat lijeve ruke i lijeva potkoljenica...
bridili su....
borila sam se sa nesvjesticom i vrtoglavicom "Možeš ti to" bodrila sam se u sebi i dalje jednom rukom držeći se za stol kao da je slamka u vrtlogu rijeke koja me vukla i vrtila i vrtila...
"Da zovem hitnu?" pitala je kolegioca nakon što sam suknula treću čašu vode..
"Čekaj" rekla sam i počela duboko disati...pokušavala sam smiriti dah...nije mi baš išlo...
umjesto da se smirim, počela sam se nekontrolirano tresti...
Kolegici je zazvonio telefon...direktor "Dobar daaaannnn direktoreeeeee..." zacvrkutala je i nastavila s njim razgovor oko nekog Ugovora
Ja sam pokušavala smisliti što dalje..otvorila sam prozor i disala...
i dalje sam se tresla toliko da sam poskakivala sa stolice...
Soba...sjetila sam se da ima soba sa krevetom u uredu...možda, možda ako legnem i malo se smirim...
Bila sam zadovoljna sobom što se nisam dala onesvjestiti....počela sam se pridržavajući za namještaj gurati do te sobe sa krevetom...
Na krevet sam se samo prevalila to se pokazalo jako lošim izborom jer sam se počela gubiti...
Uspravila sam se i nekako čudno sjela...
kao tužna vrba...
noge su mi bile na krevetu ispružene, a torzo mi je doslovce visio nad njima savijen u luku sa rukama koje si mi klonule na nogama...
bila sam blago naslonjena na naslonjač...
uvjeravala sam se da ću biti ok...
da će proći...
brzo...
hiperventilirala sam tako neko vrijeme dok mi je srce i dalje luđački udaralo.....
"Jelly, ajde molim te, požuri to malo s direktorom pa mi zovi hitnu" rekla sam dok mi se jezik polagano petljao...
Vidjela sam da neće otići samo od sebe šta god da je i popustila, ok treba hitna...
Bacila sam oko na mobitel koji je ležao do mene ali sam sačekala da Jelly dođe.
Umjesto dolaska iz treće sobe čulo se "Ok, evo sad ću. Direktore kolegici je pozlilo, ma ne zezam se, ma da, evo još imamo samo četiri članka pa da preletimo preko toga...."
Sjedila sam tamo i kroz glavu mi je uz kiseli osmjeh proletilo "jebo te ja ovdje mogu i umrijeti dok ona revidira Ugovor"
Uzela sam mobitel i stisnula 112.
"Centar za hitne slučajeve izvolite" čula sam
"Ako me mmožete mollimm vas spojiti sa hitnom" rekla sam frfljajući već laganini
"Naravno , ostanite na liniji"
glava mi je klonula sve niže i niže...spavalo mi se...
zvalo me da se opustim..
"Jeste tu?" pitao me muški glas "zauzete su im sve linije ali i dalje pokušavam, nemojte prekidati.."
"Hitna" javio se nakon nekoliko trenutaka ženski glas
"Dobar dan, ako mi mmožette pommoći, ne znamm ššta mmi jee" govorila sam i tresla se luđački...cijelo tijelo mi je poskakivalo
"Šta Vam je?Šta se dešava? Koji su simptomi?" nastavila je smirenim glasom.
"Trrne mi glava...briddi...tijelo...treesem se...vrtii mii see...gubimm se.."
Oči su mi se sklapale ali si nisam dala da se "odmorim"
Nakon ispitivanja starosti, bolesti, i ostaloga u pola se priče pojavila Jelly i ja sam joj samo dala mobitel. Nisam više imala snage.
Slušala sam šta priča, kako traži da dođe hitna, da sam ledena, pa malo kasnije da gorim..na momente nisam čula ništa...
Ne sjećam se kad je prekinula razgovor, sjećam se da me ogrnula nekom dekom.
Nisam osjećala hladnoću
Nisam osjećala vrućinu.
Nisam osjećala ništa.
Samo sam se svim silama trudila "ostati tamo" i tresla sam se...oooo kako sam se tresla
Post je objavljen 24.04.2014. u 21:02 sati.