Marketing
suzama l'epim tapete vol.521
...hitna je stigla "časkom" za nekih 20tak minuta... 
ja sam i dalje sjedila obavijena dekicom dok je Jelly prestrašeno ponavljala "pričaj samnom, bit će sve ok!"
pričala sam....
frfljala...
ali glas nije dolazio iz mene nego sam ja nekako sa strane slušala šta nas dvije pričamo...
i na momente sam se gubila...
falilo mi je dijelova...
doktorica i bolničar iz hitne su mi izmjerili tlak, ispitivali me, ocjenjivali što i kako reagiram a zatim je doktorica rekla "morate s nama do kombija dolje da Vam napravimo ekg i damo inekciju"
klimnula sam glavom i poslušno polako ustala i dalje se tresući...
sad mi je od jednom bilo zima...
doktorica je nešto šaptala bolničaru i uspjela sam uhvatiti samo "moramo to isključiti, sumnjivo mi je"
bilo kako bilo, nisam saznala što im je to bilo sumnjivo jer nigdje ne piše, dobila sam pikicu u guzu kao malo dijete razmišljajući unatoč treskanju kao prava žena "koje ono gaćice imam na sebi?"
"netko treba doći po Vas ovo će Vas jako umiriti" rekao je bolničar umirujućim glasom.
Bio je sitan, nekako muževan na taj sićušni način i pun nekog razumijevanja...
"Ima li tko doći po Vas?" nastavio je
"Mhm, snaći ču se" promrmljala sam i pokušala ustati...
vrtilo se...
brzo me spustio dolje na ležaj ponovo....."polako...još malo ostanite tu, nikud Vam se ne žuri.."
da nikuda mi se ne žuri...žurba me i dovela do tog stanja koje me drmalo...
posao....dobila ga, dala otkaz, radila po noći za svoju firmu...ne plaćeno....auto, pokvari se pa "popravi" pa se onda pokvari još više..pa uvjeravaj automehaničara da nisi debil i da tebi auto STVARNO ne vozi kako treba i da troši ulje kao plavuša farbu za kosu...pa nelegalne vode za tatin lijek, pa uvjeravaj tatu da ga koristi...pa tata i tetka vječna previranja i tužakanja pa juri s posla u šetnju pa crtaj pa....
...juri samo juri....i di dođeš?
u kombi hitne!
Vratila sam se uz Jellynu pomoć nazad na posao i legla na onaj isti krevet...
jel zbog psihološkog djelovanja ili stvarnog djelovanja inekcije, nije mi se vrtilo...tresla sam se još uvijek ali mogla sam leći...
"probudi me za 45 minuta, molim te" zamolila sam Jelly i usnula...
ludi san...da je Einya udario auto, da sam ja na poslu i ne mogu mu pomoći..jedva sam čekala da se probudim...
Kad sam se probudila bila sam "k'o nova!!"
Nisam se tresla al sam bila usporena kao puž...ili ću reći u mom slučaju kao kornjača...
sjela sam za komp i nastavila raditi...
da...unatoč svemu ja sam nastavila raditi...
ok, nije baš da nisam NIŠTA od napada naučila, radila sam usporeno, polako, nisam se nervirala ...jednom rječju bila sam grogi ali raditi sam još mogla...ali voziti doma ne...
bar ne još....
Dogovorila sam se sa Ann i ona me za dva sata na kraju radnog vremena čekala kod auta da mi radi društvo kući...
Došle smo kući, ja sam, nakon pozdravljanja Einya ravno zapikirala u krevet a Ann ga je na kratko odvela van i otišla doma...
...bila sam izmoždena, no uvjerena da je sve prošlo.....krivo...
Post je objavljen 25.04.2014. u 23:17 sati.