Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/malali

Marketing

suzama l'epim tapete vol.519

...od četvrtka....sve polako....i nikuda mi se ne žuri...i sve stignem...

zašto?
kako?
čemu?
što?

je, je, znam jako je puno pitanja...paaaaa kao prvo zato što zbog lijekova kojima se trenutno šopam niti ne mogu brzo nisšta rofl rofl, a kao drugo...zato što mi je tijelo počelo davati signale...
ne, lažem, davalo mi je signale prije 10 dana dok je laganini titrala mi samo lijeva ruka...

bilo mi je smiješno...
nisam to shvaćala ozbiljno...i bilo mi je pomalo čudno...

sve se skupilo i bila sam pod prevelikim pritiskom...
opet sam auto vratila mehaničatu i on me uvjeravao da je auto "u savršenom redu"....auto btw guta ulje kao da ima negdje rupu koji je napavio osobno ni manje ni više nego Pera Djetlić (sjećate se njega?googlajte! rofl )

Tata...mhm...unatoč mojim nelegalnim operacijama za nabavljanje još nelegalnijeg lijeka...paaaaa nije me baš najozbiljnije shvatio...
strah od plaće od 3125,00 kn opet...ponovo...unatoč radu od jutra do mraka i znanju i školovanju i ....

i još kao šlag na torti ono već pomenuto zbraanje i oduzimanje pred rođendan...

sve, baš sve se skupilo i u srijedu navečer sam rekla "E MOGU VIŠE; DOSTA JE TOGA!" i prestala sam se nervirati....

moje tijelo to baš i nije najbolje prihvatilo...
toliko je dugo vremena da ne kažem godina bilo pod konstantnim pritiskom, a od kada sam se zaposlla u novoj firmi pod ekstremno luđačkim pritiskom da takva nagla opcija prekida napregnutosti jednostavno nije dolazila u obzir...
i ja sam pukla....
slomila sam se....

počelo je sasvim u redu...četvrtak, dan pred rođendan, nema zbrajanja i oduzimanja, samo zajefrkancija laganini...
došlo je vrijeme gableca.
Počastile smo se barila umakom i na brzinu skuhanom tjesteninom.
začinile čokoladom na kraju...

nakon gableca am se išla spustiti po neke papire dolje u prizemlje pred zgradu...liftom...
zagledala sam se u ogledalo u svoje oči....
zjenice su se širile i sužavale...
"ma to zbog svjetla" rekla sam sama sebi, no stajala sam na mjestu nisam se micala nikuda..
smijala sam se sama sebi i izašla iz lifta van...

obavila sam primopredaju i vratila se nazad u lift...

i opet promatrala zjenice....

ovaj mi je puta bilo već maaaalčiceeee čudno...

Post je objavljen 22.04.2014. u 21:51 sati.